Filip stvara magične videe koji su na tisuće ljudi vratili u djetinjstvo i jednostavnija vremena: “AI je samo alat, emociju stvara čovjek”

Nismo imali puno, ali imali smo sve. Novu godinu nismo slavili u restoranu niti naručivali catering, okupili bi se u nečijem dnevnom boravku uz francusku salatu, vino za roditelje, sokove za djecu. I ništa nam nije falilo. Na Sljeme smo išli žičarom, sa sendvičem u ruksaku. I ništa nam nije falilo. U trgovini nije bilo 10 vrsta bombona za kupiti, a na dogovore si morao doći na vrijeme jer nije bilo mobitela. I ništa nam nije falilo…

Možda su vam ove rečenice zazvučale poznato? Ako ste korisnik društvenih mreža, teško da su vam posljednjih mjeseci promakle. Govorimo, naravno, o serijalu nostalgičnih AI videa s prikazom života u Zagrebu u ne tako dalekoj prošlosti. Iz vremena prije današnje tehnologije i užurbanosti, kad je zimi padao snijeg, proizvoda je bilo manje, a druženja više. Iza tih viralnih videa stoji redatelj Filip Filković Philatz, serijal je nazvao Spomenar, a njegovi su sanjivi kadrovi oduševili na stotine tisuća gledatelja.

Nekima Philatza ne treba posebno predstavljati, drugi su možda tek putem ovih videa saznali za redatelja koji iza sebe ima niz uspješnih projekata. Najaktualniji je dokumentarni serijal Dulum zemlje, nagrađivana emisija koja je u fokus stavila poljoprivrednike i rad na zemlji, te priču o njima ispričala na jedinstven način. Oni koji prate zagrebačke priče i projekte, zapazili su sigurno njegov projekt Mali Zagreb, u kojem je postavio minijature na rubnike i pločnike. Iako naizgled različiti, svi ovi projekti ipak imaju poveznicu, otkriva nam redatelj.

„Primarno sam redatelj, prije nego što sam zaronio u ovaj svijet generativne magije, moj je primarni jezik uvijek bio film, fotografija i pričanje priča, samo drugim sredstvima. Uvijek me zanimala emocija i atmosfera, bilo da je riječ o dokumentarnoj formi, filmu, reklami ili umjetničkim intervencijama.

Projekt “Mali Zagreb” bio je minijaturna intervencija u fizičkom prostoru grada. Zanimljivo je da su ovi AI videi zapravo svojevrsni nastavak te priče. “Mali Zagreb” je skretao pažnju na rubnike i skrivene kuteve grada, a ovaj “digitalni spomenar” skreće pažnju na skrivene kuteve našeg sjećanja,“ rekao nam je u razgovoru Filip Filković Philatz, te dodao da je zajednički nazivnik svega želja da kod publike probudi neku toplinu i osjećaj pripadnosti.

Čak i najveći protivnici novih tehnologija i AI alata na Filipove videe teško ostaju ravnodušni. Možda nije nosio kameru, izlazio na teren, koordinirao glumce, ali se u svakom kadru vidi da je video djelo čovjeka, a ne stroja. Zanimalo nas je kako gleda na pojavu AI-ja u kreativnim industrijama?

„AI je za mene alat, poput nove, nevjerojatno moćne kamere ili kista. On može generirati sliku, ali ne može smisliti dušu priče. I to je ono što ljudi generalno brkaju kada misle da je AI napravio sve. AI ne zna kakav je osjećaj kad ti se smrznu prsti u staroj žičari ili kako miriši sarma, ta emocija i kontekst moraju doći od mene, odnosno od čovjeka. Krenuo sam iz čiste znatiželje i igre, shvatio sam da mogu početi “režirati sjećanja” u video formatu. To mi je dalo slobodu da atmosferu koju imam u glavi prenesem u oblik kratkih formi,“ priča nam naš sugovornik.

U praksi je, objasnio nam je, proces stvaranja jednog takvog videa zapravo sličan klasičnoj režiji i puno je zahtjevniji od „jednog klika“, kako ga mnogi zamišljaju.

„Sve počinje scenarijem koji sam pišem, tekst je ključan jer on daje ritam i emociju. Zatim kreće “promptanje”, odnosno davanje uputa AI-ju. Najveći je izazov, a ujedno i kreativna igra, prikazati lokalni kontekst. Koristim kombinaciju alata koje smo djelomično sami razvili jer imam vlastitu produkciju koja kreira takav sadržaj. To je prava suradnja čovjeka i stroja,“ prepričava Filip kako izgleda kreativni proces. Pritom on sve radi sam, što mu omogućava da bude brz i reagira u trenutku, primjerice kad padne snijeg ili se bliži neki blagdan.

„Tehnologija je produžena ruka kreativnosti, a ne prijetnja. Čovjek na biciklu može doći puno dalje nego onaj koji ide pješke, a slično je i s čovjekom koji radi ručno u usporedbi s onim koji radi uz pomoć računala,“ poentira Philatz.

Iako serijal Spomenar nije jedini u kojem se poigrao s AI alatima, definitivno je imao najveći odjek, vjerojatno zbog nostalgične i idealizirane slike prošlosti. Pitamo Philatza idealizira li on osobno vrijeme koje prikazuje u svojem Spomenaru.

„Pitanje nostalgije je uvijek dvosjekli mač. Sigurno da na to vrijeme gledamo kroz ružičaste naočale djetinjstva, kada nismo brinuli o inflaciji ili politici, već samo hoćemo li stići na crtić prije dnevnika. Zato nam se sve čini ljepšim. No, s druge strane, mislim da ne idealiziramo samo mi. Postojala je jedna objektivna sporost života, usmjerenost na zajednicu i fizičko druženje koja nam danas, u doba digitalne otuđenosti i jurnjave, kronično nedostaje,“ kaže redatelj.

On u svojim videima ni ne pokušava baratati suhoparnim činjenicama, već svemu dodati emociju. „Možda ne prikazuju nužno kako je točno bilo u svakom detalju, nego kako smo se mi tada osjećali. Znam se šaliti da su mi ovi alati omogućili da snimim svoje snove, a to je točno ovo,“ kaže talentirani redatelj.

Spomenar sigurno ide dalje jer mu ideja ne nedostaje. Ima ih, smije se, čak i previše. I od svake napravi hobi. „Ove ideje mi zapravo dolaze iz osjetila i razgovora. Miris kave me vrati u Namu, zvuk škripanja snijega na Sljeme… Ideja za video o Novoj godini i “francuskoj salati u lavoru” nastala je kad sam shvatio da, bez obzira iz kojeg dijela grada ili zemlje dolazili, svi imamo istu kolektivnu uspomenu na te momente. To je ta moć zajedničkog iskustva,“ prepričava Philatz. Zagreb mu je neiscrpan izvor inspiracije i priča, a odlične su i reakcije.

„Bilo mi je odlično, sada kada je pao snijeg u Zagrebu, ljudi su počeli stavljati story objave u kojima su me označili tvrdeći da sam prizvao snijeg s ovim radovima. To mi je bilo jako slatko,“ kaže naš sugovornik.

I prije serijala Spomenar, Filip Filković Philatz bio je poznato ime na društvenim mrežama. Prati ga više od 114.000 ljudi, a mnoge je oduševio svojim satiričnim objavama, AI montažama, animiranim AI videima, zabavnim doskočicama… Ali bilo je tu svakako i ozbiljnog sadržaja, poput edukativnog serijala s poznatim i značajnim ljudima iz hrvatske prošlosti. Učinilo mi se da je to odlučan edukativni materijal za mlade generacije, koje su prvenstveno vizualne. „AI može biti fantastičan alat za popularizaciju znanosti i povijesti i volio bih to razvijati dalje,“ slaže se Philatz.

Ova mu je godina, priča mi, počela radno i kreativno. Dulum zemlje ide dalje i upravo se priprema peta sezona, a radi i na nekoliko komercijalnih projekata.

„Iznimno sam ponosan na dokumentarni serijal “Dulum zemlje”, jer on slavi povratak prirodi, autentičnost i ljude koji su imali hrabrosti promijeniti svoj život i inspirirati druge da ustanu iz kreveta svako jutro i naprave nešto dobro. Sretan sam što publika i dalje traži takve tople, ljudske, autentične priče,“ s vidljivim ponosom govori redatelj.

„Radim i na nekoliko projekata gdje implementiram AI alate u klasičnu video produkciju, pokušavajući pomicati granice onoga što je moguće u našoj kreativnoj industriji. Plan je nastaviti pričati priče, bilo kroz objektiv kamere na nekoj njivi, ili kroz prompt u mom studiju u Zagrebu. Bitno je da priča ima srce,“ zaključuje redatelj čije daljnje radove s nestrpljenjem iščekujemo.