Sablasna čuvarica ulaza u Zagreb trebala je biti ponos Hrvatske, a postala je najveće ruglo koje grafiteri koriste kao galeriju na otvorenom

Okružena zelenilom, Sveučilišna bolnica u Blatu danas zjapi prazna i devastirana. Postala je svojevrsni sablasni čuvar jugozapadnog ruba Zagreba, zaboravljen i napušten leži uz desnu obalu rijeke Save, u neposrednoj blizini Arene Zagreb i Jadranske avenije, tj. autoceste A1. Prije nego što se uopće počela graditi sad već davne 1985. godine, bila je najavljivana kao najmoderniji zdravstveni kompleks u čitavoj Hrvatskoj. Trebala je to biti suvremena bolnica, mjesto vrhunske kliničke medicine s čak 1123 kreveta, 75 ordinacija u polikliničkom sektoru i 23 operacijske dvorane. No nažalost, pretvorila se u pravo ruglo naše metropole i jednu od najvećih sramota Hrvatske.

Da stvar bude još gora, nikad dovršenu bolnicu u Blatu u svibnju ove godine dokrajčio je i veliki požar. Policijskim očevidom utvrđeno je da se vatra najvjerojatnije proširila uslijed djelovanja otvorenog plamena neutvrđenog izvora u skladišnom prostoru, što znači da je požar, koji je zahvatio oko 1600 metara četvornih površine objekta, uzrokovao ljudski faktor.

No vratimo se na sam početak priče o bolnici u Blatu. Na jesen 1982. sve je izgledalo idilično. Čak 69 posto Zagrepčana 14. studenog na referendumu je odlučilo da će u sljedećih pet godina izdvajati 1,5 posto plaće kako bi Sveučilišna bolnica u Blatu bila izgrađena. Sa samom izgradnjom čekalo se još tri godine, a kamen temeljac napokon je položen 11. svibnja 1985., na 40. obljetnicu pobjede i oslobođenja Zagreba. Na svečanoj ceremoniji bili su, između ostalih, Ivo Latin, predsjednik gradskog Odbora Skupštine za gradnju bolnice, kao i tadašnji gradonačelnik Tito Kosty, po struci arhitekt.

Čak je i regionalna pjevačka zvijezda Lepa Brena u siječnju 1985. u zagrebačkom Domu sportova održala humanitarni koncert na kojem se skupljao novac za izgradnju bolnice u Blatu. Prema nekim procjenama, prodano je čak 18.000 karata, no vrijeme će pokazati da je sav taj novac otišao u vjetar. Velebni kompleks koji je trebao biti ponos Hrvatske, projekt vrijedan 560 milijuna tadašnjih njemačkih maraka (danas bi to bilo oko 522 milijuna eura), nikad nije zaživio. Najveći kamen spoticanja od samog početka bile su, naravno, financije. Jugoslavija je, naime, u tom razdoblju tonula u sve dublju inflaciju, što je posljedično rezultiralo drastičnim rastom cijena izgradnje i neprestanim produljivanjem rokova. Sveučilišna bolnica u Blatu je čekala…

Kako je objavio umjetnički kolektiv Montažstroj, koji organizira obilazak propalog kompleksa, tzv. ”četverosatno putovanje kroz vrijeme i prostor nedovršene Sveučilišne bolnice Zagreb, simbol propuštenih prilika i civilizacijskog zastoja u hrvatskom društvu”, izvorni datum otvorenja pomaknut je s rujna 1987. na 1990., a do 1992., kad su građevinski radovi zaustavljeni, nakon čega se nikad više nisu ni nastavili, bilo je dovršeno tek 45 % čitavog kompleksa.

Financiranje izgradnje bolnice osiguravala je Republika Hrvatska, a nakon proglašenja neovisnosti i izbijanja Domovinskog rata 1991., novca za završetak projekta jednostavno nije bilo. Umjesto zdravstvenog čuda, dobili smo samo betonski labirint od 222.000 kvadrata. Montažstroj je savršeno objasnio o kakvom je zdanju zapravo riječ: nikad dovršena bolnica može se, naime, usporediti s veličinom osrednjeg naselja. ”Slikovito, to je pravokutni prostor koji bi u Zagrebu bio omeđen bankom na Trgu bana Jelačića, sezao bi na zapad do Frankopanske ulice, a potom Frankopanskom išao na jug do HNK-a, a odatle na istok sve do Zrinjevca”.

Dok je još bila u kakvom-takvom stanju, bolnica je 2002. godine bendu Colonia poslužila kao scenografija za snimanje spota ”Za tvoje snene oči”, nakon čega se raspadanje kompleksa nepovratno nastavilo. Završene zgrade do nedavnog požara brojnim privatnim tvrtkama i kulturnim institucijama služile su kao skladišta.

U travnju 2024. najavljeno je bi se Sveučilišna bolnica trebala prenamijeniti u Nacionalnu dječju bolnicu. Grad Zagreb u međuvremenu je zemljište i objekt devastirane bolnice predao u vlasništvo države. Danas se ondje mogu vidjeti samo grafiteri, koji njezine ruševine koriste kao galeriju na otvorenom, a često im se pridruže i zaljubljenici u dronove, kojima se spomenuti kompleks pokazao kao idealan teren za testiranje bespilotnih letjelica.