Skriveni dragulj u srcu Istre iznenadi svakoga tko ga posjeti: u njemu vrijeme teče sporije i upravo to je njegova najveća čar

Netaknuta priroda, idilični pejzaži, nestvarni vidikovci, srednjovjekovni gradići, gostoljubivi domaćini, fenomenalna hrana i još bolja domaća vina, sve to čeka vas u Istri. Kad pomislimo na ljeto, misli nam odmah lete do razvikanih destinacija kao što su Pula, Poreč, Umag, Rovinj… No osim plaža i kristalno čistog Jadranskog mora, naša Terra Magica među svojim pitomim brežuljcima skriva i mnoga manja, a opet tako čarobna mjesta, koja svakako vrijedi istražiti. Jedno od njih je i prekrasan Žminj, smješten u samom srcu istarskog poluotoka, rustikalan, miran, autentičan, ma i više nego savršen za odmor iz snova u bilo koje doba godine!

Oduvijek je bio mjesto spajanja puteva, ljudi i kultura. Na njegovom području živjelo se još u dalekoj prapovijesti, o čemu svjedoče ne samo ostaci gradina, već i keramike, koja datira iz željeznog doba. Čitava Žminjština još je i tad slovila kao veliko prometno čvorište, na kojem su se spajali putevi prema Barbanu, Pićnu, Lindaru i Vodnjanu.

Dolaskom Slavena u 7. stoljeću, ondje se počinje razvijati veće i puno organiziranije naselje. To potvrđuju i vrijedni ostaci staroslavenske nekropole iz 9. i 10. stoljeća, koji su otkriveni blizu današnje Osnovne škole Vladimira Gortana. U najstarijim srednjovjekovnim grobovima, a ukupno ih je 227, pronađeni su dijelovi keramičkih lonaca i nakit, srebrne i brončane naušnice te prstenje.

Upravo s ove lokacije potječu i čuvene žminjske naušnice (rićini), koje su danas zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske i originali im se čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Replike istih danas su neizostavan suvenir, koji savršeno promovira bogatu baštinu ovog kraja.

Žminj se u pisanim izvorima, točnije u povelji pape Aleksandra III., prvi put spominje davne 1178. godine pod imenom Zimino. Od druge polovice 12. stoljeća naselje je bilo jedno od najrazvijenijih u Pazinskoj grofoviji, nadaleko poznato po odličnom vinu, drvu i poljoprivrednim proizvodima. Tako je i povjesničar Johann Weichard Valvasor svojedobno zapisao da u Žminju ima ”više vina nego vode”, što nije daleko od istine jer je ovo područje stoljećima oskudijevalo upravo tekućinom koja život znači.

Iako više nema svoju primarnu funkciju, u mjestu i dalje ponosno stoji javna cisterna s dva grla bunara. Ista je izgrađena 1863., a danas ima isključivo dekorativnu svrhu i koristi se kao kulisa za lokalne manifestacije kao što su najpopularnija pučka fešta Bartulja (održava se svake posljednje subote u kolovozu) i Žminjska štuorija, u kojoj pak možete uživati svake srijede tijekom srpnja i kolovoza.

Što se tiče obrambenih struktura, njih ovaj istarski dragulj dobiva u 15. stoljeću. Tad se, naime, gradi kaštel s kulama i bedemima, a podignuta je i kapela sv. Trojstva, koju je 1471. divnim freskama oslikao nepoznati majstor. Od nekadašnjeg kaštela ostali su sačuvani jedna kula, koja danas služi kao izložbeni prostor, dijelovi zidina na sjevernom dijelu naselja i dio južnog krila, koje je ugrađeno u župnu crkvu sv. Mihovila.

Upravo ona dominira centrom Žminja. Riječ je o impresivnoj baroknoj trobrodnoj ljepotici, sagrađenoj 1625. na temeljima starije crkve iz 12. stoljeća. Od ostalih sakralnih znamenitosti izdvajamo još dvije crkvice oslikane freskama, sv. Križa (nalazi se na mjesnom groblju) i sv. Antona Opata, koja datira iz 1381. Na ulazu u samo naselje nalazi se i crkvica sv. Bartola, oko koje se svake godine održava već spomenuta fešta Bartulja.

Uz sve navedeno, bajkoviti Žminj ponosi se i svojom Kalvarijom, koju možete vidjeti na zapadnom rubu mjesta, tik uz cestu koja spaja Pazin s Pulom. Ista je 1728. napravljena od prekrasnog kamena, sastoji se od tri križa smještena na uzvisini, a stariji mještani tradicionalno je zovu i Krvarija. Uz središnji križ, na kojem je tijelo Kristovo, nalaze se i kipovi Djevice Marije te Marije Magdalene.

Sve do sredine 20. stoljeća, na blagdan sv. Marka Evanđelista, koji se slavi 25. travnja, od župne crkve u središtu Žminja pa sve do Kalvarije rano ujutro išla je procesija tijekom koje je svećenik blagoslivljao polja, a narod se molio kako bi te godine imao dobar urod.

Jedan od svojih najsnažnijih gospodarskih zamaha Žminj doživljava u 20. stoljeću. Tad se ondje osnivaju zadruge, banka, čitaonica, parni mlin, razvijaju se obrtništvo i trgovina, mnogi mještani zapošljavaju se u raškim rudnicima, a osobito se cijene žminjski škarpelini, tj. obrađivači kamena.

A posebno mjesto u suvremenoj povijesti ovog istarskog dragulja zauzima Primo Rovis, koji je u rodni kraj donio i popularizirao kavu bez koje danas ne možemo ni zamisliti život. Ovaj poduzetnik i dobročinitelj uvozio je kavu iz Brazila u Trst, gdje je vodio pržionicu iste i osnovao brend Cremcaffé, a zahvaljujući njemu, kava, nekoć luksuz rezerviran isključivo za gospodu, postala je dio žminjske svakodnevice. Rovis je umro 2014., no uspomena na njega i dalje živi u neodoljivoj aromi prave žminjske kave koju možete kušati u brojnim ugostiteljskim objektima u mjestu!