Sele nekoliko puta godišnje, žive u šatorima i bave se stočarstvom: evo kako izgleda život mongolskih nomada

Mongolski nomadi su jedan od rijetkih preostalih nomadskih naroda u svijetu. Tisućama godina odolijevaju izazovima beskrajne ravnice okupljajući stoku i živeći od zemlje po kojoj hodaju. Iako se njihov tradicionalni način života uvelike promijenio uslijed rapidnog rasta industrije, ekonomskog iskorištavanja tla i klimatskih promjena, oni još uvijek hrabro prkose modernom društvu i prenose svoju tradiciju s koljena na koljeno.

MONGOLIJA – ZEMLJA VJEČNO PLAVOG NEBA I MLADOG STANOVNIŠTVA

Prekrasnu i specifičnu Mongoliju često nazivaju „zemljom vječno plavog neba“ zbog čak 250 sunčanih dana godišnje. Ovdje stanuje oko tri milijuna stanovnika od kojih 25% njih živi nomadskim načinom života. Osim što je izuzetno snalažljivo i ujedinjeno s prirodom, mongolsko stanovništvo je vrlo mlado, a to nam dokazuje podatak da je čak 59% ljudi u Mongoliji mlađe od 30 godina. Ipak, iako su mladi, nisu najbrojniji stanovnici ove zemlje jer njihov broj premašuju konji koji tamo uživaju poseban status što potvrđuje i poetska izreka da je Mongol bez konja kao ptica bez krila.

Iako veliki broj ljudi ne živi uvijek na istome mjestu, većina populacije se smjestila u glavnom gradu Ulaanbaataru. Kada se prijeđe granica koja označava kraj betonske zone i početak zelene divljine, kreće prava nomadska avantura. Tamo se mogu vidjeti beskrajni pašnjaci prošarani bijelim šatorima, odnosno jurtama zvanim „ger“. One su održivi i šarmantni dom čak milijun nomada koji održavaju tradicionalan način života, sve češće obogaćen ponekim modernim elementima poput solarnih ploča.

OVISNO O VREMENSKIM UVJETIMA I CIKLUSIMA PRIRODE, MONGOLSKI NOMADI SELE NEKOLIKO PUTA GODIŠNJE

Nomadski način života u Mongoliji ovisi o vremenskim uvjetima, zdravlju stoke i poštivanju prirodnih ciklusa pa tako brojne obitelji više puta godišnje sele svoje jurte. Tako će ljeti birati lokacije u blizini rijeka kako bi svojem blagu osigurali dovoljno vode, a zimi će se ugnijezditi u sigurnosti malih dolina ili na rubovima šuma. Pored svojih nastambi će uspostaviti i manje ograđene prostore za životinje kako bi im noću bilo što toplije. Njima se posvećuje posebna pažnja jer su izvor mesa, mlijeka, sirovine za izradu tople odjeće, ali također služe i kao prijevozno sredstvo, posebice konji.

Podjela poslova je od velike važnosti za ove obitelji. Žene su obično prave majstorice kuhinje te su zadužene za vođenje kućanstva i brigu o djeci. Osim toga, velik dio dana posvećuju preradi mliječnih proizvoda dok muškarci paze na stoku, vode ih na ispašu te ih štite od potencijalnih napada agresivnih vukova iz divljeg susjedstva. Uz ulogu zaštitnika i stočara, muškarac zauzima ulogu spasitelja kada treba nešto popraviti ili izraditi s alatom koji trenutno ima na raspolaganju. 

TAMO GDJE SE ŽIVOT NE VRTI OKO ČOVJEKA

Ovce, koze, krave, konji, psi, deve i jakovi čine gotovo tisuću životinja koje spokojno pasu i kruže pašnjacima ukrašenim bijelim jurtama. Većina se svakodnevnog života zapravo koncentrira oko potreba životinja jer one su glavni izvor sirovina i egzistencije za nomadske obitelji. Od mlijeka, jogurta, sira, mesa i putra, ovi vrijedni ljudi svakodnevno opskrbljuju zajednicu s kojom putuju. Osim toga, njihova krda su odgovorna i za vunene kapute i odjeću koja krasi i grije nomade. Ako bi netko rekao da ovdje zapravo govorimo o savršenoj simbiozi čovjeka i životinje, bio bi u pravu.

Osim stoke, mongolski nomadi ne posjeduju puno toga. U svakom kućanstvu će se naći jedna mala peć na drva, ormar ili komoda i par malih stolčića. Ne posjeduju frižidere, a na zidove vješaju prekrasne deke koje griju čitavu obitelj. Podovi nekih od modernijih verzija jurti obloženi su linoleumom koji se lako može skinuti prije selidbe na novu lokaciju i početka nove nomadske avanture.

JOŠ JEDNA LEKCIJA IZ PRIRODE I DRUŠTVA

Lako možemo zaključiti da su mongolski nomadi jedna od rijetkih zajednica u svijetu koja se u potpunosti predaje prirodi te u skladu s njom organizira svoj život. Potrebno im je samo malo dok se oslanjaju na svoje sposobnosti, poznavanje prirodnih ciklusa i životinje. Vjera da će im ono što ih okružuje dati sve što im treba jest njihova najveća snaga.

Iz toga i sami puno možemo naučiti. Naravno da nećemo ove sekunde ugasiti kompjutore i mobitele te odlučiti živjeti u divljini i od divljine spavajući na podu, zureći u zvijezde… Iako to ne zvuči tako loše, za početak bismo mogli preispitati svoje prioritete i odnos prema Zemlji po kojoj hodamo, a koja nam često daje i više nego što nam je potrebno. 

– – – 

Potražite inspiraciju za putovanje ili vikend izlet na našem Facebook profilu ili nas zapratite na Instagramu i Tik Toku.