Hrvatski pomorci ovo su pecivo nosili na duge plovidbe jer je moglo trajati i do šest mjeseci. Njegova receptura je tajna

Svaka hrvatska regija ponosi se svojom gastronomskom tradicijom, no neke priče zaslužuju posebnu pažnju jer u sebi nose puno više od recepta. One su svojevrsna oda načinu života, ljudima, običajima i vremenu koje je oblikovalo čitave generacije. Upravo takva priča dolazi s Kvarnera, iz Bakra, grada bogate pomorske povijesti čije se ime već stoljećima veže uz jednu od najposebnijih delicija hrvatske obale, bakarski baškot. To jedinstveno pecivo, koje je odgojilo generacije, neraskidivo je povezano sa životom pomoraca, za koji se često kaže da je kruh sa sedam kora.

Nastao je iz puke potrebe, kao hrana za mornare koji su mjesecima plovili svjetskim pučinama, a zahvaljujući posebnom načinu pripreme i dvostrukom pečenju mogao je ostati svjež i do šest mjeseci. Smatra se da su ovo pecivo u Bakar donijeli ribari iz luke Chioggije kraj Venecije u susjednoj Italiji, no u kvarnerskom gradu ono je s vremenom postalo važnim dijelom svakodnevice, tradicije i identiteta.

Bakarski baškot prepoznatljivo je prstenasto pecivo koje se i danas izrađuje ručno. Svaki baškot oblikuje se od tijesta koje se rola u duguljaste ”zmijice”, a potom spaja u karakteristične kolute. Pravi, tvrdi baškot specifičan je po tome što se peče dvaput. Čvrst, dugotrajan i jedinstvene teksture, nekoć je pratio pomorce na dugim putovanjima: bio je pouzdana namirnica koja se nije kvarila ni na višemjesečnim plovidbama.

Miris baškota miris je djetinjstva. Generacije iz Bakra odrasle su uz ovo bezvremensko pecivo, a mnogima je i danas nezaobilazan dio doručka uz šalicu tople bijele kave. Nekoć se ni bigice, posebno pecivo okruglog oblika koje se pravi od istog tijesta koje se koristi i za baškote, nisu bacale. Kad bi odstajale i stvrdnule se, mještani bi ih namakali u toplom mlijeku i od njih pripremali jednostavne domaće kolače.

Koliko se pažnje posvećivalo kvaliteti baškota najbolje govori još jedna tradicija. Kvaliteta mu se provjeravala bacanjem na pod s visine od dva metra. Boljim se smatrao onaj koji bi se pri padu raspao na više komada.

Vrijednost bakarskog baškota prepoznata je i izvan granica Hrvatske. Na izložbi u Parizu još 1919. godine nagrađen je diplomom i Zlatnom medaljom za kvalitetu i izvrsnost. Plaketa s tim prestižnim priznanjem i danas se čuva u kultnoj pekarnici ”Bakarski baškot”, u kojoj se prema tajnoj recepturi svaki dan ispeče i do tisuću komada ovog peciva.

Danas je bakarski baškot službeni suvenir Bakra, a ovjekovječen je i na ulju na platnu ”Djevojčica s baškotom”, koje je dio fundusa Gradskog muzeja. Slika je nastala sredinom 19. stoljeća, autor joj je nepoznat, a motiv djevojčice s baškotom u jednoj ruci te košaricom s grožđem i smokvama u drugoj nema samo umjetničku, već i zavičajnu vrijednost.

Kvarner je ove godine europska regija gastronomije, a posjet Bakru nezamisliv je bez kušanja baškota, koji s Bakarskom tortom i Starom bakarskom vodicom čini poznati trio bakarskih delicija. Prošetajte se rivom uz glavnu ulicu Primorje, baš kao što su to nekoć činili bakarski kapetani i gospoda, sjednite u neki od kafića ili restorana uz Bakarski zaljev i napravite ono što se ondje radi već generacijama: umočite komadić baškota u vino ili kavu. U tom jednostavnom zalogaju krije se čitava priča o Bakru, njegovim pomorcima i tradiciji koja traje stoljećima.