Milijunaš je srušio staro selo i pokušao izgraditi talijanski Las Vegas! Projekt je nakratko zaživio, a zatim naglo propao

Na brežuljku iznad jezera Garlate, 15-ak kilometara od Lecca u Lombardiji, stoji jedno od najneobičnijih mjesta na sjeveru Italije. Minaret bez džamije, kineske pagode zarasle u korov, lažna srednjovjekovna vrata i plesna dvorana razbijenih prozora. Sve to ostatak je sna jednog čovjeka koji je htio izgraditi talijanski Las Vegas, a umjesto toga stvorio jedan od najpoznatijih gradova duhova u zemlji.

Tog je dana cijelo selo Consonno kupljeno za 22,5 milijuna lira, a kupac je bio industrijalac Mario Bagno, grof od Valle dell’Olma, među mještanima poznatiji kao Conte Amen. Rođen u Vercelliju 1901. godine, Bagno je bio uspješan poduzetnik specijaliziran za gradnju cesta, autocesta i aerodromskih pista diljem Italije.

Do tada je Consonno bilo tiho naselje koje se stoljećima polako praznilo. Prije Drugog svjetskog rata u njemu je živjelo oko 300 ljudi, uglavnom seljaka koji su preživljavali skupljanjem kestena te uzgajanjem celera i poriluka. Mještani su bili siromašni, a kuće u kojima su živjeli nisu bile njihove, nego u vlasništvu dviju bogatih obitelji, Verga i Anghileri. To je Bagnu olakšalo posao. Otkupio je svu zemlju, a malobrojne stanovnike preselio.

Bagno je dao srušiti gotovo sve u selu, poštedjevši samo crkvu svetog Maurizija, župni stan i groblje, te je izgradio pristupnu cestu prema mjestu. 1965. godine započela je gradnja koja će trajati šest godina.

Ono što je niknulo na ruševinama starog sela bila je bizarna mješavina stilova iz cijelog svijeta. Glavna dvokatnica imala je u prizemlju trgovački centar s desecima dućana nad kojima se uzdizao minaret visok 30 metara, dok su na katu bili mali apartmani za one koji su htjeli ondje odsjesti. Trgovačka galerija bila je oblikovana poput minareta, kineske pagode bile su razbacane po vrtovima, a na ulazu je stajao lažni srednjovjekovni dvorac. U planovima su bili i košarkaško igralište, zoološki vrt, teniski tereni, nogometno igralište, kasina, diskoteka, kuglana i zabavni park.

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih mjesto je nakratko uživalo u uspjehu te je privlačilo mnoštvo ljudi željnih zabave. Na pozornici su se natjecali za nastup poznati umjetnici poput Adriana Celentana, Mine, Milve i Dik Dika. Stilizirana milanska publika dolazila je vikendom uz brdo na šampanjac i kockanje, jer je Milano bio udaljen tek sat vremena vožnje.

Prijelomni trenutak došao je 1976. godine. Obilne kiše, pojačane narušenom hidrogeološkom ravnotežom koju je izazvala sama gradnja, izazvale su klizište koje je uništilo jedinu cestu prema mjestu. Posjetitelji su prestali dolaziti, lokali su se zatvarali, a nekoć živo odredište utihnulo je. Bagno se nije lako predao. 1981. godine dao je obnoviti dio hotela Grand Plaza i pretvoriti ga u dom za starije osobe, koji je radio sve do svibnja 2007. godine. Mario Bagno umro je 1995. godine u 94. godini.

Napuštene zgrade postale su okupljalište mladih u potrazi za avanturom, a 2007. godine ondje je održan rave na kojem su sudionici opustošili i devastirali velik dio struktura.

Danas je Consonno čudnovat spomenik propalim ambicijama. Minaret i dalje stoji usred ruševina, plesna dvorana zjapi prazna, a priroda polako vraća ono što joj je oduzeto. Od 2007. godine djeluje udruga volontera Amici di Consonno, koju čine bivši stanovnici te njihova djeca i unuci, posvećena čuvanju povijesti mjesta. Grad koji je trebao biti talijanski Las Vegas ostao je grad duhova koji privlači fotografe, istraživače napuštenih mjesta i znatiželjnike.