Emilio je “šaptač pticama”, spašava ih, liječi i o njima brine: “Ovaj posao te uči kako živjeti s divljinom, a pritom na nju imati minimalan utjecaj”
Putovanja nas zabavljaju, educiraju, čine boljim ljudima. Na svijetu postoje brojna divna mjesta na kojima možemo uživati u bogatoj povijesti, u stoljetnim pričama koje su ispisane u kamenu, na ulicama i trgovina šarmantnih gradova. Do dalekih, egzotičnih odredišta mnogi od nas posežu i zbog vrhunske gastronomije, zbog daška luksuza i pješčane plaže koju grli kristalno čisto more ili golemi plavi ocean… Međutim, postoje mjesta koja ne zahtijevaju dug put, a ipak pružaju nešto posebno – mir, povezanost s prirodom, životinjski svijet i energiju koja se jednostavno ne može dočarati riječima. Jedno takvo prekrasno utočište nalazi se nedaleko od grada Šibenika, u mirnom naselju Dubrava, iza kojeg stoji gotovo 40 godina rada, brige i ljubavi prema životinjama kojima je potrebna pomoć. Sokolarski centar Dubrava jedno je od rijetkih mjesta u kojem možete upoznati tajanstveni život sokolova, razgledati stacionar za ranjene životinje i vidjeti kako se brinu o ozlijeđenim pticama.
SOKOLARSKI CENTAR DUBRAVA UDALJEN JE SAMO NEKOLIKO KILOMETARA OD CENTRA GRADA I TURISTIČKE BUKE, A POSJETITELJIMA PRUŽA PRILIKU DA URONE U TAJANSTVENI ŽIVOTINJSKI SVIJET
Sokolarski centar Dubrava udaljen je tek osam kilometara od centra Šibenika, smješten je među raskošnim, mirisnim stablima borove šume, a o njemu već 35 godina brinu Emilio Menđušić i grupa marljivih volontera. Centar se može pohvaliti da je jedina bolnica za ptice grabljivice i DNA banka ptica grabljivica u ovom dijelu Europe, tu je smještena i banka pera i forenzički laboratorij, a o svemu smo razgovarali s gospodinom Menđušićem koji kaže kako nije uvijek sve teklo glatko te da je briga o životinjama za njega jedan od najljepših poslova na svijetu koji te može puno naučiti o samom životu.
„Sve je slučajno krenulo prije 35 godina kada sam se razbolio. Moja je pametna supruga rekla: ‘Ja ću se brinuti o kući i svemu, a ti samo ostani zdrav. Počeo sam šetati i čitati, a na svu sreću knjiga je bilo posvuda. Nakon što sam pročitao roman ‘Terra Nostra’, u kojem je jednim dijelom priča posvećena sokolovima, odlučio sam da se želim baviti tim poslom“, ispričao nam je Emilio, koji vrlo brzo nakon toga shvatio da će to biti „skupa priča“.
„Moja je supruga imala zapuštenu djedovinu u Dubravi, počeli smo uređivati imanje i ljudi su nam donosili ranjenje ptice. U početku smo ih slali na oporavak u druge gradove, ali rezultati nisu bili dobri. Naime, većina tih ptica ne bi preživjela pa je jedan naš kolega rekao ‘zašto ne probamo sami’“, prisjeća se gospodin Menđušić svojih početaka i navodi kako su u tom trenutku reagirali na potrebe tržišta. Jednostavno, o pticama je netko trebao brinuti.
CENTAR JE OTVOREN ZA TURISTE 2000. GODINE
No, kao i u svemu u životu, svaki je početak bio izrazito težak. Uslijedila je dugogodišnja borba s institucijama, kako bi se osigurala nužna financijska sredstva. Osim Centra za oporavilište za bjeloglave supove na otoku Cresu, u to je vrijeme ovo mjesto bilo jedino u Hrvatskoj koje je na prikladan način brinulo o ranjenim pticama. Danas osim njih djeluju brojni centri poput onog u Osijeku, Zaprešiću, Zoološkog vrta u Zagrebu…
Trideset i pet godina rada obilježili su brojni usponi i padovi, no kako nam je ispričao Emilio, sreća je u tome da su imali dobre ljude oko sebe. „Konstantno moraš ulagati u opremu, u ljude, u edukacije, u volontere koji trebaju biti visoko kvalificirani. Srećom, imali smo dobre ljude oko sebe, a i dobra je stvar što se Šibenik nalazi u turističkoj zoni pa smo 2000. godine otvorili Sokolarski centar za posjećivanje. Bio je to jedan od načina na koji smo se financirali, uskoro su počele dolaziti grupe djece, različite agencije, turisti iz raznih dijelova svijeta…“
Sokolarski centar Dubrava otvoren je za posjetitelje od 1. travnja pa sve do 1. studenog, u zimskim mjesecima radi se na obnovi i uređenju, no ono što je važno naglasiti je da ptica ovdje nisu samo obične atrakcije. „U centru ne tretiramo ptice kao atrakcije, ne moraju one zabavljati turiste i izvoditi trikove. Ideja je zapravo ta da ljudima pokušamo približiti taj nevjerojatni ptičji svijet. Ptice su svakodnevna pojava i kreću se svugdje oko nas i ljudi često ne obraćaju pažnju na njih. No, nije dobro što ptice nisu u fokusu pažnje, jer su ugrožene“, navodi Emilio i naglašava kako je potrebno naučiti, ali i razumjeti kako živjeti u skladu s prirodom, a da je ne uništavamo.
“POSAO KOJI TE UČI KAKO ŽIVJETI S DIVLJINOM”
Sokolarstvo je diljem svijeta prepoznato kao dio kulturne baštine, odnosno tradicije koja poštuje prirodno okruženje, prenosi se s generacije na generaciju i pridonosi stvaranju osjećaja pripadnosti te kontinuiteta određene zajednice i njezinog identiteta. Prije nekoliko godina umijeće sokolarenja uvršteno je na Reprezentativan popis nematerijalne baštine čovječanstva, a nizu zemalja pridružila se i Hrvatska. „Zahvaljujući nama, sokolar je u Hrvatskoj postao zanimanje. Divan je to posao koji te uči kako živjeti s divljinom, a istovremeno kako imati minimalan utjecaj na nju. Sokolar mora raditi dobro s pticama, jer ako ne radi – one neće preživjeti povratak u prirodu“, objašnjava Emilio.
VAŽNE ŽIVOTNE LEKCIJE
Svake godine u ovaj centar u Dubravi pristiže na desetke ptica, Emilio procjenjuje da se radi o brojci između 120 i 180 ptica, od kojih se 70 posto uspješno nakon oporavka vraća u prirodu. „Ptica koja je teško ozlijeđena i, primjerice, ima slomljeno krilo, ne može se vratiti u prirodu. Što dulje stoji u zatočeništvu, njeno zdravstveno stanje je sve lošije i lošije. Ako ne postoji šansa za povratak u prirodu, one se moraju uspavati. Ptica je jednostavno dio ekosustava, i mora biti u prirodu“, ističe Emilio i dodaje kako čak i kratki boravak s pticama ljude može puno toga naučiti o životu.
„Smrt je svakodnevna pojava. U šumi oko nas svaki dan barem 50 životinja umre. U tim situacijama jednostavno shvatiš da je ‘uginuće’ sastavni dio života, pa prestaneš brinuti o vlastitoj smrti. Druga stvar koju te ptice nauče je ta da budeš skroman. Naime, za životinje ne možemo reći da su naše. Mi nismo njihovi vlasnici, nego partneri. Pa tako ne možemo svojatati nikoga, ni ženu, ni prijatelja, ni djecu… Prema svim ljudima trebamo postupati isto, a to te nauče sokolovi. Biti skroman.
Treća je stvar još zanimljivija. Svakodnevno svjedočimo neumjerenosti u životu. S druge strane, ptice uzimaju onoliko koliko im treba. Ubiju ili uzmu hrane onoliko koliko im je potrebno za taj dan. I tu leži važna životna lekcija, dovoljno je onoliko koliko nam zaista treba“, zaključuje gospodin Menđušić.
IDEALNO MJESTO ZA PROVESTI DAN U PRIRODI
Sokolarski centar Dubrava idealno je mjesto za provesti dan u prirodu, u nekom mirnom okruženju daleko od buke i gužve svakodnevice. Ovdje se posjetitelji mogu upoznati s tajanstvenim životom nebeskih lovaca, sokolova, saznati nešto novo o različitim vrstama ptica grabljivica, razgledati stacionar za ranjene životinje i naučiti neke važne životne lekcije. I naravno, podržati rad marljivih volontera koji nesebično pomažu tim divnim nebeskim stvorenjima.
Kroz zanimljive primjere Emilio će vam dočarati život ovih mističnih bića i otkriti vam neke tajne sokolarske vještine. A ako budete dovoljni hrabri, sokola možete nahraniti i fotografirati se s njim. No, zapamtite jedno – i ptice su obična bića, kao i mi ljudi…
