Ova tri mjesta u Hrvatskoj izgledaju kao da su preseljena iz Italije, švicarskih Alpa i Amerike! I baš zato ih vrijedi staviti na popis za izlet

Jeste li ikada pogledati fotografiju nekog mjesta i odmah pomisliti da znate gdje je snimljena. Kameni gradić na vrhu brežuljka, okružen vinogradima i zelenim dolinama? Sigurno je Toskana. Planinski vrhovi, prostrane livade i drvena kućica usred prirode? Vjerojatno negdje u švicarskim Alpama. A duboki kanjon kroz koji vijuga rijeka, okružen surovim stijenama? Takav prizor mnogi bi prije povezali s američkim Divljim zapadom nego s Hrvatskom. No takve ljepote ima i naša zemlja. Na relativno malom prostoru izmjenjuju se toliko različiti krajolici da ponekad imamo osjećaj kao da smo otputovali stotinama, pa čak i tisućama kilometara daleko. U nastavku smo izdvojili tri mjesta koja na prvi pogled izgledaju kao da pripadaju nekim sasvim drugim državama…

Ako ste ikada putovali Toskanom ili barem „skrolali“ fotografije njezinih slikovitih gradića na društvenim mrežama, prizori iz unutrašnjosti Istre mogli bi vam djelovati itekako poznato. Zeleni brežuljci, vinogradi, maslinici, stare kamene kuće i uske uličice stvaraju gotovo identičan ugođaj onome koji privlači milijune posjetitelja u jedan od najpoznatijih talijanskih krajeva. A među mjestima koja neodoljivo podsjećaju na takvu razglednicu zasigurno je Motovun, koji slovi za jedan od najpoznatijih gradića istarskog poluotoka.

Kad uđete u staru gradsku jezgru Motovuna kroz glavna vrata iz 16. stoljeća, činit će vam se da ste prošli kroz portal u neko drugo vrijeme. Kuće šarenih fasada uredno su nanizane uz uske uličice, zidine zovu na šetnju, a s terasa se pružaju prekrasni pogledi na okolne brežuljke i uredne vinograde. Motovun površinom nije velik, ali je poviješću i baštinom ogroman. U staroj se jezgri nalazi čak 26 zaštićenih spomenika kulture!

A kad se zasitite šetnje i fotografiranja, Motovun će vas osvojiti i svojim okusima. Naime, ovaj dio Istre poznat je po vrhunskim vinima, maslinovu ulju i, naravno, tartufima koji rastu u obližnjoj Motovunskoj šumi. Zato je posjet ovom šarmantnom gradiću odlična prilika za uživanje u prekrasnoj arhitekturi i pogledima, ali i za upoznavanje gastronomije po kojoj je Istra nadaleko poznata.

Za prizore koji podsjećaju na švicarske ili austrijske Alpe ne morate putovati daleko. Dovoljno je zaputiti se na Zavižan, jedan od najpoznatijih i najljepših dijelova Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Na vedar dan, to je mjesto s jednim od najljepših pogleda na planinske obronke i more u daljini. Čak i obavijeno jesenskom maglom zadržava svoju ljepotu i nenametljivi šarm. Zimi je gotovo nedostupno, s najvećim snježnim nanosima u zemlji. Zavižan je mitsko mjesto svakog planinara i ljubitelja prirode. Planinski vrh na sjevernom dijelu Velebita nosi ime Zavižan ili Veliki Zavižan. Ime je to koje nosi i planinarski dom koji se smjestio nedaleko od vrha, kao i meteorološka postaja koja bilježi najviše snijega u cijeloj zemlji.

Sama lokacija tijekom zime je nedostupna automobilom. Zatvoreni su ulazi Alan i Babić Siča, neprohodna je cesta iz smjera Krasna preko Oltara do Zavižana, kao i ona koja povezuje Zavižan i Alan. No, sve su to uobičajeni zimski uvjeti za ovaj dio Hrvatske, aktualno stanje je najbolje pratiti na službenoj stranici NP Sjeverni Velebit i planirati posjet kad vrijeme dozvoli.

Za treće mjesto na našem popisu „selimo“ na mjesto koje na prvi pogled možda nema mnogo toga zajedničkog s tipičnim krajolikom koji smo naviknuli gledati u Hrvatskoj. Duboki kanjon, okružen visokim stijenama i surovim krškim terenom, zaista izgleda impresivno. Da vam netko pokaže samo jednu fotografiju, bez objašnjenja gdje je nastala, možda biste pomislili da gledate prizor iz Arizone ili nekog drugog dijela američkog jugozapada. No riječ je o kanjonu rijeke Zrmanje koji slovi za jedan od najupečatljivijih prirodnih krajolika u Hrvatskoj. Predivna rijeka Zrmanja izvire podno planine Poštak, a na svom putu prema moru prolazi kroz krška polja i duboke kanjone te stvara prizore koji izgledaju gotovo filmski!

A kad smo kod usporedbe s američkim Divljim zapadom, u ovom slučaju ona nije samo stvar mašte. Naime, upravo su na području Zrmanje i obližnjeg Velebita tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća snimani poznati filmovi o indijanskom poglavici Winnetouu, koji su nastali prema romanima njemačkog književnika Karla Maya. Surovi krajolici ovog dijela Hrvatske tada su na filmskom platnu predstavljali daleke američke prostore, a Zrmanja je u filmovima nosila ime „Rio Pecos“.