Prelijepa “zubata” gora na sjeveru Hrvatske nikoga ne ostavlja ravnodušnim, ima staze i za početnike, ali i za one koji žele malo adrenalina
Šetnja. Planinarenje. Penjanje. Dašak povijesti, intriga lokalnih legendi… Kalniku je ‘odlično mjesto za izlet’ praktički drugo ime. Ova prelijepa gora na sjeverozapadu Hrvatske, visoka 600-njak metara i protegnuta kroz Koprivničko-križevačku i Varaždinsku županiju, malo koga će ostaviti ravnodušnim, od obitelji s malom djecom do avanturistički raspoloženih ‘ovisnika’ o adrenalinu koji traže zahtjevnije uspone ili svladavanje nekih od tamošnjih penjačkih smjerova. Ako želite otići na izlet na Kalnik i provesti dan u prirodi, evo što sve trebate znati…
NETIPIČNA GORA S PREPOZNATLJIVIM ‘ZUBIMA’
Kalnik, dugačak 40, a širok 10 kilometara i udaljen od Zagreba kojih 60-ak kilometara, nije ‘obična’ gora kakvu biste očekivali u tom dijelu Hrvatske. Naime, to popularno planinarsko i izletničko odredište specifično je po prepoznatljivoj ‘krijesti’, odnosno tzv. zubima koji se posebno lijepo vide ako ga promatrate s južne strane. Ima ih ukupno sedam. Najviši vrh, koji se nalazi na spomenutih 643 metara visine, naziva se Vranilac i ime je dobio po ljekovitoj vranilovoj travi, odnosno divljem origanu.
Nažalost, predivnim pogledom koji se pruža s vrha dominira ogromni radiotelevizijski odašiljač. Dobar dio Kalnika proglašen je zaštićenim krajolikom, dok je području oko Malog Kalnika dodijeljen status posebnog botaničkog rezervata.
PLANINARSKI DOM U NEPOSREDNOJ BLIZINI STAROG GRADA VELIKI KALNIK
Planinarskih opcija na Kalniku doista je mnogo, no većina najpopularnijih započinje kod planinarskog doma Kalnik smještenog na visini od 480 metara, a koji se nalazi u neposrednoj blizini starog grada Veliki Kalnik. Sam dom izgrađen je 1934. godine i upravo od njega kreće niz planinarskih staza. Jedina od njih je, primjerice, i pet kilometara duga poučna staza iz 1996. godine. Kao planinarski najzahtjevnija opcija spominje se pak staza Sedam zuba, prikladna za iskusnije planinare.
PREDIVAN POGLED NA BILOGORU, PSUNJ, PAPUK…
Stari grad Velik Kalnik može bez problema biti krajnji cilj izleta za one koji nisu raspoloženi za planinarenje. Riječ je o najpoznatijoj utvrdi, odnosno gradini na Kalniku, no ne i jedinoj. Poznat je i stari grad Mali Kalnik, koji se nalazi na vrhu Malog Kalnika, a koji se ponekad još naziva i Pusti grad. Stari grad Veliki Kalnik, smješten na stijenama Sv. Kataline, popularnom odredištu za penjače (tamo, ali i na ostatku Kalnika, uređeno je ukupno oko 200 penjačkih smjerova), prvi puta se spominje u 13. stoljeću, a nalazi se na visini od oko 500 metara.
Utvrdu, koja je odolijevala i Turcima, moguće je istraživati, a do vrha vode stepenice. S nje se pruža lijep pogled na okolicu – Bilogoru, Psunj, Papuk, Zrinsku i Petrovu goru. Inače se smatra najočuvanijom utvrdom u tom dijelu Hrvatske.
ŠLJIVAMA SPASILI VOJNIKE OD MONGOLSKE OPSADE
Upravo uz stari grad Veliki Kalnik veže se i niz legendi, primjerice ona o šljivarima, o kojoj je u epsko-lirskoj pjesmi “Šljivari” u “Povjesticama” pisao i August Šenoa. Naime, priča se veže uz prodor Mongola koji su pod Veliki Kalnik došli 1241. godine te okružili utvrdu, u kojoj se navodno skrivao i sam kralj Bela IV. Njega i branitelje utvrde na kraju su spasili stanovnici okolnog područja, koji su ih noću hranili šljivama, te su Mongoli naposljetku odustali od opsade.
U znak zahvalnosti kralj ih je proglasio plemićima, a drugo ljubomorno plemstvo pogrdno nazvalo ‘šljivarima’. Povjesničari doduše sumnjaju u točnost te legende. Iako je potvrđeno da je Bela IV. doista bio tamo (ali nije sigurno da se tamo i skrivao), tvrde kako šljive ipak ne rode u zimskim mjesecima te da Mongoli nisu pribjegavali opsadama.
KALNIČKIM PODRUČJEM VLADALA ZLOGLASNA CRNA KRALJICA
Vrlo je upečatljiva i legenda o ugarsko-hrvatskom kralju Sigismundu i njegovoj supruzi Barbari Celjskoj, poznatijoj pod nadimkom Crna kraljica, koja je haračila kalničkim područjem. Bila je zla i okrutna, kaže predaja, ljubimac joj je bio gavran koji je ljudima do smrti kljucao oči, a ljubovala je s plemićima. Iskoristila bi ih, uzela im zlato i bacala ih u provaliju.
U jednom se trenutku spetljala i sa svojim upraviteljem posjeda te se s njime potajno susretala na Malom Kalniku i tamošnjoj utvrdi. Zahvaljujući njihovu odnosu, upravitelj se ohrabrio i počeo je maltretirati tamošnje plemstvo koje ih je naposljetku tužilo kralju. On je, bijesan, potjerao Barbaru iz kalničkog područja i zatočio je u Češkoj pa se zato Mali Kalnik ponekad naziva i Pusta Barbara. Iza nje je tamo ostalo njezino zlato koje i danas, govori se, čuvaju njezine podanice zmije.
