Dvije kuće ‘Blizanke’ dokaz su da 35 kvadrata nije malo kada se radi pametno. S terase se vide more i otoci

Trajekt iz Splita do Supetra vozi pedesetak minuta, taman za kavu na palubi i polagani prijelaz iz grada prema otoku. Plovidba Bračkim kanalom daje vremena za pogled prema obali i kamenim padinama, kao predokus krajolika koji se nakon iskrcaja nastavlja vožnjom preko otoka. Većina obično odabire ostati uz more, dok cesta prema istoku vodi kroz unutrašnjost Brača, kraj suhozida, maslinika i kamenoloma. To je kraj u kojem kamen nije samo dio krajolika nego materijal od kojega se stoljećima gradi.

Na tom dijelu otoka leže Selca, mjesto s ozbiljnom klesarskom tradicijom, vidljivom na fasadama, ogradama, portalima i pragovima, u detaljima koje mještani smatraju običnima jer su odrasli među njima. Kamene kuće nižu se do ruba naselja, a ondje gdje one prestaju počinje zelenilo brežuljka Petrovac. Upravo na toj granici stoje dvije kuće koje gosti odavno zovu Blizankama. Nadimak dolazi iz očitog razloga. Kuće su građene kao par, istih dimenzija, istog izraza i istog odnosa prema terenu, pa se čitaju kao jedan potez izveden u dva primjerka. Iza projekta stoji lokalni arhitekt Toni Trutanić, koji je lokaciju odabrao svjesno, kao mjesto na kojem se stara gradnja predaje novoj.

Taj se prijelaz najjasnije vidi u materijalima. Zidovi su ostali u golom betonu, otvori su veliki i stakleni, a otvoreni tlocrt pušta svjetlo kroz cijeli prostor. Sve to stoji nekoliko koraka od uličnog niza s malim prozorima i zelenim škurama, u dijalogu koji je izveden dovoljno smireno da funkcionira. Veza s lokalnom kulturom ostala je u detaljima, u obradi dvorišta, odabiru kamena i načinu na koji su kuće posjele na padinu.

Iza jednostavnog izgleda stajala je vrlo precizna gradnja. Rok za izvođenje bio je kratak, pa je projekt unaprijed razrađen do detalja, a odluke su se donosile brzo i točno, fazu po fazu. Uz dobru ekipu, čvrstu organizaciju, dosta odricanja i pokoju dobru gradilišnu šalu, Blizanke su podignute onako kako su i zamišljene.

Isti se princip nastavlja u interijeru, koji se drži triju stvari: svjetla, prirodnih materijala i nekoliko povijesnih skulptura starijih od tri stoljeća. Prevladava industrijski izraz, s betonskim zidovima i pretežno betonskom kuhinjom koja u prostoru funkcionira kao glavna dekoracija. Jednostavnost je ovdje rezultat odluka, a punu vrijednost pokazuje kada sunce uđe kroz staklo i po sivim plohama razvuče sjene.

Prostor je pritom vrlo racionalno iskorišten. Svaka kuća ima 35 kvadrata plus 15 kvadrata galerije. U prizemlju su dnevni boravak, kuhinja i kupaonica koja se prostire na čitavih devet kvadrata, što je luksuz kakav u ovoj kvadraturi rijetko vidimo. Na galeriji je spavaća soba, povezana s prizemljem čelično-drvenim stubištem. S nje se pogled otvara prema van i prema bazenu, dok betonski zid prostorije krasi komad povijesnog kamena, ostatak nečije stare gradnje ugrađen u novu.

Položaj kuća donio je i dva sasvim različita pogleda. S terase se pruža pogled na dalmatinske otoke i otvoreno more, dok su bazen i stražnje dvorište okrenuti prema unutrašnjosti Brača, prema borovima, maslinama i kamenim zidićima koji se penju uz Petrovac. Ta dvojnost dobro funkcionira jer se dvije strane otoka susreću na istoj parceli, more s jedne i kamena unutrašnjost s druge strane.

U svaku kuću stanu četiri osobe, a boravak se nastavlja i izvan njihovih zidova. Za taj je dio priče zadužen Marijan Trutanić, domaćin poznat na ovom dijelu otoka, i njegov restoran Petrovac, koji godinama radi s domaćim vinom, uljem i namirnicama iz okolice. Doručak, večera i pokoja boca tako stižu s adrese udaljene svega nekoliko minuta hoda, pa se arhitektura i lokalna gastronomija prirodno spajaju u isti boravak.

Blizanke dobro objašnjavaju zašto se na Braču ponekad isplati maknuti od obalne ceste. Stoje na rubu mjesta koje je stoljećima živjelo s kamenom i od kamena, ali umjesto kopiranja stare gradnje biraju suvremeni jezik koji iz nje uzima mjeru, materijal i odnos prema prostoru.