Zvjezdana je napustila Zagreb i obnovila kuriju staru više od 300 godina: danas ondje živi svoju bajku među plemićkim konjima

Još kao mala, s djedom i bakom, Zvjezdana Klarić bi stala kod te zapuštene i na prodaju oglašene kurije u Draganiću. U dućanu u sklopu nje, djed bi kupio vijke i ostale potrepštine, a za nju, svoju unuku, bombone iz staklene kutije. Prodavač bi ih spakirao u škarniclu pa bi krenuli dalje, put vikendice u Rimu kod Severina na Kupi. Desetljećima kasnije, kad je došao trenutak, kako kaže, da zamijene život na zagrebačkom Pantovčaku s onim na selu, Zvjezdana je u oglasniku ugledala upravo tu kuriju iz svog djetinjstva. Bila je to sudbina, trenutak u kojem je započela ispisivati retke svoje osobne bajke koja traje i danas.

Bilo je to, kaže, ostvarenje snova, ‘bljesak’ djetinjstva iz 60-ih, kada, prisjeća se, na staroj karlovačkoj još nije bilo ni asfalta… Iza sebe ostavila je svoj dotadašnji život, cijeli posvećen dresurnom jahanju, i u svojstvu članice jugoslavenske reprezentacije i kasnije sutkinje. Taj se život vrtio oko zagrebačkog Hipodroma, no Zvjezdanu je, kazala nam je, počela sustizati tužna istina. “Pomisao da konji čekaju u svojim boksovima na tih sat vremena u danu, kao da su sprave u teretani, kao da nisu živa bića…”, ispričala je.

„Sudbina me vraća na to mjesto predivno, totalna čarolija“, kaže ona. Kuriju, koja je danas središte njihova Posjeda Contessa, kupili su 2006. godine, a stanje u kakvom su je zatekli svakog bi, kaže ona, obeshrabrilo. Bila je oglašena na prodaju čak 90 godina, potpuno zapuštena, ali i istovremeno čarobna, prepuna tunela i tajnih komorica u štokovima soba. Slijedila su enormna ulaganja, prevelika, kaže Zvjezdana. Zaboravili su na sve osim na kuriju, u nju je išao svaki zarađeni euro. No, isplatilo se i već godinu dana kasnije počeli su primati prve posjetitelje.

Kurija koju su potpuno obnovili i revitalizirali prvi puta se spominje 1714. godine, a 1824. godine u sklopu nje bio je otvoren dućan s pekarom, onaj s početka priče. Posjed, uključujući i 700 metara četvornih veliku kuriju, bilo je vlasništvo obitelji Martinjak, Ignaca i Agnezije, najuglednije i najimućnije obitelji draganićkog kraja. Imanju je presudilo, priča Zvjezdana, to što nije bilo nasljednika. A tome pak je kumovala zabranjena ljubav.

„Njihov sin Boris zaljubio se u prekasnu pekaricu Mariju. Nju su protjerali, a Boris je završio u kućnom pritvoru, u svojoj sobi. Stare bake koje su tamo radile kao sluškinje pričale su kasnije kako je navečer za stolom izbio pravi kraval. Ignac je razbio sve prozore prema cesti, a onda je u noći Boris natjerao kočijaša da ga vozi na vlak za Pariz. Nije se više nikada vratio…“, prepričava Zvjezdana. Ignac i Agnezija su kasnije umrli, a kurija je čak skoro i izgorjela.

Danas kurija i imanje siju starim sjajem pod imenom Posjed Contessa koji pak predstavlja iznimno zanimljivo izletište na kojem, iz prve ruke, možete, i veliki i mali, iskusiti kako je nekada izgledao život na dvoru. Tu se dolazi na dječje izlete i proslave rođendana, team buildinge, radionice, djevojačke proslave… Sam posjed prostire se na 30 tisuća metara četvornih, a u sklopu njega nalazi se i obnovljena konjušnica s plemićkim pasminama konja. Osim 11 pastuha, tamo žive i najmanji konji na svijetu, oni pasmine falabella.

Spomenuti dućan u kojem je djed Zvjezdani kupovao slatkiše ‘skrivio’ je i ime posjeda. Naime, u arhivu dućana, i pekarnice u sklopu njega, pronađena su pisma i razglednice koje su slane u kuriju. U njima su pošiljatelji pitali niz pitanja o životu na posjedu, primjerice ‘je li contessica još uvijek lijepa?’. Upravo to je ključ imena imanja.

No, kurija i sve što se događa na imanju samo je dio Zvjezdanina zanimljivog života u kojem dvorci i dvorski život te konji imaju doista posebno mjesto. Naime, Zvjezdana je koreografkinja glazbeno scenskih konjičkih spektakala. I ovdje je ‘spojila’ svoje talente, znanja i ljubavi. Svira klavir, kaže, a tu je riječ o konjima koji plešu uz glazbu, koji rade figure i hvataju ritam te je osjećaj za glazbu ključan. I, naravno, znanje kako s konjima.

„Kroz cijeli svoj život izoštrila sam oko za to kako se kreće konj. Prebacila sam se na barokno umjetničko jahanje te osnovala udrugu Nobiles de Croatia, a u sklopu koje se bave glazbeno scenskim konjičkim predstavama s baroknim pasminama konja i koje izvode dresurni jahači u odorama hrvatskog plemstva od 16. do 19. stoljeća. U sklopu nje već gotovo 30 godina u dvorcima Hrvatske prezentiramo hrvatsku plemićku baštinu kao sjajnu turističku atrakciju…“, objašnjava.

Isto tako, od 2012. godine radi kao koreografkinja Božićnog bala lipicanaca u Državnoj ergeli Đakovo, spektakl za koji su ove godine ulaznice planule u samo 17 minuta. U balu sudjeluje i njezinih 11 pastuha. Rad na koreografiji je vrlo opasan i izazovan, objašnjava Zvjezdana. Kao prvo, ulaze među tamošnje pastuhe sa svojim pastusima, a pastusi u prirodi nikada nisu zajedno.

“Oni se jedni pred drugima napuhavaju kao purani, no tada se moraju povinuti nama, moramo biti licencirani i iskusni kako bismo u svakoj sekundi mogli baratati s tim konjima koji su tisuću puta jači od nas, te sve vrhunski odraditi kako bi to izgledalo kao ples ponosnih pastuha”, objašnjava ona. Isto tako, konje treba pripremiti i na sve vizualne i audio efekte koji prate predstavu, kao i na sve ostale ljude koji u njoj sudjeluju, od plesača do sokolara.

U pozadini svega toga, i dvoraca i konja, pak je njezin djed. On je Zvjezdani usadio ljubav prema njima, a ona se počela rađati u dvorcu Mokrice. Djed bi je vodio, prisjetila se, u taj prekrasan dvorac u kojem je bila konjušnica i rezervirao joj konja da ga jaše. “Trener je bio strašno stari gospodin iz Austrougarske, znači stara škola koja je poučavala tom otmjenom držanju… Konj se zvao Maestoso-Toplica“, priča Zvjezdana. I tu se posijalo sjeme njezine sadašnjosti: kad će biti velika, mislila si je, oživljavat ću te dvorce koji su bili pretvarani u ludnice, straćare i kokošinjce.

Posjed Contessa nalazi se na adresi Budrovci 27 u Draganiću. Rade s grupama i uz prethodnu najavu, a doživljaj je, sudeći po onome što priča Zvjezdana, jedinstven: uključuje kostime i obilazak, poduku dvorskom bontonu, kulinarsku radionicu, učenje kako brinuti za konja… Školu jahanja nemaju, govori, no za djecu je moguće dogovoriti jahanje ponija.