Prije 8 godina Petar je spasio medvjedića kojem je ubijena mama: i danas je s njim na izletištu koje možete posjetiti

Sve je počelo kao mjesto za ljubitelje adrenalina i sporta, prvenstveno paraglajdinga, a pretvorilo se, zahvaljujući dvjema medvjedicama, Maši i Ljubici, u utočište za životinje, ali i izletište na koje se dolazi uživati ne samo u društvu životinja, nego i u lijepoj prirodi. Za ovu neobičnu priču, koja nosi ime Naša Maša, zaslužan pak je Petar Tubić, po zanimanju električar, po strasti paraglajder i speleolog iz Doboja u Bosni i Hercegovini kojem je život ‘okrenulo naglavačke’ jedno malo mladunče medvjeda…

Naime, upravo je Petar Tubić vlasnik izletišta Naša Maša koje se nalazi u Gornjoj Paklenici nedaleko Doboja. Smješteno na padinama planine Ozren, to je imanje trebalo imati sasvim drugačiju sudbinu. “To je prvo bilo mjesto gdje se okupljaju zaljubljenici u prirodu i ljubitelji adrenalinskih aktivnosti, ali Maša je napravila promjenu, ono se pretvorilo u izletište i prihvatište za životinje“, pojašnjava Petar.

Petar je Mašu uzeo pod svoje 2019. godine. Tada je bila tek majušni medvjedić. „Našao sam Mašu ovdje nedaleko… Majka je najvjerojatnije bila ubijena jer je par dana prije bilo priče da je na tom terenu ubijen medvjed. Bila je mala, još se hranila majčinim mlijekom i dozivala je svoju majku. Dobio sam informaciju da majku doziva već dva, tri dana…”, prisjeća se Petar tog sudbonosnog susreta.

Nije ni razmišljao u smjeru da bi imao medvjeda. Ideja mu je bila da pokupi mladunče kako bi preživjelo, odnosno da bude kod njega nekoliko dana dok za njega ne nađe trajno rješenje. “Počeo sam redom zvati, no svugdje je odgovor bio isti, da to treba prepustiti prirodi… To bi značilo da mladunče ugine. Ionako ne znam kako je preživjela bez majke, bez hrane i bez zaštite tih dana…”, govori Petar.

Uglavnom, stvari nije mogao ‘prepustiti prirodi’ i Maša je ostala kod njega. Od tada on i njegova obitelj brinu o njoj. Početkom iduće godine Maša će proslaviti osmi rođendan, a danas je daleko od mladunca kakvog je Petar spasio. Trenutačno ima oko 160 kilograma, a kako se bliži zima, ona se pojačano hrani i deblja pa će do početka zimskih dana imati čak 180 kilograma, objašnjava. Upravo po njoj i samo je imanje dobilo ime. „To je igra riječi. Bila je dvoje u jednom, i Maša i medo“, govori Petar aludirajući na popularni crtani serijal Maša i medvjed.

Najbolje od svega, Maša nije sama. Naime, godinu dana nakon što je ona došla kod Petra te tamo pronašla siguran dom, na imanje je došlo još jedno mladunče medvjeda, Ljubica. „Godinu dana nakon Maše zvao me jedan čovjek koji je isto tako našao meče, to jest mladunče medvjeda. Bilo je malo i pored ubijene majke, u okolici Drvara, u prašumi Lom. I nije imao gdje s njim tako da sam prihvatio i brigu o Ljubici”, objašnjava Petar.

Imanje Naša Maša koje se proteže na 50 tisuća metara četvornih danas ima i status službenog prihvatilišta za životinje. Jedino su prihvatilište za divlje zvijeri na tim prostorima, govori Petar, no odmah dodaje kako životinje koje kod njih žive tako ne bi nazvao. Naime, na imanju živi petnaestak vrsta životinja, od toga oko 40 krupnijih jedinki. One sitnije, kao što su kokoške ili zečeve, ni ne broji. “Imamo i vukove, lanad, magarce, jelene lopatare, sad je to već malo veća priča… I sve su te životinje drage, svaka ima svoje mjesto, sve trče da se pomaze i dobiju malo pažnje. I vukovi isto…”, govori on.

Naravno, Maša u tom životinjskom svijetu, kao ona koja je sve pokrenula, ima posebno mjesto. Petar priliku da je ona odrasla uz njega opisuje kao istinsku privilegiju. I u njezinom se društvu, kao i u društvu Ljubice, osjeća sasvim sigurno. “Strah ne postoji jer se čovjek najviše boji onoga što ne poznaje”, govori on.

Petar tvrdi kako je ključ u poznavanju toga što životinjama treba. “Životinjama nije ponekad dosadno pa kažu ‘idem na bungee skok’. Životinja želi ravnu liniju, a to je na prvom mjestu sigurnost vezana uz uvjete života, dakle teritorij, dovoljna količina hrane… Kada dođe do nekih promjena, bez obzira na to je li ta promjena u konačnici dobra za njih, one su manje ili više tolerantnije prema njoj. One to prepoznaju kao upozorenje u smislu ‘idem prvo vidjeti o čemu se radi’ pa tek onda prihvate… Ne mogu jednostavno okrenuti proizvod pa pročitati deklaraciju”, objašnjava Petar.

Govori kako mu ponekad neki ljudi znaju govoriti kako će jednog dana ‘pasti od medvjeda’, no on to tumači time da su ljudi skloni razmišljati negativno. “Danas, ako čovjek padne na ulici, rijetko tko će stati i pomoći, više njih će pomisliti vidi pijan je ili narkoman. Uvlači se pomalo to nerazumijevanje prema ljudima, a kamoli drugim živim bićima”, kaže. “Kod životinja nema nepredviđenih situacija. Svaka se može predvidjeti, samo je treba prepoznati”.

Za njega, Maša i Ljubica su jednostavno dio obitelji. “Ti nježni divovi pokazuju posebnu energiju i čovjek ne može odoljeti. Mnogi mi kažu ‘to je moj ljubimac’, ali ja sam njezin ljubimac”, kaže. I svaka od njih ima svoj karakter. “Maša je stidljivo dijete koje ne želi kontakt s nekim koga ne zna. Ne možete je kupiti ni s čim i čekate da ona vama priđe. I ne dozvoljava mi da kontaktiram s bilo kojim ljudima, ima svoju selekciju. Ljubica je ono dijete koje trči svakome da se ogrebe za slatkiš, a kad joj prestane biti interesantno, ode svojim poslom”, kaže.

Osim u društvu životinja, ali prema određenim pravilima, gosti imanja kod njih mogu i prenoćiti, pogostiti se u restoranu ili pak uživati u umjetničkim djelima koja su nastala tijekom umjetničkih kolonija koje održavaju. Isto tako, mogu razgledati najveću kolekciju markica i novčića u Bosni i Hercegovini, a koja se sastoji od oko 70 tisuća značaka i 120 tisuća markica.

Za one koji žele adrenalin tu su i tandem paraglajderski letovi, ali i posjet špilji Megara dugoj 3400 metara. Šetnja u njoj, kaže Petar, koji vodi obilaske špilje, nije zahtjevna, a sve izgleda kao da ste na drugoj planeti. “U njoj ima izvrsnog špiljskog nakita i vodopada, a i dalje je, kako nije eksploatirana, u izvornom obliku, kakva je i bila nekada”, govori. Za posjet izletištu ne treba najava. Oni su uvijek tamo jer životinje traže brigu, govori, a cijena ulaznice je simbolična i iznosi euro i pol za odrasle osobe. Tako prikupljenim novcem kupuju hranu za životinje.