Pogledali smo odličnu seriju za bijeg od stvarnosti! Osam epizoda odvest će vas među jezera, šume i zanimljive mlade likove

Prije nekoliko mjeseci bilo je praktički nemoguće obraniti se od serije Sterling Point. Počevši od društvenih mreža pa sve do medija, neprestano su iskakali isječci, komentari oduševljenih gledatelja i naslovi koji su je proglašavali jednom od najboljih novih serija godine. Sve sam to registrirala, ali nisam bila pretjerano zainteresirana za tematiku, a ni činjenica da se radi o tinejdžerskoj drami nije mi bila osobito privlačna. Međutim, jedno dosadno poslijepodne odvelo me na Prime Video. Ondje je  serija Sterling Point ( što je inače ima izmišljenog otoka u Kanadi) bila među najgledanijim pa sam joj, unatoč početnoj nezainteresiranosti, odlučila dati priliku.

Iskreno, očekivala sam da ću vrlo brzo odustati. Kada ste već podosta odmaknuli od tinejdžerskih godina, serije koje se bave odrastanjem, prvim ljubavima i problemima srednjoškolaca znaju biti poprilično šuplje, iritantne i infantilne. Međutim, ovdje to nije bio slučaj. Već nakon par epizoda postalo mi je jasno da iza ove priče stoji netko tko dobro razumije mlade ljude, ali i gledatelje koji su to razdoblje života odavno ostavili iza sebe.

Kanadska glumica, scenaristica i redateljica Megan Park ovdje je stvorila taj posebni svijet koji spaja mladost i zrelost. Zanimljivo je da je i sama glumačku karijeru gradila u tinejdžerskim serijama, pa vrlo dobro poznaje njihove prednosti i nedostatke. To se osjeti i u načinu na koji oblikuje mlade likove, njihove razgovore i međusobne odnose.

Radnja prati sedamnaestogodišnju Annie Jacobson, koju glumi Ella Rubin, ambicioznu djevojku iz New Yorka koja nakon smrti djeda, kojeg nikada nije upoznala, saznaje da je zajedno s bratom blizancem naslijedila otok u Kanadi. Potraga za odgovorima o obiteljskoj prošlosti odvodi je u Muskoku, gdje upoznaje skupinu mladih ljudi čiji će životi ubrzo postati neraskidivo povezani s njezinim. Obiteljske tajne, prijateljstva, ljubavni odnosi i nekoliko neočekivanih obrata čine okosnicu osam epizoda, no otkrivati više od toga značilo bi pokvariti dobar dio zadovoljstva gledanja.

Iako se radi o likovima u dobi od 16 do 18 godina, većina ih je prilično kompleksno oblikovana. Njihova razmišljanja, razgovori i međusobni odnosi pokazuju zrelost i inteligenciju kakvu u televizijskim prikazima tinejdžera nemamo često priliku vidjeti.

Veliki plus seriji, koji je dodatno zadržao moju pozornost, svakako je mjesto radnje. Muskoka je slikovita regija u kanadskoj pokrajini Ontario, poznata po više od 1600 jezera, gustim šumama, drvenim kućama uz obalu i dugoj tradiciji ljetovanja u prirodi. Ondje se odvija i najveći dio radnje, a serija je doista snimana na području Muskoke.

Drvene kuće, molovi, čamci, hidroavioni, kupanje u jezeru i duga ljetna poslijepodneva stvaraju atmosferu zbog koje se vrlo lako poželjeti preseliti među te likove. Pritom priroda nije samo lijepa scenografija, nego bitno određuje način na koji oni provode vrijeme i međusobno komuniciraju.

Tu je i odlična starija glumačka postava. Jeffrey Dean Morgan, poznat po serijama The Walking Dead i Grey’s Anatomy, Jay Duplass, kojeg smo gledali u Transparentu, te Missi Pyle donose potrebnu ozbiljnost obiteljskoj strani priče. Njihovi likovi nisu tek roditelji koji povremeno ulaze u kadar kako bi mladima stvarali probleme. Imaju vlastite slabosti, tajne i neriješene odnose, zbog čega serija dobiva dodatnu dramaturšku težinu.

Ipak, ono što me najviše privuklo seriji Sterling Point jest njezina atmosfera. Muskoka je mjesto na kojem je mobilni signal ograničen, mobiteli se rijetko pojavljuju u kadru, a društvene mreže praktički ne sudjeluju u životima glavnih junaka. Mladi čitaju knjige, koriste se kazetofonom i kazetama, puše, razgovaraju, zaljubljuju se i provode sate na obali jezera. Druže se bez neprestane potrebe za fotografiranjem i uglavnom nemaju nikakvu želju impresionirati svijet izvan svojeg malog kruga.

Zapravo, ovo je serija o sasvim normalnim mladim ljudima koji žive relativno običnim, možda čak i pomalo dosadnim životom. Bez neprestanih spletki, pretjerane okrutnosti i moralne iskvarenosti kakve su posljednjih godina postale uobičajene u tinejdžerskim dramama. U seriji zapravo nema nijednog negativca, što je dosta osvježavajuće. Taj se život današnjim gledateljima može činiti neobičnim, posebnim i pomalo dalekim, iako je riječ o načinu života koji je mnogima bio sasvim uobičajen prije samo dvadesetak godina.

Upravo su to prepoznali i strani kritičari. Britanski Vogue proglasio je Sterling Point najboljom tinejdžerskom dramom godine, ističući da serija svojim višeslojnim likovima i prirodnim odnosima nadilazi uobičajene žanrovske obrasce. The Guardian posebno je pohvalio njezinu toplinu, humor i bijeg od digitalnog svijeta, dok je Los Angeles Times izdvojio sporiji ritam i prostor koji likovi dobivaju za obične razgovore.

Naravno, serija nije bez nedostataka. Pojedini obrati djeluju pomalo nategnuto, a neke obiteljske tajne razrješavaju se previše jednostavno. Ipak, očito nisam jedina kojoj to nije previše smetalo. Na Rotten Tomatoesu serija ima 91 posto pozitivnih kritika, a na IMDb-u ocjenu 7,4 te joj je njezin uspjeh već osigurao drugu sezonu.

Na kraju, mislim da je Sterling Point najbolje opisati kao vrlo ugodan bijeg od stvarnosti, ali i svojevrsni povratak u vrijeme koje nije toliko udaljeno koliko nam se danas čini. Vrijeme kada se nije moralo neprestano nešto događati, kada dosada nije bila problem koji je trebalo odmah riješiti i kada su se prijateljstva gradila satima provedenima zajedno, a ne porukama na ekranu. Možda upravo zato serija o sedamnaestogodišnjacima može toliko zainteresirati i one koji su bitno stariji od njezinih glavnih junaka.