Selo u Slavoniji ime je dobilo po ženi kojoj su dozlogrdile poplave i veslanje do kuće: odlučila je preseliti čitavu obitelj!

Zamislite da do vlastite kuće ne možete doći pješice, nego morate sjesti u čamac i zaveslati! A ako je vjerovati jednoj staroj slavonskoj predaji, upravo takav život vodila je baba Keda, žena kojoj su česte poplave toliko prisjele da je jednog dana čitavo svoje kućanstvo odlučila preseliti na povišen teren. No pritom nije ni slutila da će njezina odluka stoljećima poslije biti dio priče o nastanku imena jednog od najvećih slavonskih sela. Vodimo vas u Babinu Gredu, smještenu nedaleko od Županje, koja se i danas ponosi svojom neobičnom poviješću, tradicijom te zanimljivim pričama.

A ova o babi Kedi vraća nas u davna vremena, kad je život uz Savu bio daleko drugačiji nego danas. Rijeka je često plavila okolna zemljišta, a ljudi su se morali prilagođavati vodi koja im je ulazila u domove i otežavala svakodnevne poslove. Među njima je bila i Keda. Umorna od svih tih poplava, čamca i veslanja, okupila je ukućane i objavila da se svi sele.

Na povišenom terenu, takozvanoj gredi, počela je krčiti šikaru i uređivati novo imanje na kojem će njezina obitelj započeti novi život. Ta odluka očito se pokazala dobrom jer su njezin primjer uskoro počeli slijediti i susjedi. Tako je, prema legendi, nastalo ovo naselje neobičnog imena.

Zanimljivo je da priča o preseljenju na uzvisinu ima i stvarnu geografsku podlogu. Naime, Babina Greda nalazi se na jugozapadu Vukovarsko-srijemske županije, točnije u slavonskoj Posavini, gdje su stanovnici stoljećima muku mučili s poplavama, barama i močvarnim zemljištem.

U tom nizinskom krajoliku posebno važnu ulogu imali su blago povišeni dijelovi terena, takozvane grede, koje su pružale bolju zaštitu od poplava te bile pogodnije za izgradnju kuća i razvoj naselja. Prema podacima Turističke zajednice Općine Babina Greda, približno tri kilometra sjeverno od Save proteže se Beravačka greda, duga oko 7,5 kilometara, s prosječnom nadmorskom visinom od 87 metara. Upravo se na njoj, uz potok Beravu, postupno razvijala današnja Babina Greda.

Legenda o babi Kedi svoje mjesto pronašla je čak i u službenim dokumentima. U prostornom planu Općine Babina Greda zabilježena je predaja prema kojoj su se stanovnici naselili na njezinom posjedu, a s imenom ove neobične žene povezuje se i prezime Kedačić. Na njega nailazimo i u stručnom tekstu o povijesti babogredskog uzgoja lipicanaca, objavljenom u Županjskom zborniku.

No priča o ovoj ženi ne živi samo u starim zapisima: uz nju se veže i jedna prirodna znamenitost, stara lipa babe Kede. Tako je TZ Općine Babina Greda opisuje kao svojevrsnu svjedokinju davnih vremena, dok se u tekstu ”Babogredski vremeplov” njezina starost slikovito povezuje s 1683. godinom, kad je osmanska vojska poražena u bitki za Beč.

Osim legendom o babi Kedi, ovo pitoreskno slavonsko mjesto danas se ponosi i svojim lipicancima. Upravo njima posvećena je manifestacija ”Konji bijelci”, koja se održava još od 1981. godine. Inače, tradicije uzgoja lipicanaca, koje Hrvatska dijeli s još nekoliko europskih zemalja, 2022. upisane su na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Babogređani njeguju i brojne druge običaje, od pokladnog jahanja, folklora i pjesme do tradicionalne slavonske gastronomije, a svoju bogatu baštinu slave i na manifestaciji ”Nema sela nad Babine Grede”.