”Pocuclaj i baci”: jelo od prženog kamenja najnoviji je hit ulične hrane u Kini, jedna porcija košta dva eura

Posljednjih nekoliko tjedana na kineskim društvenim mrežama pojavili su se videozapisi kuhara koji spretno prže crno kamenje na vrućem ulju, što je na internetu izazvalo burne rasprave o ovoj neobičnoj kulinarskoj praksi. Ovaj specifičan obrok, nazvan “suodiu”, što u prijevodu znači “pocuclaj i baci”, daleko je više od običnog zagrijavanja kamenčića kakve viđamo samo na egzotičnim plažama. Naime, u velikoj tavi, riječne koštice se prže u čili ulju, uz dodatak češnjaka, mladog luka, đumbira i čili papričica. Konačno, jelo se poslužuje kupcima u porcijama veličine ljudske šake.
JELO OD PRŽENOG KAMENJA IMA RIBLJU AROMU
Kako konzumirati ovo jelo? Pa, prema samom nazivu, ovu kinesku deliciju ližete, ekstrahirajući okus i navodne minerale iz kamenja. Neki tvrde da kamenčići imaju prirodnu riblju aromu koja se pojačava prženjem na visokoj temperaturi, a potom se ispljunu. Interesantno je da neki prodavači omogućuju kupcima da ponesu kamenčiće kući kao suvenir.
Unatoč očiglednom nedostatku sastojaka, porcija prženog kamenja stoji oko 2 eura, što je dodatno na društvenim mrežama produbilo kontroverze oko ovog jela. Drugi su istaknuli rizik od gušenja prilikom konzumiranja suodiua, a ne treba ni spominjati moguće stomatološke katastrofe koje mogu nastati zbog nedostatka pažnje.
OBIČAJ JE NASTAO PRIJE NEKOLIKO STOLJEĆA TIJEKOM DUGIH PLOVIDBI NIZ RIJEKU YANGTZE
Iako su trenutno popularni videozapisi živopisnih noćnih tržnica, uličnih prodavača i seljana koji prže svježe ulovljene kamenčiće, ova praksa ima stoljetnu tradiciju. Prema lokalnim pričama, korijeni potječu iz pokrajine Hubei, koja se često naziva “Zemljom ribe i riže”. Legenda kaže da su se lađari za vrijeme dugih putovanja niz rijeku Yangtze suočavali s nedostatkom mesa i povrća, pa su počeli isisavati minerale iz riječnih kamenčića kako bi zadovoljili svoje potrebe.
Narod Tujia, etnička manjina koja naseljava planinski lanac Wuling koji se proteže uz granice Hubeija, Hunana i Guizhoua, također ima veze s suodiuom. Prema kineskim medijima, dok su lađari 1950-ih bili prisiljeni pržiti kamenje nekoliko puta godišnje, jelo je do 1980-ih nestalo. Kako su se regije počele razvijati ekonomski, brodari su prešli na upotrebu motornih plovila, što im je omogućilo brže putovanje rijekom i značajno smanjilo rizik od nasukanja i nedostatka opskrbe namirnicama.







