Stipe se nakon faksa posvetio poljoprivredi: oživio je očev rodni kraj i vodi prekrasno imanje sa životinjama i domaćom hranom

Za Bukovicu kažu da je pravi mali raj na zemlji. Ipak, taj krševit kraj, smješten u trokutu između Benkovca, Obrovca i Knina, na sjeveru omeđen dolinom rijeke Zrmanje, na zapadu Karinskim morem, a na istoku i jugoistoku rijekom Krkom, turistima često prođe ispod radara. No 25-godišnji Stipe Šunić to je odlučio promijeniti pa je u malom mjestu Rodaljice pokrenuo vlastiti OPG, izletište i agroturizam pod nazivom ”Srce Bukovice”. A na 12. izboru za najbolji OPG ”Zlata vrijedan” ovih dana odnio je i laskavu titulu najbolje mlade nade u poljoprivredi, osvojivši pritom i novčanu nagradu u iznosu od 2000 eura.

Na njegovu gospodarstvu dosad je zasađeno čak 550 maslina, 180 stabala badema, orasi, različite povrtne kulture… Stipe također organizira izlete, radionice starih zanata i jednodnevne školske ekskurzije, a u sklopu uspješnog OPG-a ima i dvije kušaonice, konobu, bazen te smještaj, apsolutno sve što vam treba za odmor iz snova u netaknutoj prirodi, daleko od gužve i stresa.

”Dolazim iz Zadra, no korijeni su mi u Bukovici. Rodaljice su očev rodni kraj i ondje sam proveo najveći dio djetinjstva. Svaki vikend odlazio sam na selo, gdje sam kopao, prevrtao kamenje, sjekao, čupao… Ma zapravo uništavao! U šali često znam reći da sam bio ‘agronom amater’ koji je svojim rukama napravio više štete nego koristi, ali nema veze.

Selo sam kao mali najviše volio zbog bake, djeda i rođaka koji su ondje živjeli. Ali sam rad na selu bio mi je prilično mrzak, otac i ja znali smo se i posvađati zbog toga. Ali s godinama sam i to naučio cijeniti. Ljudi se mijenjaju. Postoji ona stara izreka: ‘Isti čovjek nikad ne kroči dvaput u istu rijeku’. Jer ni rijeka nije ista, a ni čovjek nije isti. I to je istina”, priča Stipe.

Već tad se, dodaje s nostalgijom u glasu, u njemu počela rađati ljubav prema tom kraju. Otišao je u Zagreb, gdje je četiri godine studirao ekonomiju i menadžment, no u ranim dvadesetima zapravo ni sam nije znao što želi. ”Rad u struci nikad me nije pretjerano privlačio. Studirao sam da steknem kakvu-takvu diplomu, ako me razumijete. Zagreb je lijep, ali vratio sam se kući jer mi ništa ne može zamijeniti onaj divan osjećaj buđenja u prirodi, kad su oko mene psi koje volim, domaće životinje, sloboda, čisti zrak… Nenadmašivo”, iskreno će naš sugovornik.

A onda se sjetio sna koji je imao još kao dijete. Odlučio je probuditi očev rodni kraj i od njega napraviti turističku destinaciju. I tako je prije nekoliko godina pokrenuo vlastiti agroturizam ”Srce Bukovice”, u sklopu kojeg se bavi različitim djelatnostima, poljoprivredom, stočarstvom, ugostiteljstvom i turizmom. U posao je, naravno, uključen i ostatak obitelji, majka Marina, otac Mate, sestra Lucia te braća Luka i Ante.

”Tata mi najviše pomaže oko poljoprivrede. S njim sam posadio oko 550 stabala maslina, a još sadimo i dodatnih 180 stabala badema. Imamo različite sorte, što se maslina tiče, tu su, recimo, bjelica, karbonaca, pendolino… S druge strane, mama je glavna autorica svih gastronomskih delicija, ona priprema sve, od autohtonog benkovačkog prisnaca i kruha ispod peke do naših drugih tradicionalnih kulinarskih remek-djela. Svi u obitelji surađujemo, zajedno sadimo i na stol stavljamo isključivo domaće proizvode”, otkriva Stipe.

Osim obitelji, radnu etiku usadio mu je i tatin prijatelj, Tomislav Tadinac. ”Od njega sam naučio da se radom može postići sve. Naime, nikad nisam bio sjajan u matematici, a on ju je sa mnom vježbao svaki dan u tjednu, satima! Deset godina poslije, mogu mu samo biti zahvalan. Uz oca, on je čovjek koji me najviše formirao. Zahvaljujući njima, danas radim stvari na selu koje mi nitko ne nameće, sam sve kreiram i to me istinski ispunjava”, kaže naš sugovornik.

Stipino ”Srce Bukovice” sve je popularnije, redovito ga posjećuju i domaći i strani gosti, a on često surađuje i s osnovnim školama u okolici. Djeca su presretna jer mogu provesti dan na selu, a jednako oduševljeni su i stranci, kojima ovaj ambiciozan 25-godišnjak nudi poludnevne izlete, koji uključuju i kušanje lokalne hrane, bilo da je na meniju peka, ražanj ili nešto jednostavnije.

Od životinja na imanju trenutačno ima četiri krave, junice Milku i Vesnu te teliće Lucy i Piera. Tu su i magarac Emil, kojeg Stipe u šali i od milja često zove svojim trećim bratom, zatim nekoliko kokica, a bilo je i patkica, no one su u međuvremenu poletjele i – odletjele! ”Volio bih uskoro nabaviti i jednu magaricu, da Emil ima društvo kad mene nema, da ne bude sam. Imam i dva psa, Rexa i Neru, jedan je križanac hrvatskog ovčara, a drugi čistokrvni. Tu je i mačka sa svoja dva mačića. Sve životinje lijepo se slažu, druže i međusobno toleriraju, ja to zovem nadasve simpatičnim i simbiotskim prijateljstvom”, kaže vlasnik ”Srca Bukovice”.

Njegova primarna adresa je u Rodaljicama. Životinje traže brigu, a dolazi i jesen, uskoro počinje sezona berbe maslina i sadnje. Sve dok ima posla, on je na selu. Ponekad voli otići u Zadar, vidjeti prijatelje i malo se odmoriti, ali veći dio godine provodi u Bukovici. Poželite li posjetiti Stipin agroturistički raj, možete mu se javiti preko WhatsAppa, Instagrama ili Facebooka. ”Signal nam zbog udaljenosti nekad stvara probleme, ali uvijek mi možete poslati poruku da se dogovorimo oko jelovnika, koji ćemo, prema vašim željama, vrlo rado i personalizirati”, govori Stipe.

Što se tiče budućnosti, prva mobilna kućica na imanju u Rodaljicama već je spremna za sljedeću sezonu, a plan je svake godine dodati još barem jednu novu. Tako će gosti u Bukovici moći i prespavati te uživati u domaćem doručku, ručku i večeri. A radi se i na dodatnim sadržajima, od biciklističke ture kroz selo i istraživanja starih kuća do drugih sportskih aktivnosti. Stipe će se osobito fokusirati i na suradnju sa stranim gostima, kojima želi predstaviti stare običaje Bukovice i omogućiti im da kupe najkvalitetnije lokalne proizvode.

”Ako mi nešto nemamo na svom OPG-u, rado ću vam preporučiti nekog od susjeda. To je jedini način da se probudi, oživi i ujedini čitav kraj. Jer zajedno smo jači. Sve u svemu, izazova se ne bojim, dapače, očekujem ih s velikim nestrpljenjem. Što više posla, to bolje! Znate kako u narodu kažu: ‘Čovjek se može umoriti čak i kad se previše odmara’. A ja sam itekako spreman za nove pobjede”, zaključuje Stipe.