Dejan je proizvodio brodove, a danas uzgaja alpake i vodi najveću farmu u Hrvatskoj: “Imam ih čak 28, divne su, ali i prgave. Ti ju pomaziš, ona te pljune!”

“Sve tipično za bilogorski kraj….“, šali se Dejan Jalžabetić iz Velikog Trojstva kod Bjelovara dok nam priča kako je postao prvi čovjek u Hrvatskoj koji se počeo baviti alpakama, djelatnost u koju je ušao iz – ni manje ni više – proizvodnje brodova, i to u svom brodogradilištu Morski vuk, daleko od mora, duboko na kopnu. „Dok sam bio donekle normalan onda sam proizvodio brodove“, nastavlja uz smijeh taj 47-godišnji magistar biotehničkih znanosti. Danas proizvodnja brodova stoji, a glavnu riječ u njegovoj svakodnevici imaju upravo alpake, simpatične zvijezde njegove poljoprivredne tvrtke Alpaka Farm Croatia, i to njih ukupno 28.

A sve je počelo još prije 10 godina, kada su parcele oko njegovog zemljišta postajale sve zapuštenije, a on razmišljao kako da tu zapuštenost, možda uz pomoć životinja koje bi ih brstile, drži pod kontrolom. Onda mu je, kaže, prijateljica Nikolina Firm sugerirala da nabavi alpake. “Kad sam ih vidio, moj prvi komentar je bio ‘Isuse, kak su čupave, moram ih nabaviti’… Bila je to ljubav na prvi pogled“, prisjeća se.

‘Nabaviti ih’ nije bilo nimalo lako. Tri je godine moljakao uzgajivače po Europi – kojih nije bilo ni približno toliko kao danas te su bili mali i neskloni prodaji – da mu prodaju neku. I onda je naposljetku prije sedam godina uspio u Italiji kupiti njih tri, prisjeća se Dejan, čije alpake se ne mogu posjetiti ‘turistički’, već pod strogo kontroliranim uvjetima, no o tome malo kasnije.

Sve je bilo praćeno i birokratskim mukama u ministarstvu poljoprivrede, no naposljetku se ipak sve posložilo. Dosada je, kaže, u uzgoj alpaka uložio pola milijuna eura, od čega 100 tisuća eura iz europskih fondova. Godišnjih poticaja kao za uzgoj drugih životinja, primjerice, krava, nema, pojašnjava. Isto tako, alpake se moraju čipirati kao psi, u birokratskom se smislu ponegdje vode kao mazge, a ponegdje kao divlje životinje, a veliki je izazov i samo veterinarsko liječenje. Problem budu i temperature – ponekad znaju uginuti zbog temperaturnog šoka. No, unatoč svim izazovima uspio je zaokružiti priču – osnovna djelatnost njegove poljoprivredne tvrtke danas je uzgoj alpaka i izrada finalnih proizvoda od vlastite alpaka vune, za što je kupio i strojeve.

Dejan je pritom prava enciklopedija za alpake. Objašnjava nam da postoji nekoliko vrsta alpaka. Prva su hobi alpake, koje koštaju između 1500 i 2000 eura i nemaju kvalitetnu vunu. Postoji i uzgojna vrsta s kvalitetnom vunom, kod koje svaka alpaka stoji od pet do osam tisuća eura te, naposljetku, ekstra uzgojna klasa, kako kaže, čija se cijena kreće od minimalno 10 tisuća eura. „Cijena alpake ovisi o tome kakva joj je kvaliteta vune, a to se procjenjuje na temelju analize“, govori.

Dosad, kaže, nije prodao nijednu alpaku. Veže se uz njih i žao mu ih je prodati. No, s njima ima i jako puno posla, govori. „Živim za njih. Od kad sam ih nabavio nisam završio nijedan brod… Nitko normalan ne uzima alpake. Tako sam i ja upao u tu skupinu“, šali se ponovno Dejan, a zatim odlučuje razbiti nekoliko ‘mitova’ koji se vežu uz te životinje. Jedan od njih je onaj ‘da s njima nema posla’. Dejan kaže da je istina upravo suprotna.

Alpake su, kaže on dalje, životinja koja se vodi onim ‘gledaj me, ne diraj me’. Dva, tri puta je pomazite, a ona vas ritne i pljune, kaže. Imaju nekoliko vrsta pljuvanja, a domet pljuvačke je dva do tri metra. Znaju primjerice pljunuti u zrak, kao znak upozorenja, no kada pljuju jedna u drugu ili pak u ljude uvijek gađaju lice, a kako u te svrhe povlače smrdljivu želučanu kiselinu iz želuca i njome pljuju, ako vas pljunu u oko, to ćete oko morati liječiti tri tjedna s posebnom protuupalnom masti. Isto vrijedi, dodaje, ako jedna drugu pljunu u oko.

Isto tako, temperamentne su i sve mora biti po njihovom, kaže Dejan. A onda se dotakne Belle, alpake koju je majka dok je bila mala odbacila i htjela je ubiti pa ju je Dejan doslovno podigao na noge. Prvih osam mjeseci spavala je s njim u kući, kako bi je zaštitio od drugih alpaka. Radi toga ostale je nikada nisu u potpunosti prihvatile kao dio ekipe. Primjerice, navečer, kad odlaze u staju, ako koja od alpaka ostane vani, ostale budu uznemirene. Ako Bella zaostane, nikome ništa. No, ona ga ujedno, dodaje, najviše ispljuje, ponovno uz smijeh govori Dejan, dodajući kako je ona u biti i najviše sklona prilaziti ljudima. “Kažu za alpake da su terapijske. Stvarno jesu. Cijeli život imam nizak tlak, a od kada ih imam, tlak mi svako malo skoči“, smije se.

Isto tao, one su i zanimljive i vrlo specifične, dodaje. Nemoguće ih je razmaziti, pojašnjava, i nema garancije kako će reagirati – netko im se svidi, netko ne. A onda ponovno otkriva još jednu vrlo zanimljivu činjenicu. “Lažu da su emotivne i da, za početak, morate imati njih tri. Nije da su emotivne, nego one ne mogu spavati ako ih je manje. Naime, tijekom noći jedna alpaka uvijek dežura kako bi se druge mogle opustiti i odmoriti. Ako je alpaka sama, i stalno u tom stanju polusna, ona će naposljetku uginuti od izmorenosti… Jedina emotivnost kod alpaka je ta da mala beba alpaka mora spavati naslonjena na mamu“, govori.

Danas kada on podiže male, u slučaju da ih njihove majke odbace ili im ponestane mlijeka, Dejan, poučen pričom o Belli, odlazi i preko noći k njima u staju. To znači da ih hrani na dudu svakih dva sata i da zna i noćiti u vreći za spavanje na sijenu. A upravo je ova godina intenzivna po tom pitanju – imao je pravi baby boom na farmi. Sada primjerice na dudu hrani četiri male bebe alpake. „Non stop trčim s dudom sim-tam, susjedi mi se smiju, a uostalom muka je i dobiti ih na samu dudu, potraje i do dva tjedna da se naviknu“, kaže.

Isto tako, ne žele ni bilo kakvo mlijeko – hoće samo pravo kravlje, u koji stavlja med i limun kako bi im ojačao imunitet. Isto tako, alpake se općenito hrane i posebnom smjesom za alpake, a ne smiju se, primjerice, hraniti jabukama i mrkvama, što bude slučaj na turističkim imanjima koja znaju držati hobi alpake. On sam posjet alpakama dopušta u iznimnim situacijama i pod strogo kontroliranim uvjetima. To nije dobro za životinje, govori, to im je stresno, a uostalom ljudi mogu donijeti svašta, u smislu bakterija i parazita, primjerice na cipelama.

Dotakli smo se i proizvodnje same vune, koja se smatra najkvalitetnijom vunom na svijetu i dolazi u 22 različite boje. One se, objašnjava, šišaju jednom godišnje, i to posebnim aparatom koji je duplo jači od onog za ovce. “Velika je razlika u vuni. Prilikom šišanja ovaca nož ide na brušenje nakon 30 ovaca, ovdje ide na brušenje nakon jedne alpake. Isto tako, za razliku od ovčje vune, u vuni alpake nema lanolina na koji ljudi znaju biti alergični”, kaže. No, nedostatak istog ujedno predstavlja i rizik. “Lanolin štiti ovcu od kiše, a alpake ga nemaju pa mogu prekisnuti i onda se, u slučaju da je hladno, mogu razboljeti i umrijeti”, govori.

Na trenutak se malo udaljavamo od samih alpaka i pitamo ga i za njegovu drugu ljubav – brodove. Ona seže još u djetinjstvo i doba tehničkog odgoja u školi. Prvo je izrađivao makete brodova, a onda se uhvatio većih projekata. “Kako sam rastao ja tako su narasli i brodovi“, kaže nam. Najveći koji je dosad izradio imao je sedam i pol metara, a jedan od osam i pol stoji nedovršen u hali… I to, gradnja brodova, mukotrpan je posao, koji traži veliku pedantnost.

No, Dejan kaže da voli raditi. Sam je izgradio i staju za alpake, kao i halu u kojoj je proizvodio brodove, a sada mora i “dečkima”, kako kaže referirajući se na muške alpake, izgraditi njihov objekt. Naime, oni moraju biti odvojeni od cura, ali i svaki od njih od ostalih mužjaka – dakle, svaki mora imati svoj boks, ali da se mogu međusobno vidjeti. Naime, ako su zajedno, budu vrlo nasilni – kastriraju i siluju jedni druge, a sukobi mogu dovesti i do smrti.

No, čak ni to nisu svi Dejanovi interesi. Počeo je zujati, kaže nam smijući se. Naime, počeo se baviti i s pčelama, trenutno ima 15 košnica, ali za svoj gušt, dodaje, u ionako natrpanom danu koji počinje u šest, a završava u jedan, s noćnim buđenjima od svaka dva sata kako bi se pobrinuo za male alpake. “Ujutro odem kod alpaka, pa me ispljuju. Pa odem do pčela, pa me izbodu. Još trebam krokodile da me pojedu“, ponovno se šali Dejan.