Mihovil je u okolici Knina osmislio stazu koja vodi uz čak pet impresivnih slapova: „Malo je onih koji su čuli za rijeku Krčić koja krije nevjerojatne prirodne ljepote“

‘Malo ljudi to zna, no Knin ima sedam rijeka, a okružen je s devet planina. Zvuči kao iz neke bajke’, govori nam Mihovil Budanko, dok opisuje grad u kojem živi i nevjerojatnu prirodu koja ga okružuje. No, naša je tema razgovara bila puno specifičnija. Odlučili smo razgovarati s njim o jednom od poglavlja te bajke, njemu, kako kaže, osobno najljepšem. To poglavlje nosi naslov ‘Krčić i kružna staza pet slapova’.

Upravo je Budanko, vlasnik agencije Knin Outdoor, njezin idejni tvorac, čovjek zahvaljujući kojem je ona zaživjela kao pojam, a onda uz potporu Turističke zajednice grada Knina kojoj se obratio s ciljem šire popularizacije te staze, zasjala i na pozornici hrvatske turističke ponude. A kako to i obično bude kod dobrih ideja, i ova se nekako ‘prelila’ iz osobnog života, iz onoga što voliš i čime se baviš i u slobodno vrijeme. Budanko, tvrdi, u prirodi provodi jako puno vremena. Sam, sa psima, dragom. Pješači, vozi bicikl, kajak, trči trailove, a i ova je staza, kao i niz drugih njegovih ideja kojima želi ljepote Knina i okolice približiti i ostatku Hrvatske, u biti posljedica njegovog osobnog istraživanja područja i uživanja u njegovim ljepotama.

Dakle, ono što voli pretvorio je u posao. A sve je počelo, ispričao nam je, 2020. godine. I za sve je, moglo bi se reći, ‘kriva’ korona. Naime, 33-godišnji Mihovil rodio se u Kinu, no odrastao je u Zagrebu. U pandemiji se vratio u Knin. „Došao sam s djevojkom. Nismo se mogli viđati zato što smo bili u različitim županijama, a tu se nalazi i obiteljska kuća u kojoj nitko nije živio”, kaže. Prije nego što je doselio, javio se na posao voditelja u turističkoj agenciji, položio za turističkog vodiča za Šibensko-kninsku županiju te stekao certifikate za vođenje u prirodi. I krenuo istraživati.

Ono što bi otkrio i ideje vezane uz ture isprva je nudio dotičnoj agenciji, jer je vidio potencijal za aktivni turizam, no onda se, priča, agencija zatvorila. A njemu je bilo žao da propadne dvije i pol godine truda i rada pa je otvorio svoju vlastitu agenciju, spomenuti Knin Outdoor. Sada u sklopu nje sve zainteresirane vodi među ostalim i kružnom stazom ‘5 slapova’.

Kad je opisivao stazu koja posjetiteljima otkriva sve ljepote rijeke Krčić nije štedio riječi. No, opet, ponekad, kad bi se sjećanjem zaustavio na posebno lijepom dijelu staze, koju zna napamet, kao svoj džep, ipak bi mu ponestalo riječi. Sasvim jasno – priroda je ponekad neopisiva.

Često sam obilazio taj teren, šetao ili vozio bicikl… I tako sam u kanjonu rijeke Krčić lani, 2023. godine, prvi put organizirao utrku Krčić trail, i to lijevom obalom, kojom, među ostalim ide i staza pet slapova. Dobili smo, i te prve, ali i druge godine održavanja traila, fantastične povratne reakcije ljudi i rodila se ideja o izradi kružne staze, koju bi ljudi mogli posjetiti u sklopu programa moje agencije ili u svom vlastitom aranžmanu. U proljeće sam je oglasio u sklopu svoje agencije, vodio šest tura i povratne su reakcije također bile odlične…“, govori on.

Budanko kaže da mnoštvo ljudi ne zna za rijeku Krčić, odnosno da je široj javnosti kanjon te rijeke nepoznat. Ako znaju, onda većina zna za Topoljski buk, odnosno slap Krčić na njoj, no ne i za ostale slapove na toj rijeci, koja ljeti inače presuši. Čak ni Kninjani, govori, ne znaju da gore ima još slapova. Uglavnom, na kraju se obratio TZ-u grada Knina s idejom popularizacije te staze i organizacije javnog vođenja. Ideja je naišla na plodno tlo i 15. prosinca održano je prvo zajedničko vođenje stazom ‘5 slapova’, na kojem je sudjelovalo 70 ljudi. I bilo je, kaže on, fantastično.

Sama je staza dugačka 10,4 kilometra i pogodna je za sve. Na njoj nema uspona i nije zahtjevna po tom pitanju. Na cijeloj njezinoj dužini prolazi se visinska razlika od tek 70 metara. Izazov može predstavljati, doduše, njezina duljina, no zato postoje stanke, a s njima se prolazi za oko četiri sata. Preporučuje onima koji će je posjetiti da ponesu štapove, no tvrdi da je tempo lagan i da su dosad stazu prošli ljudi različitih godina, od kojih je najstarija gospođa imala 81 godinu… Staza je označena zeleno-bijelim markacijama, a početna i završna joj je točka Topoljski buk, odakle obilazak kreće desnom stranom rijeke Krčić, prateći povijesnu Napoleonovu cestu, te se, nakon prelaska mosta povrh Crnogorčeva mlina, vraća lijevom stranom rijeke.

Kružna staza, dakle, opisuje Budanko, počinje na križanju koje vodi na gornji vidikovac najvišeg slapa na rijeci Krčić, 22 metra visokog slapa Krčić ili Topoljskog buka, u čijoj se pozadini, za vedrih dana, vidi i Dinara. Ono što fascinira, dodaje, jest silina vode koja se obrušava, no slap je isto tako i jedinstveni prirodni fenomen u svijetu. „Nigdje drugdje nije zabilježeno, a to sad i dodatno istražujem, da na mjestu gdje završava jedna rijeka, Krčić, izvire druga, odnosno rijeka Krka izvire ispod slapa Krčić, odnosno Topoljskog buka“, objašnjava.

Nakon posjete gornjem vidikovcu (može se i do donjeg vidikovca, no to je ostavljeno za kraj staze), dolazi se na povijesnu Napoleonsku cestu. Tu se već, opisuje Budanko, nazire kanjon rijeke Krčić koji je mjestimično dubok i do 200 metara. Može se proći, govori on i samim kanjonom, no staza ‘5 slapova’ nastavlja Napoleonskom cestom do idućeg slapa, udaljenog dva kilometra. Otprije postavljena markacija taj slap predstavlja imenom ‘Drugi buk’, no Budanko se s tim imenom ne slaže. Slapovi bi se trebali brojati od izvora rijeke, a ne od kraja. Dakle, ‘Drugi buk’ bi trebao biti četvrti, a Topoljski, peti.

Kako god bilo, taj je slap, drugi ili četvrti, visok devet metara. I ovdje voda pokazuje zamjetnu silinu, a slapu se može i pristupiti, odnosno spustiti se do rijeke te stati ispred njega. Zanimljivo je, govori Budanko, kako je dio rijeke ispred samog slapa miran poput jezera. No, onda se voda odjednom silovito obrušava… Isto tako, može ga se razgledati, a pogled je tako i bolji, stojeći povrh njega.

Staza zatim ponovno vodi na makadam kojih jedan kilometar do trećeg slapa, najnižeg na ruti, visokog tek metar. No, taj je slap poseban po svom bazenu. Naime, ispod njega nalazi se četiri ili pet metara dubok bazen modrozelene boje. „Ljeti, kad dođu visoke temperature, Krčić presuši, nema ni kapi vode u kanjonu, ali tu ostaje bazen i tu se ljudi dolaze kupati. Krčić je inače baš hladan, ima 10 do 12 stupnjeva, ali ljeti sunce ugrije…“, objašnjava on pa nas pričom vodi opet na cestu, kilometar do idućeg slapa.

On nije markiran, kao ni onaj posljednji, odnosno prvi slap prema novom, Budankovu označavanju. On je visine oko sedam metara, a podijeljen je u dva dijela – gornji ima oko dva metra, a donji oko pet. Kojih 50 do 100 metara ispod slapa pak se nalazi sedrena barijera koja pomalo podsjeća na ogrlice u Nacionalnom parku Krka, iako Krčić nije ni približno širok kao ta slavna rijeka. On je, na mjestu gdje se nalazi njegov ‘nakit’, širok četiri do pet metara.

Put zatim opet vodi na cestu pa još 500 metara do mosta na rijeci Krčić, gdje se prelazi na lijevu obalu rijeke. Malo poviše mosta nalazi se pak prvi slap. On nema, kao ni ovaj prethodni opisani, ime, no možda je najčarobniji po bogatstvu vode. „Cijeli je stepenast, od početka do kraja ima 100 metara, a visinska razlika je 15 metara…“, govori Budanko.

Taj se slap nalazi na pola puta kružne staze. Nakon tog slapa slijedi povratak, ali ovaj put lijevom obalom rijeke uz koju praktički cijelim putem, kojih pet kilometara, ide single trek, odnosno uska staza za prolazak jedne osobe. Na toj lijevoj obali rijeke, tvrdi Budanko, bliže ste rijeci, ponovno možete vidjeti sve slapove, ali ovaj put s druge obale rijeke, iz drugog kuta…

Dakle, nakon prelaska spomenutog mosta, slijedi i spust ispod Crnogorčeva mlina, koji trenutačno nije u funkciji, a kod kojeg se nalazi i zanimljiv sedreni oblik koji, kada preko njega teče voda, podsjeća na lavlju glavu. Nakon toga, po putu natrag, izmjenjuje se atraktivna priroda, od livada do šuma, grebena u samom kanjonu, vidikovaca s pogledom na slapove, koji su nerijetko viši nego na desnoj obali rijeke… S lijeve se obale rijeke skače ljeti i u onaj modrozeleni bazen suncem ugrijanog ostaka Krčića… Zadnja dva kilometra staze vode kroz otvorene livade, a sve ponovno završava na gornjem, odnosno sad donjem vidikovcu kod Topoljskog buka.

Budanko kaže kako se Knin, nažalost, iako ima fantastičnu prirodu, nikada nije uspio brendirati kao grad predivne prirode. Cilj mu je to promijeniti i dati maksimalni doprinos kako bi ljudi prepoznali tamošnje ljepote. A ima i velike planove i želje vezane uz to. Ljeti inače vodi kajak i sup ture po Krki i Peručkom jezeru, ostatak godine tu su sve ostale ture – od biciklističkih, safari i planinarskih – no cilj mu je voditi ove kajak i sup ture i gornjim tokom Cetine. Sanjari i o tome da organizira vođenje na Dinaru za veće skupine ljudi i da to postane tradicija… A u međuvremenu, svima poručuje ‘dođite i istražite sve ove prirodne ljepote’.