Kvizovi
Nekad ih je bilo hrpa, danas ih jedva i primjećujemo. Gdje su nestale bube s naših vjetrobranskih stakala?
Odlasci na more u osamdesetima i devedesetima, pa čak i kraće vožnje kroz nenaseljeni kraj, značili su borbu s mrljama od mrtvih kukaca na vjetrobranskom staklu automobila. Bube na vjetrobranskim staklima bile su uobičajena pojava. Neki se i danas sjećaju kako je svako stajanje uključivalo ribanje stakla kako bi se put uopće mogao nastaviti. Danas tih problema gotovo da i nemamo. Gdje su nestale bube? Ukratko, nema ih, nestale su. Izumrle. I koliko god to bila dobra vijest za vaše vjetrobransko staklo, grozna je za planet.
INSEKTI SU HRANA ZA PTICE, ŽABE, JEŽEVE, A VAŽNA SU KARIKA I U OPRAŠIVANJU BILJAKA
Nedostatak razlijepljenih kukaca na našim automobilima samo je jedan od brojnih dokaza da populacija insekata izumire. A koliko god nam često bili naporni i dosadni, insekti su važan kotačić u biološkom krugu života. Neki od njih su oprašivači biljaka, bez kojih one ne bi proizvodile sjeme i plodove kojima se hrane ljudi i životinje. Kukci su hrana brojnim životinjskim vrstama. Njima se hrani oko 60 posto ptičjih vrsta, ali i žabe, šišmiši, ježevi, krtice, vjeverice, miševi… Nestankom kukaca došlo bi do značajnih promjena u ekosustavu i nestanka života kakvog poznajemo.
DANSKI BIOLOG GODINAMA JE VOZIO ISTOM RUTOM I BROJAO BUBE NA STAKLU
Jedan od prvih koji je shvatio potencijal vjetrobranskog stakla u istraživanju populacije insekata bio je danski biology Anders Pape Moller. On je proučavao insekte od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a povezao ih je sa staklom automobila u devedesetima. Svakog ljeta vozio je Danskom uvijek istim rutama, istom brzinom i prebrojavao bube koje su ostavile život na njegovom automobilu.
ALARMANTNE BROJKE: U DVADESET GODINA BROJ BUBA NA STAKLU SMANJIO SE ZA 80 POSTO
On i njegovi suradnici bilježili su i vanjske uvjete, kao što je temperatura i jačina vjetra, i tako marljivo prikupljali hrpu podataka. Godine Mollerova istraživanja potvrdile su ono što i sami primjećujemo. Od 1996. do 2017. godine broj insekata smanjio se za 80 posto na jednoj od ruta kojima je danski biolog vozio, a na pojedinim dionicama pad je bio čak 97 posto. Druge, uobičajenije metode praćenja populacije insekata potvrđuju te brojke i njegova otkrića.
MOŽDA SU SE PROMIJENILI AUTI? JESU, ALI NE TOLIKO
Naravno, postavlja se pitanje koliko je danska studija relevantna i jesu li se promijenili još neki faktori koji mogu utjecati na rezultate. U velikoj analizi, Washington Post je analizirao mogućnost da su se promijenili automobili, a i sama vjetrobranska stakla. Odgovor je potvrdan, ona su danas zaobljenija, automobila je mnogo više i rade u prosjeku puno više kilometara. No ako bi nova “aerodinamična” stakla odbijala bube, zašto se isto ne događa s kapljicama vode kad pada kiša. I zašto nema buba na našim registarskim pločicama, koje se nisu mijenjale s novim dizajnom?
OD SVIH ŽIVOTINJSKIH VRSTA, O KUKCIMA ZNAMO NAJMANJE
Od svih životinjskih vrsta na Zemlji, o kukcima zapravo najmanje znamo i najteže ih pratimo. Nema puno sveobuhvatnih studija, već se većina bavi njima samo s jednog aspekta, poput prehrane za ptice ili štete za usjeve. Njihov je broj teško pratiti jer on varira iz godine u godinu, iz sezone u sezonu, a kod nekih vrsta i iz dana u dan. No ono što se bez sumnje može utvrditi jest da se njihov broj smanjuje. Je li to zaista 80 posto u 20 godina kako je pokazalo dansko istraživanje, ili nešto manje, nije zapravo važno. Nema nikakve sumnje da ih je sve manje, za sto godina mogli bi potpuno nestati i to bi mogao biti veliki problem za budućnost Zemlje.
