Ova su tri mjesta izgubila prestižni status UNESCO-ove baštine: presudni su bili gradnja stadiona i mosta, pronalazak nafte i slaba briga o zaštiti

Biti uvršten na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a doista je posebna stvar… Znači da se radi o nečemu doista vrijednom, nečemu što treba čuvati i paziti kao kap vode na dlanu, nečemu što treba zaštititi za buduće generacije radi iznimne povijesne, kulturne, civilizacijske važnosti… No, ako je sreća koja prati uvrštenje neizmjerna, kakav je tek udarac izgubiti taj prestižni status, odnosno biti izbrisan s važnog popisa u koji gleda cijeli svijet? Evo koje su lokacije obrisane s UNESCO-ove liste svjetske baštine.

Nekim lokalitetima u svijetu takva sudbina prijeti ili je izgledna ako se stvari ne poprave. No, neki su je već doživjeli. Dosad se takvih, srećom, može prebrojati na prste jedne ruke – ukupno ih je tri – a u ovom članku istražujemo koji su to točno i što je presudilo tome da izgube status o kojem mnogi sanjaju. To su redom ‘Utočište arapskog oriksa’ u Omanu, ‘Dresden dolina Labe’ u Njemačkoj te ‘Liverpool, pomorski trgovački grad’ u Ujedinjenom kraljevstvu.

Gubitak statusa događa se kad nadležna tijela UNESCO-a procjene da se uvrštenim lokalitetom ne upravlja na primjeren način, odnosno da ga se primjereno ne štiti. Ako takvi problemi postoje lokalitet je moguće prvo uvrstiti na listu ugroženih lokaliteta svjetske baštine, dakle onih kojim prijeti gubitak statusa, te se s lokalnim vlastima može poraditi na poboljšanju situacije. Ako to ne urodi plodom, lokalitet gubi status.

Utočište arapskog oriksa u Omanu, danas poznato pod nazivom ‘Wildlife Reserve Al Wusta’, je kao jedinstveni pustinjski ekosustav na popis svjetske baštine bilo uvršteno 1994. godine. No, 2007. godine ostalo je bez tog statusa. Njegovi najvažniji stanovnici, po kojima je i dobio ime, bili su arapski oniksi. U vrijeme zaštite na području utočišta živjelo je 450 jedinki. U vrijeme micanja s liste njih samo 65.

Bila je to posljedica sustavne degradacije područja, a time i njihova staništa. Naime, vlasti te zemlje površinu tog lokaliteta smanjile su za 90 posto, što je naposljetku doprinijelo tome da se upravo taj lokalitet upiše u povijest kao prvi ikada uklonjen s popisa svjetske baštine. Područje pod zaštitom je smanjeno nakon otkrića nafte, a to smanjenje staništa, kao i krivolov, kumovali su pak smanjenju broja oriksa.

S istom se sudbinom, micanja s liste, suočila i Njemačka, odnosno lokalitet Dresden-dolina Labe. Područje je uvršteno na listu kao kulturni krajolik koje se protezao u duljini od 18 kilometara te bio ‘ukrašen’ palačama, samim Dresdenom, brojnim parkovima, starim selima… No, to je područje, uvršteno na popis 2004. godine, već je 2006. stavljeno na popis ugroženih. S popisa svjetske baštine u potpunosti je maknut 2009. godine.

Uklanjanju s popisa presudila je gradnja mosta Waldschlösschenbrücke. U UNESCO-u su objasnili da taj lokalitet miču zato što je u srcu tog kulturnog krajolika izgrađen most s četiri trake, što znači da on nije zadržao svoju izvanrednu univerzalnu vrijednost radi koje je i upisan. Most je inače izgrađen kako bi prometno rasteretio grad.

Neslavno micanje s popisa svjetske baštine doživio je i Liverpool. Naime, u tom je gradu čak šest lokacija bilo uvršteno na popis svjetske baštine, među njima Pier Head, Albert Dock te William Brown Street. Taj grad je s tim lokacijama na popis uvršten 2004. godine, kao primjer komercijalne luke iz doba najvećeg britanskog globalnog utjecaja, no već je od 2012. godine postao ugrožen.

No, lokalne se vlasti, unatoč upozorenjima, nisu dale smesti i 2021. godine Liverpool je izgubio svoj status. U objašnjenju je stajalo da su stalni urbani projekti i nove građevine, među ostalim novi stadion nogometnog kluba Everton, do te mjere promijenili zaštićene lokalitete da su oni izgubili karakteristike radi kojih su uopće uvršteni na spisak svjetske baštine.