Čak 15 dječaka u malom dalmatinskom mjestu ima vlastitog magarca! Sami ih hrane, čiste štale i brinu o kopitima

U današnje vrijeme, kad primjerice šećete bilo kojim kvartom grada Zagreba, jedan se prizor neprestano ponavlja: skupina tinejdžera okupljena na klupici s mobitelima… No, u Sukošanu velike su šanse da ćete svjedočiti jednom sasvim drugačijem i nesvakidašnjem prizoru: skupini tinejdžera s magarcima! Naime, u posljednjih nekoliko godina sve više tinejdžera u Sukošanu odlučilo je svoju svakodnevicu uljepšati druženjem s tom životinjom, a neki od njih sudjeluju i na tradicionalnoj utrci tovara. O čemu se točno radi, zašto sve više djece kupuje magarce i zašto se povećao broj magaraca u samom mjestu, odlučili smo provjeriti u Udruzi za zaštitu i očuvanje tradicije Poprug iz tog obalnog mjesta.

S nama je pričao Stjepan Dević, tajnik te udruge posvećene očuvanju lokalne baštine i uzgoju tovara, a koja organizira i tradicionalnu utrku tovara te večeri starih zanata. Inače, 32-godišnji agronom Stjepan, direktor u lokalnom komunalnom poduzeću, poznato je ime u maslinarstvu, no tema ovog našeg razgovora bili su upravo magarci i popularizacija te životinje radi koje sve više djece u tom dalmatinskom mjestu umjesto ekrana bira društvo životinje!

Udruga Poprug, koja je nazvana po riječi za vuneni konop kojim se sedlo veže za tovara, osnovana je 2023. godine, a Stjepan je jedan od inicijatora osnivanja udruge. Prisjeća se kako je situacija nekada bila sasvim drugačija nego danas.

“U jednom periodu mog odrastanja, recimo 2000-tih godina, moja obitelj bila je jedina koja je imala tovara u Sukošanu. I onda se nekako dogodilo da se još jedan čovjek odlučio baviti životinjama pa je uzeo koze i dva, tri tovara i onda još neki mlađi momci i sve je eksplodiralo… No, kad sam ja odrastao naš je tovar bio jedini i to me je kroz odrastanje pratilo. Zvao se Putko i u periodu od 2005. do 2012. odnosno 2013. godine bio je pobjednik utrka tovara u Sukošanu. I nakon toga smo išli s njim i u Tribunj i u druga mjesta gdje su se održavale utrke i svugdje bi suvereno pobijedio…”, prisjeća se Stjepan Dević.

Putka više, nažalost, nema, no s vremenom su se pojavili neki novi magarci, mogli bismo reći. Danas u Sukošanu ima oko 40 tovara, više ih ne moraju ‘uvoziti’ za tradicionalnu utrku tovara koja se tamo održava još od 1968. godine. No, zanimljivo je da od tih 40-ak tovara velik broj pripada upravo djeci, odnosno tinejdžerima.

„U zadnjih pet godina je jako velik broj djece i srednjoškolaca kupio tovare. I ne drže ih zbog poljoprivrede, nego ih koriste isključivo za utrku. Oni cijelu godinu vježbaju i svake večeri se nalaze, jašu na njima i druže se. Nalaze se u okolici Sukošana, po privatnim parcelama i livadama, napravili su i neke štalice…”, govori Stjepan Dević.

Prepričava i jednu anegdotu. „Moj nećak Božo ima 12 godina i jaši tovara i druži se s tom dicom koja imaju tovare… Kaže mi ‘idemo ja, Marko i Bepo u đir’. Od njih troje jedan je tovar, skroz su ga humanizirali, kao da je jedan od njih”, prepričava Stjepan uz smijeh. Naravno, zanimalo nas je koji je tovar. Bepo, odgovara.

I Bepo nije jedini. Tu su i Roko, Janko, Moro, Ružica, Špiro, Grom, Vihor… Ponekad ih se čak može vidjeti kako sa svojim vlasnicima protutnje kroz mjesto. Svaki je dječak, zasad im se nije još uvijek priključila nijedna djevojčica, za svog tovara osigurao i smještaj. “Brinu se za njih, prije i poslije škole, skoro da na odmoru  ne idu do njih…” govori Stjepan.

Trenutačno, govori nam Dević, oko 15 djece u dobi od 10 do 16 godina u Sukošanu imaju svoje vlastite tovare. „Ta dječica su skupa u tome svemu i jednog drugog podržavaju i zajedno brinu o prehrani zimi. Treba organizirati sijeno, treba i kopita nekad porezat. Udruga im pomaže kada im treba pomoć”, govori.

Stjepan inače kaže za magarca da je to jedna jako vrijedna životinja koja se, u stilu Dalmatinaca, kroz povijest puno napatila. Očito je sada, kaže, došao period kad može malo lakše živjeti. A dio tog lakšeg života je i tradicionalna utrka, tzv. trke tovarov, koja se održava u nedjelju prije fešte u Sukošanu 13. kolovoza. “Ove godine će biti dvodnevna zato što imamo jako puno tovara, njih 40. Ne utrkuju se svi, ima među njima 10-ak malih tovara do dvije godine koje se ne smiju jahati”, govori.

Upravo su te ‘trke tovarov’, kako utrku zovu u originalu u Sukošanu, jedan od centralnih događaja u mjestu, no kroz povijest nije bilo natjecatelja mlađih od 20 godina. Sada se to promijenilo. “Lani smo prvi put napravili zasebnu trku za djecu mlađu od 18, ali smo shvatili da ta djeca jašu bolje od starijih pa će ove godine biti svi skupa”, kaže naš sugovornik, koji osobno ne sudjeluje u utrci. Da bi se utrkivao, kaže opet smijući se, moraš biti ‘malo munjen’, utrka zna biti brza i zna biti slomljenih ruku. “Ova dica jašu kao zalipljena, stariji znaju i padati. Ne triba to svakome”, kaže on.

Zanimljivo mu je, kaže, kako za vrijeme utrke prolaziš kroz publiku i vidiš da ta djeca po imenu znaju tovare te znaju koji bi mogao biti favorit. “Sve skupa se pogodilo, i trenutak osnivanja udruge, da se sve to skupa zarola… Djeca imaju i podršku roditelja i starijih članova obitelji i to je jako bitno”, govori Stjepan. A kako ne podržati kad ti dijete kaže da voli magarce, kao što je jedan od malih vlasnika svojedobno objasnio i za HRT.