U Belgiji postoji staza kojom možete biciklom doslovno proći kroz jezero bez da dotaknete vodu i smočite se

Kad sam prvi put ugledala fotografiju jezera u prirodnom rezervatu De Wijers u Belgiji, pomislila sam da mi se priviđa. Preda mnom je bila mirna, staklasta površina jezera, a iz nje su izvirivale ljudske glave. Pritom je bilo sasvim jasno da se ti ljudi ne kupaju. Nekoliko sam puta protrljala oči, pokušavajući shvatiti što zapravo gledam, a onda mi je sinulo. Arhitekti su se očito odlučili na pravi mojsijevski potez, razdvojili vodu i kroz samu sredinu jezera provukli biciklističku i pješačku stazu. Priznajem, dugo nisam vidjela nešto tako neobično, a još me više iznenadilo kada sam otkrila kako je nastao ovaj neobičan prizor.

Riječ je o projektu Cycling through Water odnosno biciklistička staza kroz jezero čiju ideju potpisuje arhitektonski ured BuroLandschap u suradnji s Lens°ass arhitektima koji su bili zaduženi za konstrukcijski dio. Staza se nalazi u belgijskoj pokrajini Limburg, poznatoj po jednoj od najrazvijenijih mreža biciklističkih staza u zemlji. Na raspolaganju je oko 2000 kilometara ruta koje godišnje privuku približno dva milijuna cikloturista. Ravnica, šume, vrijesišta i ribnjaci čine krajolik pogodan za vožnju biciklom, a uređene staze povezuju različite dijelove pokrajine.

Posljednjih godina Limburg je svoju biciklističku infrastrukturu počeo nadopunjavati projektima koji se izdvajaju neobičnim arhitektonskim rješenjima. Među njima se posebno ističe upravo Cycling through Water, koji je običnu vožnju biciklom pretvorio u pomalo nadrealan prizor.

Otvorena u travnju 2016. godine, staza vodi kroz jedan od ribnjaka rezervata poznatog po prirodnom krajoliku i muzeju na otvorenom. Betonska staza duga je 212 metara i široka tri metra, a s obje strane voda doseže približno razinu očiju biciklista. Upravo je taj odnos između staze i vodene površine ono što je čini neobičnom. Dok biciklisti prolaze kroz jezero, voda se pruža neposredno uz rub staze, a promatrani izdaleka djeluju kao da su uronjeni u nju do ramena. Otuda i onaj prizor s fotografija koji me toliko zbunio.

Zanimljiv je i susret s pticama koje obitavaju na ribnjaku. Labudovi i druge vodene ptice često se zadržavaju u blizini staze, pa ih prolaznici mogu promatrati iz neposredne blizine. Umjesto uobičajene vožnje uz jezero, ovdje se biciklisti kreću njegovom sredinom, na istoj razini s vodenom površinom.

Izgradnja staze uključivala je i radove na uređenju okolnih ribnjaka. Prema informacijama o projektu, provedeni su zahvati kojima je poboljšana kvaliteta vode i povećana površina pogodnih staništa za vodozemce.

Uređen je i zapadni dio ribnjaka, čime su otvoreni pogledi prema okolnom krajoliku i dijelovima muzeja na otvorenom Bokrijk. Posjetitelji tako tijekom vožnje mogu vidjeti i dio povijesnih građevina koje su preseljene u muzej kako bi se sačuvala tradicijska arhitektura Flandrije.

U sklopu uređenja područja obnovljeni su i nekadašnji golubarnik iz 17. stoljeća te stara farma, u kojima su uređeni vidikovci i prostori namijenjeni posjetiteljima. Ondje se nalaze mjesta za odmor i piknik te interaktivni sadržaji posvećeni Bokrijku i rezervatu De Wijers. Na taj su način povijesne građevine dobile novu namjenu, a posjetitelji priliku da uz biciklističku vožnju upoznaju i povijest ovog dijela Flandrije.

Od otvaranja 2016. godine biciklistička staza kroz jezero privukla je velik broj posjetitelja. Prema podacima koji se navode u predstavljanju projekta, njome dnevno prođe u prosjeku oko 800 biciklista.

Fotografije staze često se pojavljuju na društvenim mrežama, što me, nakon vlastitog prvog susreta s njima, nimalo ne iznenađuje. Iz određenih kutova staza je jedva vidljiva, pa biciklisti djeluju kao da se kreću kroz samu vodu.

Iako je riječ o relativno kratkoj dionici, dugoj svega 212 metara, projekt je zanimljiv primjer kako se jednostavnom, ali domišljatom arhitektonskom intervencijom može potpuno promijeniti doživljaj prostora. Uostalom, biciklističkih staza uz jezera ima na tisuće, ali prilika da se provozite kroz samo jezero ipak je nešto što se ne susreće svaki dan.