Karlo je peta generacija vinara u svojoj obitelji: posjetili smo njihovu kušaonicu u blizini Zagreba i potpuno zaboravili na gužvu, asfalt i stres grada

Vijugavu cestu uokviruju polja kukuruza i zeleni vinogradi, krajolikom se izmjenjuju nijanse zelene i zlatne, a cijeli prizor nekako umiruje um naviknut na buku i gužvu velegrada. Tek stižemo na svoje odredište, a asfalt i stres već smo zaboravili. Učini čovjeku to zelinski kraj, tako blizu Zagreba, a tako drugačiji, mirniji, pitomiji. Među brežuljcima, kukuruzima i vinogradima smjestilo se i naše odredište: vinarija Kos, s prekrasnom kušaonicom i još ljepšom obiteljskom pričom o trudu, radu, upornosti i predanosti.

U zaselku Hrnjanec, nedaleko od Donje Zeline, dočekuje nas nasmijano lice Karla Kosa, 30-godišnjaka koji je peta generacija vinara u ovoj obitelji, a nedavno je od oca Željka preuzeo i vođenje posla. Nalazimo se pred kušaonicom, koja se nalazi preko puta obiteljske kuće, okružuje nas zelenilo, cestom gotovo da i ne prolaze automobili. Kakva idila!

Ova vinarija, koja njeguje tradiciju dugu više od sto godina, obiteljska je priča u kojoj se spajaju iskustvo i mladost, tradicija i praćenje suvremenih trendova u proizvodnji vina. I to se osjeti u svakom gutljaju.

A koliko je duga ta tradicija dokazuje i jedna sasvim posebna bačva koju obitelj i danas čuva u podrumu. Nju je izradio Karlov pradjed 1906. godine i to je prva godina da sa sigurnošću mogu znati da se obitelj bavila vinarstvom. Članove obitelji upoznajemo na fotografiji koja krasi zid kušaonice.

S nje nas pozdravlja više generacija obitelji: Karlo, njegov otac Željko i majka Anita, brat Mater i sestra Helena, baka Fanika i supruga Katarina. Na slici je i pas sjajnih očiju i kovrčave dlake. To je Loki, neizostavni član obitelji Kos, koji nas je također dočekao dobro raspoložen. Svi oni, osim Lokija, danas rade u vinogradu, podrumu, pomažu koliko mogu, a angažirani su i u kušaonici koja radi svaki vikend, a uz najavu ju otvaraju i preko tjedna.

„Obitelj se oduvijek bavila vinima, ali od početka devedesetih moj se djed ozbiljnije posvetio proizvodnji vina. Danas smo svi uključeni,“ priča nam Karlo, koji je u vinogradu praktički odrastao. A odrastanje u vinogradarskoj obitelji, kaže, značilo je manje slobodnog vremena, ali puno praktičnog znanja.

„Nakon škole bi išli u vinograd ili u podrum, na početku je to bila igra, ali s vremenom smo dobivali i konkretne zadatke i odgovornost. Što da vam kažem, svidjelo mi se,“ smije se Karlo, pa nastavlja: „Upisao sam agronomski fakultet, smjer vinogradarstvo i vinarstvo, bio sam i stipendist kod Mikea Grgića u Kaliforniji gdje sam proveo četiri mjeseca. To je bilo odlično iskustvo,“ prepričava nam Karlo detalje svoje neraskidive veze s vinima.

Njihovi vinogradi nalaze se u okolici kuće i kušaonice, a uzgajaju šest sorti: pet bijelih, kraljevinu, chardonnay, rizling, kerner, sauvignon blanc i samo jedinu crnu, pinot crni. „Ovaj je kraj poznat po bijelim vinima, ali pinot crni nam je izazov. Oko njega ima dosta brige i posla, i u vinogradu i u podrumu, i izazov je proizvesti ga dobro. Zato nam je i zanimljiv,“ govori nam mladi vinar. Upravo su od te sorte napravili elegantan pjenušac koji je nedavno na Decanteru u Londonu osvojio srebro!

Bogat znanjem s fakulteta, iskustvom iz Amerike i obiteljskog vinograda, Karlo ima jasnu viziju za obiteljsku vinariju, prati svjetske trendove i navike kupaca. Iako nisu certificirani kao ekološki proizvođači, trude se, primjerice, maksimalno smanjiti upotrebu kemikalija. „Ne koristimo mineralna gnojiva ni herbicide. Neke položaje obrađujemo ručno, iako je teže, jer vjerujemo da se to na kraju vidi u kvaliteti vina. Pokušavamo biti u skladu s prirodom,“ otkriva nam mladi vinar.

U kušaonici nude dvije opcije za degustaciju, jedna je s pet vina i malo većim izborom hrane, mahom domaće i i iz njihova vrta, koja traje i više od dva sata. U onoj jednostavnijoj, za goste koji imaju manje vremena, poslužuju platu s domaćim sirom i mirisnim domaćim kruhom. Obje degustacije uključuju i obilazak podruma i upoznavanje s obiteljskom pričom i svakim od predstavljenih vina.

„Želimo da ljudi dožive cijelu priču, od vinograda do podruma, uz osobni pristup,“ objašnjava nam Karlo svoju filozofiju, dok njegova mama Anita slaže zalogaje uz koje ćemo i sami kušati najbolja vina s etiketom koje krasi mala ptičica, kos.

Jela koja poslužuju uz degustaciju mijenjaju se ovisno o sezoni i o tome čega ima u vrtu, objašnjava nam Karlova mama Anita. Njezino ime nosi i obiteljski pjenušac tipa brut, proizveden klasičnom metodom kao blend triju sorti, kraljevine, chardonnaya i rajnskog rizlinga. Imali smo ga priliku probati uz razgovor u ovom ugodnom ambijentu i dobrom društvu i jako nam se svidio. Pitak je, lagan i ostavlja dojam idealnog ljetnog aperitiva.

Uz domaće knedle sa svježim sirom, bruskete s rajčicama, platu domaćih narezaka i sireva, buratu s breskvama i bučinim uljem i najmekšim domaćim kruhom koji možete zamisliti, kušali smo nekoliko vina i baš svako je bilo na svoj način zanimljivo i posebno. U jakoj konkurenciji, naš je favorit bio kerner, polusuho i profinjeno vino koje savršeno prati ribu, lagane ljetne večere, duga i cjelodnevna druženja…

Cijeli dojam obilaska, degustacije i cijelog iskustva dodatno obogaćuje entuzijazam i ljubav s kojom Karlo, Željko i Anita pričaju o svom poslu, o vinogradu, podrumu, sortama, tradiciji… Obitelj Kos živi ovu priču, zajedno su u tome, uče, istražuju, napreduju, i taj se trud osjeti u svakom gutljaju njihovih vina. Opraštamo se s domaćinima samo s jednom mišlju: ovo ugodno iskustvo uz vrhunska vina u divno ambijentu nedaleko od Zagreba svaki bi ljubitelj vina trebao doživjeti.