Nedaleko od Zagreba nalazi se muzej posvećen Titaniku: ulaz je besplatan, a u sklopu objekta možete i prespavati

Malo koja priča fascinira, pa čak i 113 godina kasnije, kao ona o Titaniku. Bio je to jedan od najvećih brodova svog doba, nepotopiv, veleban, simbol napretka i moći, a za mnoge putnike koji su njime putovali nada u bolji život s druge strane Atlantika. Među ovim potonjima bilo je i Hrvata, njih 30, žena i muškaraca u dobi od 17 do 38 godina, većinom zemljoradnica i zemljoradnika… Nažalost, kao i za većinu putnika tog nevjerojatnog broda, bit će to kobno putovanje. Samo njih troje, jedna žena i dva muškarca, spasit će se iz ledene vode Atlantika…

No, upravo će lik jednog od poginulih Hrvata dati život jednoj sasvim novoj priči u općini Pisarovina. Naime, upravo tamo, u srcu kopnene Hrvatske, nedaleko od Zagreba, u selu Bratina, i to u ulici Veliki Žunci, odat će se počast dotičnom Stjepanu Turčinu, ali i svim ostalim putnicima Titanika, kako s područja Hrvatske i okolnih zemalja, tako i općenito. Naime, upravo je u tom selu 2009. godine osnovana “Spomen kuća Titanic 100″. Sve je, kako to često biva, krenulo slučajno. I iz nečeg što je – kao što otkriva i sam broj 100 u imenu spomen kuće – iz privremenog postalo trajno.

„Moja sestra je 2009. godine surfala po internetu i naišla na podatak da je na Titaniku poginuo čovjek iz Bratine, iz našeg sela. Zvao se Stjepan Turčin. I onda je pitala našeg pokojnog oca, kao čovjeka koji je cijeli život živio tamo, na istom kućnom broju, zna li za to. I nije znao! Nikada za to nije čuo. Pretpostavili smo da se na to možda gledalo kao na sramotu, to je bilo jedino objašnjenje kako to da se nije znalo… Istraživali smo dalje i došli do našeg najpoznatijeg titanikologa Slobodana Novkovića, a zatim se rodila ideja da napravimo privremenu izložbu povodom 100. obljetnice potonuća Titanika 2012. godine”, govori Kruno Žunec, vlasnik “Spomen kuće Titanic 100” i član udruge “Titanic 100”.

Privremena izložba, uređena u drvenoj kući koja je dotad stajala neuređena, u biti je postala stalna. Ispred kuće, inače tradicionalnog, 100 godina starog zdanja izgrađenog od hrastovih planjki, zasadili su, priča 44-godišnji Kruno, inženjer građevine i projektant, stabla breze, i to u četiri koncentrična kruga. Svaki od tih krugova predstavlja jedan dimnjak na Titaniku. A na svakoj je brezi – njih 40 – stavljena i pločica s imenom i prezimenom putnika na Titaniku s prostora Hrvatske i okolice – 30 Hrvata te po pet osoba iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.

U sklopu udruge povezali su se s vremenom i s drugim udrugama koje se bave Titanikom te tako došli i do najvrednijeg eksponata koji se trenutačno može pronaći u “Spomen kući Titanic 100”. Radi se o originalnom komadiću ugljena s Titanika koji im je oporučno ostavio jedan od članova jedne švicarske udruge. Komadić ima oko tri centimetra u promjeru, a s nevjerojatne dubine od oko 3800 metara na kojoj Titanik počiva izvukla ga je podmornica.

U izložbenom prostoru nalazi se i niz drugih eksponata. Tu je, primjerice, replika spasilačkog pojasa s Titanika. Ili pak komad rukohvata, palube i suđe s Olympica, jednog od ukupno tri broda Titanikove klase (Titanic, Olympic i Britannic), a koji su istovjetnima onima na Titaniku. Ima tu i niz dokumenata i fotografija, među ostalim Hrvata koji su putovali gorostasnim potonulim brodom.

No, među tim fotografijama nema one čovjeka od kojeg je sve počelo, Stjepana Turčina. Bio je to sirotinjski kraj, nije se slikalo, pojašnjava Kruno. Isto tako, već odavno ne postoji ni kuća u kojoj je taj čovjek živio. Općenito se o njemu malo zna. “Živio je u zadruzi i zadruga je skupila novce da otputuje u Ameriku, a koje je trebao vratiti kad počne zarađivati. Postoji i potvrda o odšteti, i to prvoj rati, od 4660 kruna i nešto filira, koje je njegova udovica trebala dobiti, no sve je ostalo na toj prvoj rati jer je to bilo 1916. godine, uslijed rata… Ona je zadržala odštetu, ali se morala odreći imovine u zadruzi. U jednom trenutku napušta Bratinu i gubi joj se svaki tag”, objašnjava Kruno Žunec.

Iako to nije bio prije otkrića da je Titanikom putovao njihov sumještanin, Kruno je danas fasciniran Titanikom. Kao uostalom i cijela njegova obitelj. Upravo će vas on, ako se najavite dan ranije na broj telefona 091/525-1052, provesti izložbenim prostorom spomen kuće i upoznati sa svim zanimljivim detaljima. Obilazak traje minimalno 20 minuta, no može i dulje, ovisno o detaljima u koje se ide. Ulaznica se ne naplaćuje, već je ulaz dobrovoljni prilog za udrugu. Unutra vas čeka niz zanimljivih priča.

„Malo ljudi, primjerice, zna da je na Titaniku bio i jedan Japanac. Putovao je u kabini trećeg razreda, kao i Hrvati, a redoslijed spašavanja bio je idući – prvo žene i djece, pa muškarci prvog razreda, eventualno drugog, a nikako muškarci trećeg razreda… No, on je preživio, a kad se iz SAD-a vratio u Japan izvrgnut je kritikama te su ga smatrali nečasnim čovjekom. Krivili su ga da je nekoj ženi ili djetetu, time što se spasio, uzeo život. Na kraju je počinio samoubojstvo”, priča nam Kruno.

Malo je reći da “Spomen kuća Titanic 100” i to u Pisarovini, predstavlja iznenađenje. Ljudi je ne očekuju ovdje, kaže Kruno, i misle da se radi o nekom marketinškom triku. No, onda vide da ona doista ima veze s Titanikom. Najljepše je vrijeme za posjetu, dodaje, proljeće i ljeto kada je sve zeleno, a sama kuća u kojoj se nalazi izložbeni prostor vodi se i kao kuća za odmor pa se u njoj može i prespavati.

“Kuća je izgrađena tipski, kao i druge tradicionalne kuće iz ovog kraja. U prizemlju su ulazni prostor i dvije prostorije, od kojih je jedna izložbeni prostor, a druga na korištenje osobama koje noće u kući. Na katu se nalaze kupaonica i dvije spavaonice s ukupno 10 ležajeva”, objašnjava Kruno. Dakle, u Bratini ne samo da možete naučiti sve o Titaniku, nego možete i ‘prespavati u muzeju’. No, ako se odlučite na ovo potonje, imajte na umu da se izložbena prostorija, nakon što je razgledate ako to želite, zaključava.