Hit salata s Balkana nastala je kako bi privukla turiste: sastojci joj slučajno tvore boje zastave države iz koje potječe

Kad ljeto pokaže svoje pravo lice, a štandovi na tržnicama ”pucaju” od rajčica, krastavaca i paprika, malo što prija tako dobro kao velika zdjela salate. Upravo na toj jednostavnoj kombinaciji sezonskog povrća temelji se jedno od najpoznatijih jela jugoistočne Europe. Šopska salata već desetljećima osvaja svojom svježinom, priprema se za svega nekoliko minuta, odlično ide uz roštilj ili komad pečenog mesa, a u Bugarskoj je toliko omiljena da je smatraju nacionalnim kulinarskim simbolom.

Na prvi pogled mogli biste pomisliti da je riječ o receptu starom stoljećima. No istina je sasvim drukčija. Rajčice su na jugoistok Europe stigle tek sredinom 19. stoljeća, a salate kakve danas poznajemo u bugarskoj kuhinji počele su se ozbiljnije pojavljivati tijekom 1930-ih, kad je ta zemlja počela uvoziti veće količine sjemena povrća.

Zanimljivo je da se naziv ”šopska salata” prvi put spominje u jednoj bugarskoj kuharici iz 1940. godine, no tad nije označavao specijalitet koji je zvijezda ove naše priče, nego recept za svojevrsnu ljutenicu, tradicionalni namaz od pečene paprike, rajčice i drugih vrsta povrća.

No sve se promijenilo sredinom 1950-ih. Bugarska državna turistička organizacija Balkantourist tad je osmišljavala novu gastronomsku ponudu kojom je željela privući goste na obalu Crnog mora i predstaviti zemlju kao atraktivnu turističku destinaciju. Upravo u tom razdoblju, točnije 1955., nastala je šopska salata u današnjem obliku.

Prvi put poslužili su je u restoranu Chernomorets u tadašnjem ljetovalištu Druzhba kraj Varne, a već 1956. uvrštena je u prvu službeno odobrenu državnu kuharicu. Isprva je bila rezervirana samo za hotele kojima je upravljao Balkantourist. Ime je dobila po regiji Šopluk i narodu Šopi, nastanjenom na području oko prijestolnice Sofije.

Zanimljivo je i da njezini sastojci sasvim slučajno tvore boje bugarske zastave: crvenu (rajčice), zelenu (paprike) i bijelu (sir). Upravo joj je ta simbolika povećala popularnost pa je tijekom 1970-ih i 1980-ih šopska salata službeno prihvaćena kao jedan od simbola bugarske kuhinje.

Može biti hladno predjelo, prilog uz roštilj ili pečeno meso, a često je prati čašica rakije, najčešće od marelice ili drugog voća. A kako se priprema? U zdjelu se stavljaju krupnije narezane zrele rajčice, oguljeni krastavci narezani na kolutiće ili polumjesece, svježa ili pečena zelena paprika narezana na trakice te sitno nasjeckani luk ili mladi luk i malo peršina.

Sve se lagano posoli i začini suncokretovim ili kvalitetnim maslinovim uljem, a po želji možete dodati i nekoliko kapi vinskog octa. Na samom kraju dolazi detalj po kojem je šopska salata toliko prepoznatljiva: obilna količina naribanog ili izmrvljenog sira sirene, bugarskog bijelog salamurenog sira od kravljeg ili ovčjeg mlijeka koji je srodan grčkoj feti.

U nekim dijelovima Bugarske izostavlja se ocat ili dodaje više svježeg peršina, no osnovna kombinacija svježeg povrća i bijelog sira ostaje ista. Šopska salata 2014. godine u projektu Europskog parlamenta ”A Taste of Europe” proglašena je najprepoznatljivijim bugarskim jelom, a prestižni CNN 2025. uvrstio ju je među 24 najbolje salate na svijetu.