Siromašni poštar skupljao je kamenje i grane uz cestu i od njih u 33 godine izgradio cijelu palaču! Danas je zaštićeni spomenik
Seoski poštar Ferdinand Cheval, bez obrazovanja iz arhitekture, bez nacrta i bez pomoćnika, desetljećima je noću gradio dvorac. Njegova Idealna palača danas je atrakcija

Krajem 19. stoljeća, 1879. godine, Ferdinand Cheval bio je tek siromašni seoski poštar. Svaki je dan hodao tridesetak kilometara, od sela do sela, i za njega je malo tko, osim najbližih, znao. No kad danas njegovo ime spomenete umjetnicima i ljubiteljima arhitekture, mnogi će dobro znati o kome se radi. Ovaj je čovjek sam samcat izgradio cijelu palaču od kamenja, grana i ostalih materijala koje je nalazio uz cestu. Za pothvat su mu trebale 33 godine, ljudi su mu se nerijetko rugali dok ju je gradio, ali njegova Idealna palača, u originalu Palais idéal, u mjestu Hauterives danas je u Francuskoj zaštićeni spomenik.
NOGOM JE ZAPEO ZA KAMEN, POKUPIO GA I DOBIO IDEJU…
Sve je počelo 1879. godine, kad su Ferdinandu bile već 43 godine. Hodao je svojom uobičajenom rutom i nogom je zapeo za kamen. Sagnuo se, promotrio ga, zaključio da ima neobičan oblik i spremio ga je u džep. Već je sljedećeg dana na istom mjestu pokupio nekoliko zanimljivih kamena. I tako je sve počelo.
U početku je kamenje nosio u džepovima. Zatim je na turu počeo nositi košaru. Kad ni to više nije bilo dovoljno, vraćao se navečer s tačkama po ono što je danju zapazio uz put, a nije mogao ponijeti. Te su tačke i danas izložene u palači.
U selu su ga, naravno, gledali s podsmijehom. Tijekom dana bi raznosio pisma, a navečer je gurao kolica puna kamenja i gradio svoju palaču. Nije koristio samo kamenje, već sve što mu se učinilo zanimljivo, a većina je smatrala bezvrijednim otpadom: fosile, školjke, komade metala… Materijal je povezivao vapnom, cementom i žicom i neobične oblike. I njegova je palača polako rasla.
RADIO JE UGLAVNOM NOĆU, UZ SVJETLOST PETROLEJKE
Radio je uglavnom noću, uz svjetlo petrolejke, nakon cjelodnevnog hodanja. Nije imao nacrt, palača je rasla onako kako mu je mašta nalagala. Čovjek bez ikakvog obrazovanja iz arhitekture, bez nacrta i bez pomoćnika, jer sve je radio potpuno sam, stvorio je građevinu koja i danas stoji i kojoj se dive arhitekti iz cijelog svijeta.
ROĐEN JE U SIROMAŠNOJ OBITELJI I IMAO JE TEŽAK ŽIVOT
Ferdinand Cheval rođen je 1836. u siromašnoj seoskoj obitelji. Školu je napustio rano, radio je kao pekarski šegrt i mijenjao poslove, sve dok se nije vratio u rodni kraj kao poštar. Njegova tura vodila ga je tridesetak kilometara pješice svakoga dana, od sela do sela, po brdima i makadamskim putovima. Na tim dugim, samotnim dionicama počeo je zamišljati, kako je sam kasnije zapisao, maštao je kako gradi bajkovitu palaču.
Često je u sela nosio časopise i razglednice iz kojih je upijao detalje i oblike: hinduistički hramovi, egipatske grobnice, alžirske džamije i srednjovjekovni dvorci s tih su papira uselili u njegovo pamćenje i oblikovali njegovu palaču.
IDEALNA PALAČA GRAĐENA JE OD 1879. DO 1912. GODINE
Gradnja je trajala od 1879. do 1912. godine. Cheval je sam izračunao svoj trud i uklesao ga u zid: 10.000 dana, 93.000 sati, 33 godine kušnje. Na pročelju stoji i rečenica koja najbolje sažima cijelu priču: rad jednog čovjeka. Rezultat je građevina duga dvadesetak metara, prepuna tornjića, stupova, divova, životinja, spilja i stubišta. Na njoj se isprepleću motivi iz svih kultura koje je Cheval upoznao samo na razglednicama. Ima nešto od Angkor Wata, nešto od gotičke katedrale, nešto od dječjeg crteža. Palača nije namijenjena stanovanju. Ona je, kao što je njezin graditelj želio, hram prirode i mašte.
NAKON PALAČE, IZGRADIO SI JE I GROBNICU U ISTOM STILU
Kad je dovršio palaču, Ferdinand Cheval poželio je da u njoj bude i pokopan. Francuski zakon to nije dopuštao. Cheval se nije pomirio s odbijanjem, nego je u 78. godini počeo novi projekt. Na seoskom groblju u Hauterivesu sljedećih je osam godina gradio vlastitu grobnicu u istom stilu, nazvavši je grobnicom tišine i beskrajnog počinka.
Dovršio ju je 1922. Umro je dvije godine kasnije, 1924., i pokopan je u grobu koji je sam sagradio. Grobnica se i danas može posjetiti u Hauterivesu, samo nekoliko minuta od palače.
PRIZNANJE JE STIGLO TEK KAD GA VIŠE NIJE BILO
Ono čemu su se susjedi rugali, umjetnici su s vremenom prepoznali kao genijalno. Palača je oduševila nadrealiste i smatra se djelom autsajderske umjetnosti, one koja nastaje izvan akademija, pravila i umjetničkih pokreta. Palači su osvećene slike, pjesme, snimljeni su filmovi, a 1969. građevina je zaštićena kao povijesni spomenik.
IDEALNA PALAČA (PALAIS IDEAL): KAKO JE POSJETITI
Palača se nalazi u mjestu Hauterives, na adresi 8 rue du Palais, oko sat i petnaest minuta vožnje od Lyona, što je najbliža veća zračna luka. Dobro se uklapa u putovanje dolinom Rone ili kao usputna stanica na putu prema Provansi, navodi službena turistička stranica. otvorena je tijekom cijele godine, a ulaznica za odrasle stoji između 9,50 i 10,50 eura. Ostale cijene i radno vrijeme možete pogledati ovdje.












