U ovoj zemlji svaki stanovnik mora posaditi barem jedno stablo godišnje: sade se u svečanim prilikama, a pridružuju se i turisti

U vremenima kada je očuvanje okoliša, smanjenje ugljičnog otiska i otpada praktički svakome na ustima, neki misle doista ozbiljno. Jedna od takvih država je Butan, inače specifična po mnogočemu, među ostalim i svom pristupu turizmu, primjerice dnevnoj, poprilično skupoj, turističkoj ‘taksi’… No, doista je posebna po pristupu ekologiji i “osjednutosti” sadnjom stabala. Blagdani i svečane prilike obilježavaju se sadnjom stabala, a svaki stanovnik godišnje posadi najmanje jedno. Neki Butan čak nazivaju ‘najzelenijom’ zemljom na svijetu, u smislu posvećenosti očuvanju okoliša, a da stvarno misle ozbiljno, dokazuju i svojim postupcima, a ne samo riječima.

Za početak, Butan je zemlja u kojoj je u tamošnji ustav ugrađena odredba da čak 60 posto zemlje mora biti prekriveno šumama. Cilj je to kojeg su odavno prešli, i sada su na oko 70 posto. Također, čak je polovica te zemlje zaštićeno područje – nacionalni parkovi, utočišta za životinje… No, tu su i konkretne zabrane. Ukinuli su korištenje plastičnih vrećica, a ne koriste primjerice ni umjetna gnojiva i pesticide. Sve to, li niz drugih mjera, dovelo je do toga da je Butan trenutačno jedina CO2 negativna zemlja na svijetu. Njihove šume do kojih im je toliko stalo imaju sposobnost apsorbirati ne samo svu količinu ugljikova dioksida koji proizvedu, nego čak četiri puta toliko…

No, ono što Butan još dodatno izdvaja (kao da sve prije navedeno nije već dovoljno) jest ‘opsjednutost’ sadnjom drveća. Pretpostavlja se da Butan već sada krasi oko 800 milijuna pojedinačnih stabala, no to im nije dosta. Naime, stanovnici te zemlje, a to se od njih i traži, svaki državni praznik ili priliku pa čak i blagdane ‘slave’ među ostalim sadnjom sadnice nekog drveta. No, čak ni to nije sve. Bili su svojedobno postigli i Guinnessov rekord u broju posađenih stabala u roku od sat vremena. U jednom su satu, i to 2015. godine, posadili gotovo 50 tisuća stabala.

Da je šumski pokrivač bitan i da bi na njega trebalo paziti butanske su vlasti osvijestile još 1970-ih godina, a stroge zakone oko toga počeli su uvoditi 1979. godine. Primjerice, u toj je zemlji zabranjena komercijalna sječa drveća, odnosno drveće se sječe pod strogo određenim pravilima i ograničenjima, ne smiju se ubijati ni divlje životinje, a zabranjeno je i paljenje u svrhu raščišćavanja ili pak kreiranja poljoprivrednih površina.

No, kritičari takvog pristupa tvrde da se pretjeralo – da je sve manji broj livada, a se ograničava poljoprivreda, da sve to ima utjecaj na podzemne vode i povećava rizik od požara. Neki čak tvrde da bi uvođenje upotrebe drvene građe u građevinski sektor taj isti učinio zelenijim… No, vlasti se ne daju uvjeriti. Šume su, kažu izvor života, utječu na mikroklimu i kontroliraju padaline, odnosno utječu na njihovu učestalost, a to pomaže poljoprivrednicima.

Ranije spomenuta sada sadnica stabala više nije rezervirana samo za lokalno stanovništvo Butana. Sada postoji primjerice i program u sklopu kojeg u sadnji drveća mogu sudjelovati i turisti. A to je od srpnja 2023. godine, piše BBS,  učinilo najmanje 200 turista, i to u sklopu programa Carbon Offset Revolution and Plant for Tomorrow. Inače, to se tiče nacionalnog drveta Butana, to je himalajski čempres, odnosno Cupressus torolusa. On raste na nadmorskim visinama od 1800 do 3500 metara, a često krasi okolicu hramova. U Butanu ga smatraju simbolom hrabrosti i jednostavnosti.