Zašto je vrabac postao simbol Beograda? Iza ove male ptice krije se velika priča koja je duboko ukorijenjena u povijest grada

Na ulicama Beograda gotovo je nemoguće ne primijetiti ih. Veselo skakuću po pločnicima, slijeću na terase, u parkove i dvorišta. Vrabac je jedna od najčešćih ptica u čitavoj našoj regiji, no to ipak nije razlog zbog kojeg je ovaj mali pernati ljepotan postao simbolom glavnog grada Srbije, koji nas oduševljava svojim Kalemegdanom, parkom Tašmajdan, živopisnom Knez Mihailovom ulicom, Hramom sv. Save… Jer iza ove simpatične ptičice krije se zanimljiva priča, duboko ukorijenjena u povijesti, legendama i kulturnom identitetu grada.

A kako bismo bolje razumjeli zašto je upravo vrabac postao simbol Beograda, moramo se vratiti u 15. stoljeće. Naime, tijekom opsade 1456. godine, kad je vojska osmanskog sultana Mehmeda II. pokušala osvojiti današnju prijestolnicu Srbije, koja je tad bila ugarsko pogranično uporište, žestoke borbe vodile su se ne samo na bedemima, već i ulicama, osobito nakon što je 700 janjičara prodrlo unutar zidina.

Ljudski gubici bili su ogromni, stradali su vojskovođe s obje strane, a sam sultan Mehmed II. bio je ranjen. Iako je Beograd 22. srpnja odnio pobjedu, u kojoj su veliku ulogu odigrali Janko Hunjadi (Sibinjanin Janko) i Ivan Kapistran (ovaj potonji bio je franjevački propovjednik i svetac Katoličke Crkve koji je pokopan u Iloku), prizori nakon bitke bili su stravični.

Prema legendi, među stradalima, kojih je bilo mnogo, pronađen je i jedan vrabac. Malo tijelo ptičice probole su tri strijele. Za jedne on simbolizira svu tragediju rata, nevinost izgubljenu u pogrešno vrijeme, a za druge ta tri pogotka znače da je hrabri vrapčić vrlo vjerojatno spasio tri ljudska života.

No vrabac svoju simboliku duguje i umjetnosti, a pjesnici i slikari uvelike su pridonijeli tome da upravo on postane neslužbeni simbol Beograda. Vrlo je čest motiv u književnosti i slikarstvu, pri čemu mu se pripisuju ljudske osobine kao što su marljivost, vedrina, živahnost i upornost. Uz sve navedeno, bio je i maskota Univerzijade koja se u Beogradu održala 2009., a vrabac s opancima i šajkačom zaštitni je znak Vrnjačke Banje.

Ova ptica jedna je od najrasprostranjenijih pjevica na planetu. Nastanjuje gotovo sve krajeve svijeta, osim Antarktike. U Srbiji se gnijezde četiri vrste, vrabac pokućar, poljski, španjolski i vrabac kamenjar. Mali su, brzi i okretni, pretežno smeđe-sive boje. Teški su svega 30-ak grama, dugački između 14 i 16 centimetara, s rasponom krila od oko 25 centimetara.

Njihove nožice i prsti prilagođeni su stajanju na granama i žicama, a snažan, kratak kljun idealan je za kljucanje sjemenja i zrna. Iako djeluju izdržljivo, prosječan životni vijek iznosi im tek oko godinu i pol dana. Vrapci su uglavnom monogamni, što znači da za života ostaju s jednim partnerom, a mužjaci žestoko čuvaju svoje partnerice i teritorij. Izrazito su društveni i sve rade zajedno, cvrkuću, kupaju se u prašini, lete u jatima…

Osim toga, mnogi kažu da se promatranjem njihovog ponašanja može predvidjeti vrijeme. Ako se vrapci stišaju, skrivaju u grmlju ili se intenzivno kupaju u prašini, padat će kiša, a ako su glasni i živahni, bit će sunčano. Uz sve navedeno, ovi mališani imaju i iznimno dobru memoriju te su sposobni povezivati ljude i događaje u logične cjeline.

Male ptice često ostaju neprimijećene, ali legenda o beogradskom vrapcu podsjeća nas na to da i najsitnija bića mogu imati veliko značenje, u povijesti, umjetnosti i identitetu jednog grada. No njihovom opstanku u većini europskih metropola danas opasno prijete buka, onečišćenje zraka i nestajanje mjesta na kojima su se odmarali, gnijezdili, skrivali od grabežljivaca… Na nama je da ih zaštitimo i naučimo živjeti s njima.

I za kraj, znate li da u Beogradu danas postoji i malo prijevozno sredstvo koje nosi ime ”Vrabac”? Isto će vas provesti samim centrom grada, a iskustvo je nezaboravno! U pitanju je kružna linija koja kreće od Obilićevog venca, a prolazi kraj Trga republike, kroz Čika Ljubinu, Knez Mihailovu, Ulicu kralja Petra i Kosančićev venac, da bi se na kraju opet vratila na lokaciju odakle je i krenula, Obilićev venac.