Tri betonske kuće u selu sa 100 stanovnika između Velebita i mora postale su jedan od upečatljivijih prizora hrvatske obale

Velebitski kanal nije jednostavno mjesto za gradnju. Između Velebita i mora ostaje tek uska traka zemlje, kamen je posvuda, a bura i sol dodatno određuju što ondje može opstati. Upravo zato arhitektura na ovom dijelu obale često mora biti jednostavna i čvrsta. U takvom je okruženju 2014. godine u Lukovom Šugarju nastala mala kamena kuća koja je privukla veliku pozornost arhitektonske javnosti.

Nazvana je Stone House (Kemena kuća), a projektirao ju je arhitekt Davor Mateković iz zagrebačkog ureda Proarh. Kako navodi portal Vizkultura, parcela je imala svega 266 četvornih metara i nalazila se među gusto izgrađenim vikendicama, tek nekoliko koraka od mora. Kuća je zato smještena tako da što bolje iskoristi ograničen prostor, a njezin raspored prilagođen je pogledu prema moru, terasi i starom stablu koje je sačuvano na parceli. Projekt je 2015. godine dobio nagradu Drago Galić Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture.

Nekoliko godina poslije ista je ideja dobila nastavak, samo u znatno većem mjerilu. Par stotina metara dalje Proarh je dobio parcelu gotovo četiri puta veću, koja se u kaskadama spušta prema moru. Umjesto jedne kamene kuće ovdje su nastale tri betonske vile, ukupne površine oko 490 četvornih metara, na zemljištu od 1050 četvornih metara. Projekt je nastao 2015., a realiziran je od 2016. do 2019. godine pod nazivom Concrete Houses, odnosno Betonske kuće.

Tri kuće spuštaju se niz padinu jedna ispod druge, tako da svaka ima svoj vanjski prostor i otvoren pogled prema moru. Beton je ostavljen vidljiv, bez dodatnih obloga, a isti materijal nastavlja se preko zidova i krova pa svaka kuća djeluje kao jednostavan, kompaktan volumen. Siva boja betona pritom se prirodno uklapa u kameniti krajolik i pogled prema Pagu s druge strane kanala. Materijal nije odabran samo zbog izgleda. Kuće su projektirane za područje izloženo buri, posolici i drugim zahtjevnim vremenskim uvjetima.

Unutrašnjost je organizirana puno toplije nego što bi se moglo očekivati gledajući kuće izvana. Prema podacima vlasnika, svaka vila ima oko 150 četvornih metara. Na katu su tri spavaće sobe s vlastitim kupaonicama, dok su u prizemlju dnevni boravak i još jedna spavaća soba s kupaonicom. Stubište vodi dalje prema konobi, zamišljenoj kao središte kuće. Ondje su velika kuhinja, dugi stol za blagovanje, otvoreni kamin na drva i praonica, a iz prostora se izlazi izravno u vrt.

I vanjski je dio svake vile zamišljen kao zasebna cjelina. Kuće imaju vlastita dvorišta, bazene sa slatkom vodom, sunčališta i vanjske tuševe, a njihov raspored osigurava dovoljno privatnosti među susjednim vilama. Nose imena Rock, Salt i Sea i nalaze se na malom rtu, tridesetak metara od mora. Do mora se može sići na ravne stijene ispred kuća ili otići do prirodne šljunčane plaže u zaklonjenoj uvali, udaljene tek nekoliko minuta hoda.

Velik dio dojma čini upravo okolina. Lukovo Šugarje malo je naselje razvučeno uz more podno Velebita, pa je atmosfera sasvim drukčija od one u velikim turističkim mjestima. Iznad kuća počinju velebitske staze, Nacionalni park Paklenica udaljen je otprilike pola sata vožnje, dok se do Plitvičkih jezera stiže za oko sat i pol. Pag i Rab dostupni su trajektom, a Zadar i zračna luka udaljeni su nešto više od sat vremena vožnje.

Beton izvana kućama daje gotovo strogu jednostavnost, ali unutrašnjost ostavlja sasvim drukčiji dojam. Velike staklene stijene otvaraju prostor prema moru i Pagu pa pogled postaje najvažniji dio interijera. U hladnijem dijelu godine život se seli prema konobi i kaminu. Kuće tako spajaju arhitekturu koja je već privukla pozornost struke s vrlo konkretnom idejom odmora uz more.

Ovo je odličan primjer kako je ponekad dovoljan jedan dobar arhitektonski projekt da mjesto koje je godinama prolazilo gotovo nezapaženo dobije sasvim novu vidljivost. Upravo se to dogodilo Lukovom Šugarju, malom mjestu sa stotinjak stanovnika, gdje su tri betonske kuće postale jedan od prepoznatljivijih primjera suvremene arhitekture na hrvatskoj obali. Njihova snaga pritom nije samo u projektu nego i u mjestu na kojem su nastale. Lukovo Šugarje ima onu rijetku kombinaciju neposredne blizine mora, otvorenog pogleda i Velebita koji se diže odmah iza obale, a dobra je arhitektura samo precizno iskoristila ono što je ondje već bilo.