Najbolja janjetina na Braču jede se u selu s 200 stanovnika: obiteljska konoba oduševila nas je hranom, ambijentom i uslugom

Za najbolje priče nekad se treba udaljiti od mora i obale. Uvjerili smo se u to puno puta, a posljednji put prošli tjedan prilikom boravka na Braču. Unutrašnjost otoka krije brojna prekrasna mjesta, poput Škripa i tamošnjeg Muzeja Uja, malog mjesta Selca s prekrasnom crkvom i brojnim spomenicima, slikovitog Dola… Kad smo tražili preporuku za dobru bračku janjetinu, specijalitet otoka, odgovor je bio samo jedan: konoba Kopačina. Nije nam preostalo drugo nego ponovo krenuti u unutrašnjost, u malo selo Donji Humac.

Konoba Kopačina jedno je od onih mjesta na koje nećete naletjeti slučajno. Morate od nekoga za nju čuti, dobiti preporuku, pročitati o njoj. Nalazi se u jednom od najstarijih, ali i najmanjih naselja na Braču, u selu Donji Humac. Ono je od Supetra udaljeno manje od 10 kilometara ili maksimalno 15-ak minuta vožnje. Mirno je to selo s kamenim kućama i dvjestotinjak stanovnika, a konoba se nalazi nedaleko od ulaza u mjesto.

Restoran se nalazi na uzvisini iznad ceste, terasa je zaštićena gustim krošnjama stabala, a parkirnih mjesta ima sasvim dovoljno. Uspinjemo se do terase na kojoj vlada prilična gužva, iako je neko čudno doba dana, oko 16 sati, taman između ručka i večere.

Pogled na jelovnik odmah potvrđuje da smo na pravom mjestu. Janjetina je ovdje glavna zvijezda, a pripremaju je na više načina i uključili su je u juhe, hladna i topla predjela i veliki broj glavnih jela. U ponudi imaju i riblja jela i druge vrste mesa, ali nas zanima ono što zauzima najveći dio ponude, a koliko smo vidjeli, i najveći broj stolova u restoranu.

Janjetina s ražnja je klasik koji nismo mogli propustiti, konobar nam je rekao da su ju taman skinuli. Naručili smo i sous vide janjetinu: meso se sporo u vakuumu priprema 18 sati, a potom dovršava na roštilju. Za predjelo smo podijelili paštetu od janjećih jetrica, a na kraju nam je jedva ostalo mjesta da podijelimo desert. Odluka je pala na semifreddo.

Bilo nam je žao što nismo u većem društvu kako bismo mogli probati više jela. Poput pečene janjeće jetrice, punjenog janjećeg odreska Kopačina, janjećih kotleta i „šporke“ bračke juhe s, naravno, janjetinom. Tu su i jela koja se moraju unaprijed naručiti, poput jela ispod peke i bračkog vitalca. Vitalac je autohtono bračko jelo od iznutrica koje se može probati samo na ovom otoku, a čuli smo da je u Kopačini odličan. I njega ostavljamo za neki drugi put.

Pred nas stiže predjelo, tamna pašteta od jetrica i prepečeni kruh, a ljubazni konobar odmah nas obavještava da je maslinovo ulje na stolu njihovo, domaće i da ga obavezno probamo. Pašteta je bila odlična, aromatična, ali začini nisu prekrili okus janjetine. S par kapi maslinovog ulja, predjelo je bilo savršeno, a količina takva da smo odmah shvatili da je dobro što smo ga odlučili podijeliti.

Potom na stol stiže zvijezda našeg ručka. Na ovalnom pladnju poslužili su nam porciju janjetine s ražnja i porciju sous vide janjetine, s nekoliko krumpira i nešto povrća. Svakako je pohvalno što nas je konobar unaprijed pitao imamo li neke želje što se tiče dijelova životinje, volimo li neke komade više od drugih. Rekli smo da nam sami iskombiniraju i to su odlično napravili.

Prvo smo probali klasik, janjetinu s ražnja, s kojom imamo iskustva i lakše nam je procijeniti kvalitetu. Meso je bilo meko, taman zasoljeno, osjetilo se da je janje mlado i sve se doslovno topilo u ustima. Sous vide janjetina bila je nešto što kušamo prvi put i nismo znali što očekivati. Na kraju nas je oduševila možda i više od ražnja.

Na sous vide način posluženo nam je nekoliko rebara i butić. Meso je bilo toliko mekano da je padalo s kosti, a nož uopće nismo morali koristiti. Završetak na roštilju dao mu je taman blagu aromu dima, a začini su bili odmjereni i nisu zasjenili samo meso. Kad je meso dobro, filozofija je ove konobe, ne treba ga maskirati s hrpom dodatnih okusa i s tim se možemo samo složiti.

Spomenimo još da smo uz meso naručili miješanu salatu u kojoj je, čini nam se, bilo njihovo domaće povrće, rajčica je imala miris i okus, a njihovo domaće maslinovo ulje savršeno ju je pratilo. Desert, semifreddo, bio je osvježavajuć, karamelast i orašast. Nakon podijeljenog predjela i obilnog ručka desert smo isto podijelili i jedva dovršili, što dovoljno govori o veličini porcija u konobi Kopačina.

Konoba Kopačina obiteljska je priča koja traje od 2000. godine. Obitelj Jugović, navodi se na stranici konobe, od prvog dana ima misiju očuvati tradicionalnu dalmatinsku gastronomiju i sačuvati gastronomsko nasljeđe na Braču. U jelima koriste povrće s obiteljske farme, a veliki su zagovornici „zero waste“ koncepta u kojem se koristi baš svaki dio životinje, od kosti do iznutrica. Kopačina nije samo priča o janjetini, priča je to o tradiciji, životu na otoku i stvarnoj brizi o gostima.

Što se tiče cijena, one su više od onih u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali prilično uobičajene za Jadran. Kilogram janjetine s ražnja stoji 55 eura, sous vide janjetina 30 eura, predjelo smo platili 7,50 eura, a desert 5. Janjeći vitalac za dvoje, ako budete promišljeniji od nas i naručite ga unaprijed, platit ćete 50 eura. Janjeći kotleti su 33 eura, a šporka bračka juha 5. Kopačina steak od 230 g, specijalitet kuće, stoji 25 eura. Cijeli ručak za dvoje, bez vina, platili smo oko 80 eura.