Kupalište na zapadu Zagreba nekoć je imalo gostionu, nudističku plažu i drvene kabine. Danas je tamo uređen prekrasan park

Na zapadu Zagreba nalazi se jedan posebni zeleni kutak. Vozeći se po Aleji Bologne van grada, dalje prema Zaprešiću ili pak zagorskim bregima, vrlo ga je lako previdjeti, no upravo tamo, na mjestu koje s jedne strane oplahuju vode najduže rijeke u Hrvatskoj, Save, i na koje budno gledaju padine Medvednice, nalazi se mjesto gdje se zelenilo spaja s poviješću. To mjesto zove se Sportsko-rekreacijski park Kupališni put i jedna je od relativno novo uređenih oaza prirode u gradu. Ovo je njezina priča.

Ovaj park ne nosi bez razloga ime Kupališni put. Ono direktno zaziva, kao uostalom i ime ulice koja vodi do njega, povijest tog područja. Naime, nekada se tamo nalazilo vrlo popularno i poznato kupalište i izletište. Danas o tom razdoblju njegove povijesti, osim samog imena, svjedoči i jedna od tamo postavljanih info tabli.

Zanimljivo je zaroniti u prošlost šireg područja kad tamo šećete ili pak dok promatrate rijeku Savu kroz krošnje drveća. Možete ‘otići’ jako daleko, u vrijeme kada je širim područjem, dok ga je prekrivalo Panonsko more, a Medvednica bila tek otok u njemu, plivao znameniti zagrebački kit. Ili pak u vrijeme kada stari grad Susedgrad, smješten s druge strane prometne Aleje, nije bio tek ruševina. Ili pak na kraj 19. i početak 20. stoljeća kada su se tamo, na tu lijevu obalu rijeke Save, slijevali kupači iz grada željni sunca i osvježenja…

Sportsko-rekreacijski park Kupališni put nalazi se između rijeke Save, potoka Dolje, željezničke pruge i Podsusedskog mosta, a proteže se na oko 20 tisuća metara četvornih. Mjesto je to gdje sam dosad u nekoliko navrata sa svojom obitelji tražila predah u prirodi i miru, odmak od gužvi ili pak uživala u pikniku.

Park ima sve što treba za boravak u prirodi. Njime se proteže stazica na kojoj se mogu vidjeti šetači ili pak djeca na romobilima i biciklima, a koja pješake i bicikliste vodi s druge strane Aleje grada Bologne te svojim poučnim tablama posjetitelja informira o prošlosti i sadašnjosti Podsuseda. Tamo se nalazi i park za pse sa sjenicom, sprave za vježbanje, dva stola za stolni tenis i niz klupica i stolova te mjesta predviđenih za roštiljanje. Odmah pokraj nalazi se nogometni teren…

Jedna od tih info tabli priča upravo o starom kupalištu. Naime, to je mjesto, kaže, krajem 19. i početkom 20. stoljeća bilo popularno izletište. Rijeka Sava tamo je bila pitoma i plitka, a njezina obala dobro prometno povezana, među ostalim vlakom. Da ljudi tamo uživaju u kupanju pisalo se još 1914. godine, no 1924. godine tamo je postavljeno i službeno kupalište. Doduše, ono je bilo uništeno u jednoj od poplava pa je 1934. godine obnovljeno i modernizirano.

Tadašnje kupalište bilo je opremljeno s nekoliko desetaka drvenih kabina, restoranom te terasom za sunčanje na krovu. U blizini se nalazila i gostionica Krampal, dok se, navodi isti izvor, moglo prenoćiti kod Gregurića. U sklopu kupališta nalazio se i ‘Otok ljubavi’ koji je skrivao i nudističku plažu, a na Savi su trenirali i veslači. Nažalost, piše u nastavku, savski su virovi tijekom godina odnijeli brojne živote. Upravo su ta opasnost, kao i sve veće zagađenje rijeke naposljetku presudili kupalištu. Ono se prestalo koristiti nakon 1964. godine i velike poplave.

Danas uz tamošnju obalu Save nema nikakve ‘kupališne’ infrastrukture. Svaki put dosad u Parku samo bih bacila pogled na rijeku kroz krošnje koje je skrivaju, a njezine su vode bile visoke i brze. No, nedavno sam se dobrano iznenadila: uz jedan od improviziranih prilaza, po kamenju, sišla sam na veliki šljunčani sprud i dobila potpuno drugačiji doživljaj mjesta koje svaki put sve više i više volim.