Ono što nastaje na ovom hrvatskom otoku ne postoji nigdje drugdje u svijetu! Zovu ga pićem dostojnim bogova

Korčulu ne treba posebno predstavljati, o njoj su ispisane pjesme, knjige te je bogata prošlost cijelog otoka nadaleko poznata. Počevši od drevnih Grka, istaknute legende o Marku Polu pa sve do današnjih dana kad postaje centar hrvatske estradne scene zahvaljujući Oliveru Dragojeviću. Ne postoji lokacija na otoku koja ne očarava svojom pojavom, od grada Korčule, zatim Vela Luka, Blato, Lumbarda, Račišće, Žrnovo, Smokvica i Čara hipnotizirat će vas svojim srednjovjekovnim ulicama, zidinama i arhitekturom koja izgleda kao da pripada nekom drugom svijetu. Kada sve to još uronite u morsko plavetnilo te zelenilo i mirise mediteranskog bilja, nije ni čudno da je Korčulu teško preboljeti i uvijek joj se želite vratiti.

Osim ljepote krajolika i arhitekture, Korčula se ponosi dugom i složenom poviješću. Točnije, u Lumbardi započinje priča stara čak 2300 godina koja je otkrivena u drugoj polovici 19. stoljeća. Godine 1877. Lumbarđanin Božo Kršinić na vrhu brežuljka Koludrt udario je lopatom o tvrdo tlo i otkrio nešto što će sve do današnjeg dana okupirati svijet arheološke znanosti.

Tog dana Božo je iskopao Psefizmu, odnosno u kamenu zapisan povijesni dokument star 2300 godina koji sadrži navode o antičkim korijenima današnje Lumbarde. Sve od tada pa do danas Psefizmi su bile posvećene brojne studije domaćih i stranih autora.

Riječ je, naime, o jednom od najstarijih pisanih spomenika u ovom dijelu Europe iz čijeg se kamenog tkiva iščitava obilje dragocjenih podataka o principima grčke kolonizacijske prakse. Istraživače je, osim toga, dodatno intrigirala činjenica da se o samoj naseobini, čije postojanje Psefizma nedvojbeno potvrđuje, ne zna praktički ništa.

Da je kojim slučajem i Psefizma utonula u povijesni mrak, čitava ova priča vjerojatno nikad ne bi bila ispričana. Srećom, dokument je nadživio i svoje stvoritelje i njihov grad, ostavši sačuvan sve do naših dana kao ključni svjedok jedne davne epizode, navodi Sanda Hančević na službenim stranicama Turističke zajednice Lumbarde.

Psefizma nedvojbeno potvrđuje postojanje grčke kolonije u Lumbardi, ali i ostatke kulture i načina života. Znanstvenici također smatraju da su ti isti Grci razvili i usavršili lokalne ilirske sorte grožđa grk koja ne raste nigdje drugdje na svijetu. Bijelo vino koje nastaje od ove sorte profinjenog je gorkastog okusa pa nije baš točno razjašnjeno je li svoj naziv dobilo po spomenutom okusu ili po Grcima o kojima smo ranije pisali u tekstu.

U svakom slučaju grk je plod bogate vinogradarske tradicije, suvremene tehnologije i enologije. Radi se o suhom vinu izrazite osobnosti prepoznatljive po svjetlozelenkasto žutoj boji sa zlatnim odbljescima, naglašenoj sortnoj aromi i plemenitom bukeu. Karakterizira ga bogat, skladan i zaokružen okus, s lagano gorkastim završetkom. Sadrži 12-14 % alkohola uz relativno skromne ukupne kiseline, navode na službenim stranicama.

Vino grk smatra se jednom od najrjeđih sorti bijelog vina. Autohtona i elegantna sorta prava je dragocjenost među hrvatskim bijelim vinima. Zanimljiva kombinacija aroma čini grk izvrsno pitkim vinom za širok raspon ukusa. Suptilni mediteranski tonovi kadulje, suhih trava i morske soli, zatim note breskve i marelice te limuna i grejpa oduševljavaju svježinom i kompleksnošću.

Grk prije svega najviše voli ono što se ulovi u moru, što je nekako i prirodno te prigodno. Dobro se slaže i s jelima od bijelog mesa, a može se poslužiti i kao aperitiv. Bijela riba na žaru, školjke i carpaccio od morskih plodova, ljetne salate s agrumima i svježim sirom te tjestenine s pestom ili plodovima mora odlično će pristajati ovoj sorti vina. Poslužuje se ohlađeno na 10 ili 12 °C stupnjeva, a servira se u čašama za vino srednje veličine koje omogućuju oslobađanje aromatskog profila.