Zagorac Joža pješke je prošao cijeli svijet i to prije 125 godina! U dnevnik su mu se potpisali Tesla i šest američkih predsjednika

Zamislite da krenete pješke na putovanje svijetom. Sa samo par stvari u torbi, skromnim, ali čvrstim cipelama i ogromnom željom za novim iskustvima. Ne bi vam bilo baš jednostavno, zar ne? Ali jedan je čovjek napravio upravo to, i to prije 125 godina! Iz malog mjesta Krušljevo Selo pored Oroslavja krenuo je iz Zagorja pješke u nepoznato i desetljećima obilazio svijet. Bio je na svim kontinentima osim Antarktike, cijelo vrijeme noseći sa sobom knjigu u koju su mu se upisivali neki od najpoznatijih ljudi tog doba.

Josip Mikulec, poznat i kao Joža Putnik, jedna je od najfascinantnijih povijesnih osoba s ovih prostora. O njemu su prije sto godina pisali najveći svjetski mediji, a donedavno se u Hrvatskoj o njemu nije znalo ništa. U zadnjih je par godina s priče o njemu napokon obrisan debeo sloj prašine i on polako postaje zaštitni znak putnika, avanturista i ponos svih Zagoraca.

Pisali smo već o Mati Svjetskom, pustolovu iz Vrgorca koji je od 1928. do 1947. obišao 70 zemalja svijeta na pet kontinenata. Njegova priča je fascinantna, ali činjenica da su u prvoj polovici 20. stoljeća svijetom hodala čak dva Hrvata, jedan s juga, a drugi sa sjevera zemlje, sve čini još intrigantnijim. Osim pustolovnog duha, zajedničko im je i to što nijedan nije imao jako financijsko zaleđe, putovali su pješke i brodicama, snalazili se kako su znali, prehranjivali se povremenim poslovima, nikad ne odustajući od sljedećeg odredišta, sljedeće avanture i sljedeće nove osobe koju će upoznati.

Jožu Mikulca put je vodio kroz Europu, Aziju, Afriku, sve do Amerike i Australije. Ovako su o njemu pisale novine prije 100 godina: „Proputovao je 145 milja, poderao 97 para cipela, doživio čuda i pokore, umakao smrti više puta, bio orobljen i kamenovan, potapljao se u Indijskom moru, oženiti su ga htjeli za kćer poglavice Moro plemena i skoro je postao Koreanac.“ Taj članak opisuje tek manji dio avantura i čudesa koje je na svom putu doživio, a koje su pomno bilježile američke, kineske, novozelandske i brojne druge novine.

U vrijeme kad su već i samo putovanje i prelazak granice bili izazov, on je obilazio kontinente, a o njegovom su pothvatu tada pisali najugledniji mediji tog vremena, uvijek naglašavajući njegovo hrvatsko podrijetlo. Ono što je medije tada intrigiralo nije samo putovanje, već i debela knjiga koju je uvijek sa sobom nosio i u nju mu se upisalo na tisuće ljudi, među ostalim i šest američkih predsjednika, Nikola Tesla, guverneri brojnih država, kao i tada moćni poduzetnici.

Uputili smo se u Oroslavje da na licu mjesta saznamo više o ovom zagorskom avanturistu, ali i zavirimo u knjigu staru više od sto godina koja je s njim proputovala svijet. Primio nas gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić, vjerojatno osoba koja u ovom trenutku zna najviše o legendarnom putniku. No ni on, otkriva nam, do prije koju godinu za njega nije nikad čuo.

„Nikad neću zaboraviti kako sam saznao za Jožu. Učenici su trebali napraviti prijedloge i ideje kako razvijati turizam u Oroslavju i jedan je projekt, izrađen u suradnji s učiteljicom koja je bila jedna od rijetkih koja je za Mikulca znala, uključivao i priču o Joži Putniku. Informacije su bile vrlo šture, znalo se da postoji neka knjiga potpisa u kojoj se navodno potpisao i američki predsjednik, ali nitko nije znao gdje je ta knjiga,“ započinje priču Šimunić.

To ga je odmah zainteresiralo i bacio se na posao, raspitivati se i tražiti nasljednike. „U roku od 24 sata knjiga je bila u mom uredu,“ smije se gradonačelnik. Donio ju je jedan od nasljednika, koji je za nju tražio 50.000 eura. Za grad je to u tom trenutku bilo financijski neizvedivo i nasljednik ju je kasnije prodao Hrvatskom povijesnom muzeju. Šimunić nije odustajao, već je uspio ući u trag drugoj knjizi, koja se nalazila u Americi jer ju je Josip Mikulec prodao 1924. kako bi mogao financirati nastavak putovanja.

Knjiga se na internetu prodavala za 250.000 eura. Šimunić je kontaktirao vlasnika, uspio od njega dobiti čak i uvid u digitaliziranu knjigu, no trebalo je prikupiti novac, osigurati stabilno Vijeće na izborima i dobiti podršku za ovu investiciju. Na kraju je vlasnik čak spustio cijenu za 50.000 eura i Šimunić se uputio u Ameriku po dragocjenost. Dok u domaćoj politici nije bilo puno sluha i razumijevanja za cijelu priču, u Americi ih je dočekala potpuno druga situacija.

„Vlasnik je bio izuzetno susretljiv, a priču su prepoznali i veliki američki mediji. Dočekao nas je novinar Michael Smerconish, koji je radio za CNN i intervjuirao brojne američke predsjednike. Gostovali smo u podcastu i u nekoliko medija, o nama su pisali i Washington Post i New Yorker. Neki su od tih medija i prije više od 100 godina pisali o Josipu Mikulcu pa su sad u svojim arhivama pronašli stare članke,“ priča nam gradonačelnik Oroslavja.

I tako je knjiga napokon stigla u Oroslavje. Mi smo već nestrpljivi da u nju zavirimo. Šimunić vadi dva kofera zatvorena šifrom i iz prvog najprije vadi veliku smeđu knjigu, dnevnik zagorskog pustolova, a nakon njega i onu glavnu, s tisućama potpisa. Iako smo iz razgovora shvatili da je velika, njezini gabariti ipak su nas prilično iznenadili. Teška, debela, ima gotovo 3000 stranica i apsolutno nam nije jasno kako je Joža putovao po svijetu s njom na ramenu!

Stranice knjige su smećkaste, vidi se da su svašta prošle, a i već im je stotinu godina. Gledamo potpise, među kojima i one najslavnije poput Tesle ili primjerice Roosevelta, ali i običnih ljudi koje je Joža sretao putem. Zanimalo nas je kako je zagorski putnik dolazio do svih tih slavnih osoba koje su mu se potpisivale?

O tome se ne zna puno, kad su mediji o njemu počeli izvještavati bilo je sve lakše, ljudi su ga rado primali, a u početku je presudila njegova snalažljivost. Iz njegovih se zapisa može iščitati da je radio razne poslove, primjerice pomagao na brodovima i prodavao razglednice, navodi se i da je često spavao na otvorenom. Nisu ga svi poznati primali, jedan zapis navodi kako je u Parizu pokušao doći do francuskog predsjednika, ali je odbijen.

„U knjigama se nalaze potpisi brojnih poznatih osoba – od američkih predsjednika, Nikole Tesle, Thomasa Edisona i Mihajla Pupina, do japanskog premijera, britanskih kraljeva, umjetnika i sportaša. Zanimljivo je da vlasnik knjige u Americi uopće nije bio svjestan da se u njoj nalazi Teslin potpis. Ja sam mu javio na kojoj je stranici,“ kaže nam Viktor Šimunić.

U Oroslavju sa svojim slavnim sugrađaninom imaju velike planove. Prije godinu i pol podignut je spomenik Josipu Mikulcu u parku Vraniczany, a uređuje se i privremeni izložbeni prostor u kojem će biti smještene knjige. Ambicije su, međutim, puno veće od toga.

„Želja nam je izgraditi cijelu priču oko Josipa Mikulca i razviti puno veći projekt. Vidim to kao interaktivni muzej koji bi pratio Mikulčevo putovanje kroz kontinente i kulture. Treba i temeljito proučiti knjigu potpisa: tko zna koliko se još tu poznatih povijesnih osoba nalazi, a nismo ih još primijetili. I te bi osobe bile predstavljene u novom postavu,“ izlaže nam Šimunić ambiciozne planove, čija realizacija, naravno, najviše ovisi o financijama.

Zasad je u gradskoj knjižnici, koja se nalazi tik uz park u kojem je spomenik Josipa Mikulca s knjigom, izložena knjiga, replika čuvene Mikulčeve knjige potpisa (ali ipak nešto manja), u koju se upisuju posjetitelji i gosti iz svih krajeva Hrvatske. Time je, simbolično, nastavljena priča Jože Putnika. „Važno je da Mikulec postane prepoznatljivo ime povezano s Oroslavjem, a ne samo fusnota u nečijoj tuđoj priči. Jer on to svakako zaslužuje,“ zaključuje gradonačelnik Šimunić.

Josip Mikulec premio je 1933., u dobi od 55 godina, u Genovi od tuberkuloze. Dvaput se ženio, a djecu, koliko je poznato, nije imao. U njegovim su knjigama bili potpisi američkih predsjednika Roosevelta, Tafta, Wilsona, Hardyja i Coolidgea. Potpisali su je i Lloyd George, Lord Curzona, Princ od Walesa, predsjednik Kine, admiral Togoa, J. Pierpont Morgan, senatori, guverneri, ambasadori i mnogi drugi.

U samo jednoj knjizi prikupio je oko 30.000 autograma, a postoji još jedna, ona u Povijesnom muzeju. Pa ipak, Joža Putnik nije ušao u udžbenike, o njemu nisu napisane knjige niti snimljeni filmovi. Štoviše, za njega do prije par godina nitko nije znao. Sada napokon dolazi vrijeme da se ta nepravda ispravi.