Pogledajte što se skriva iznad ulica ove europske metropole! Čudesna transformacija u grad je vratila pčele, leptire, čist zrak…

Visoko iznad užurbanih ulica Basela, skriveni od pogleda prolaznika, prostire se tisuće vrtova na krovovima, koji slove za jedno od najimpresivnijih ekoloških postignuća u Europi. Naime, ova zelena gradska oaza iznad betonske džungle nije slučajnost, već rezultat ambicioznih urbanih politika koje su prije nekoliko desetljeća prepoznale potencijal neiskorištenih površina. Sve one danas igraju ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete zraka u gradu, smanjenju učinka urbanog toplinskog otoka i povećanju bioraznolikosti. No, kako je Basel uspio transformirati svoje krovove u prave urbane vrtove, kakve su konkretne koristi za građane i okoliš te može li ovaj model poslužiti kao inspiracija drugim gradovima?

Basel je još ranih 1990-ih krenuo na put prema održivijem urbanom razvoju, kada su građani na referendumu izglasali da dio svoje plaće daju u poseban fond za financiranje mjera energetske učinkovitosti. Među predloženim rješenjima našli su se i zeleni krovovi, koji su ubrzo postali ključna stavka u transformaciji gradskog pejzaža.

Iako Basel nije bio prvi grad koji je prigrlio ovaj koncept (Linz u Austriji i Stuttgart u Njemačkoj već su 1980-ih poticali ozelenjavanje krovova i danas se mogu pohvaliti impresivnim rezultatima) švicarski grad ubrzo je otišao korak dalje. Uveo je strogu regulativu prema kojoj sve nove i renovirane zgrade s nagibom krova manjim od 10 stupnjeva moraju imati zeleni krov. Ova ambiciozna mjera omogućila je Baselu da se u kratkom vremenu pozicionira kao jedan od vodećih europskih gradova u održivom urbanizmu.

„Nekada su krovovi u Baselu izgledali poput zapuštenih industrijskih površina, no umjesto betona i sivila, danas ih prekriva raskošno divlje cvijeće”, izjavio je za The Guardian Dusty Gedge, predsjednik Europske federacije zelenih krovova i zidova. Ovaj britanski ekolog i pionir urbanog ozelenjavanja prvi je put posjetio Basel 2000. godine i odmah prepoznao njegovu jedinstvenu viziju održive arhitekture. Inspiriran onime što je vidio, vratio se u London s idejama koje su kasnije oblikovale ekološke projekte i u britanskoj metropoli.

Za razliku od uobičajenih parkovnih travnjaka, baselski krovovi više nalikuju suhim, prirodnim travnjacima bogatim bioraznolikošću, a ne uniformnim zelenim površinama. Ove “brownfield” oaze pokazale su se savršenim staništima za brojne biljne i životinjske vrste, jer doprinose boljoj izolaciji zgrada i smanjenju toplinskih otoka u gradskom prostoru.

Zagovornici zelenih krovova ističu ih kao jednostavno i pristupačno rješenje za gradove koji se suočavaju s nedostatkom zelenih površina. Ove urbane oaze, smještene visoko iznad prometnih ulica, donose brojne ekološke i društvene koristi.

Baš poput parkova, zeleni krovovi pomažu u snižavanju temperatura tijekom ljetnih toplinskih valova, dok u kišnim razdobljima služe kao rezervoari koji upijaju i skladište oborinsku vodu, što smanjuje rizik od poplava. Osim toga, djeluju kao prirodna zvučna izolacija. Štite građane od buke, filtriraju zagađeni zrak, pridonose kvalitetnijem životnom okruženju… No, možda najzanimljivija prednost je njihova sposobnost da postanu utočište za biljni i životinjski svijet – od pčela i leptira do ptica koje ovdje pronalaze sigurno gnijezdište.