U Ljubljani smo posjetili kafić u kojem možete napisati pismo samome sebi. Na kućnu adresu poslat će vam ga tek za dvije godine

Kad ste zadnji put nekome napisali pismo? Ne poruku ni mail, nego pravo pismo, rukom, na papiru. Sigurno se ni ne sjećate. A kad ste zadnji put napisali pismo samome sebi? Vjerojatno nikad. Kad sam čuo da je to u ljubljanskom kafiću Neks sasvim normalna stvar, odmah sam ga stavio na popis mjesta koja moram obići i ovog tjedna, kad sam posjetio slovensku prijestolnicu, pojurio sam ondje na kavu.

Koncept čitavog kafića vrlo je zanimljiv. Dobijete papir i kuvertu i imate vremena koliko god vam treba. Kad napišete pismo, kuvertu zatvorite, dodate svoju adresu i ostavite je na šanku, a za dvije godine pismo vam stiže poštom. Jednostavno zvuči, zar ne? Sve dok ne sjednete pred prazan papir! Tek tada počnete razmišljati kako ćete za dvije godine živjeti, s kim ćete se čuti svaki dan i hoćete li se nasmijati kad se sjetite koliko vas je mučilo nešto što vam je u međuvremenu postalo sasvim nevažno. Upravo su mi se ta pitanja vrtjela po glavi dok sam sjedio u Neks Lounge Baru, koji je u kratkom roku od otvorenja postao jedno od omiljenih mjesta u centru Ljubljane.

Iza ljubljanskog Neks Lounge Bara, u kojem posjetitelji sami sebi pišu pisma u budućnost, stoje Lenart Kobal i Jure Terdin. Sve je počelo, kako pišu na stranicama Neksa, sasvim slučajno. Naime, dok su u Ljubljani tražili stan, među oglasima im je za oko zapeo poslovni prostor na Rimskoj cesti. Tada im se vratila stara želja da otvore vlastiti lokal. Prostor su preuredili i ondje otvorili Neks Lounge Bar. Ime Neks dolazi od latinske riječi nexus, što znači veza ili povezanost. Takav su prostor i htjeli, mjesto na kojem će se susretati različite generacije, ideje i priče.

Lokal se nalazi na Rimskoj cesti 6, nekoliko minuta hoda od Kongresnog trga. Mi smo stigli oko podneva i atmosfera je bila prilično opuštena. Za stolovima su sjedili parovi, mlađe ekipe i umirovljenici, a bilo je i gostiju s otvorenim laptopima. Netko je radio, netko sjedio s društvom, a mi smo došli vidjeti kako izgleda kad u kafiću, uz piće, naručite i papir, olovku i kuvertu.

Na meniju ga potražite pod slovenskim nazivom „Pismo v prihodnost”. Košta 10 eura, a u cijenu su uključeni papir, kuverta, vosak za pečaćenje, kemijska olovka koju možete ponijeti sa sobom i poštarina. Adresa može biti i u inozemstvu, pa ga možete poslati i na kućnu adresu u Hrvatskoj. Ako vam na pamet padne netko kome biste za dvije godine voljeli prirediti iznenađenje, pismo možete napisati i toj osobi.

Kad završite s pisanjem, kuvertu ćete morati zapečatiti voskom i ostaviti u kafiću. Neks ima i stranicu na kojoj svoje pismo registrirate pomoću jedinstvenog koda i unesete adresu za dostavu. Istim kodom poslije možete provjeriti koliko dugo pismo već čeka na slanje. A što ste napisali? Za to ćete morati pričekati da vam kuverta stigne!

„U gotovo dvije godine rada skupili smo više od 3.000 pisama. Kad smo otvorili kafić, u prvom mjesecu napisano ih je dvadesetak. Danas ih mjesečno bude više od 300“, kaže nam djelatnica Neksa. Priča nam kako gosti često sjednu s namjerom da pišu sebi, ali među primateljima su i roditelji i partneri. Nekome je to prilika da zapiše kako mu život izgleda upravo sada, a netko bi radije iznenadio osobu s kojom danas dijeli svakodnevicu. „Jedni pismo pišu sebi, drugi roditeljima, treći partnerima“, nabraja nam. Za ideju su, kaže uz pohvalu, zaslužni vlasnici lokala. Ovog prosinca na red dolaze upravo ona pisma napisana dok je kafić tek počinjao s radom, a kako smo saznali, primatelja ima na svim kontinentima, od Azije do Amerike.

U Neksu kažu da su prvi i zasad jedini lokal u Sloveniji u kojem možete napisati pismo samome sebi u budućnost. Htjeli su ljude vratiti pisanju rukom i dati im priliku da malo zastanu i razmisle o tome kako im život izgleda baš sada. Lijepa ideja, pomislio sam, a onda sam se primio olovke i shvatio koliko sam se odvikao pisati rukom. Ne znam točno gdje ću biti kad pismo stigne ni hoću li se uopće sjećati što sam napisao. Znam samo da negdje na Rimskoj cesti sada leži kuverta s mojim rukopisom i da će se jednog dana pojaviti u sandučiću između računa i reklama. Jedva čekam!