SVI STE POZVANI
Gotovo sedamdeset godina nakon smrti, život i umjetnost Fride Kahlo ne prestaju fascinirati
Nadam se da će odlazak biti radostan i nadam se da se nikada neću vratiti – povjerila je Frida Kahlo svom dnevniku 1954. godine, samo nekoliko dana prije svog konačnog odlaska. Gotovo sedamdeset godina nakon smrti, njezin život i umjetnost ne prestaju fascinirati javnost pa zapravo djeluje da Frida nikada nije ni otišla.
FRIDA KAHLO – JEDNA OD NAJVEĆIH I NAJINSPIRATIVNIJIH UMJETNICA 20. STOLJEĆA
Upravo se održavaju dvije velike izložbe inspirirane njezinim životom i umjetnošću koju je stvarala. “The Life of an Icon” otvorena je prije nekoliko dana u New Yorku (nakon grandiozne europske turneje), a druga, “Life and Work of Frida Kahlo” koju je vidjelo više od 100 tisuća posjetitelja u Madridu, stigla je u Coventry u Velikoj Britaniji. Istovremeno se u San Diegu očekuje premijera nove opere “The Last Dream of Frida and Diego” koja za inspiraciju ima njezin ljubavni život. Procjenjuje se da je nastalo gotovo stotinjak kulturnih djela inspiriranih životom Fride Kahlo, što je nesumnjivo čini jednom od najvećih i najinspirativnijih umjetnica 20. stoljeća.
Nedavno je njezin autoportret prodan za 34,9 milijuna dolara u Sotheby’su, i tako postavio novi rekord za najskuplje prodano umjetničko djelo latinoameričkog umjetnika. Dovršeno pet godina prije njezine smrti, ulje na platnu “Diego i ja”, jedan je od posljednjih Kahlinih autoportreta i primjer uznemirujuće intimnosti koja je privukla kolekcionare diljem svijeta. Djelo nudi prozor u njezin turbulentni brak s meksičkim muralistom Diegom Riverom, koji je na njemu prikazan tik iznad njezinih suznih očiju.
ŽIVOT FRIDE KAHLO BIO JE ISPUNJEN BOLI
Njezin je život bio ispunjen fizičkom, ali i emocionalnom boli. Podnijela je više u svom kratkom životu nego što će se većina ljudi ikada morati suočiti. Ali je izdržala. Svoje emocije unijela je u svoju sliku, a srce je takoreći nosila na svom platnu. Njezin rad rijedak je spoj istinskih emocija, slomljenog srca, ljubavi i života, kao i smrti. Prigrlila je svoju bol, a patnja je postala njezina specijalnost, njezina umjetnička tema.
Većina njezinih slika bili su autoportreti jer, kako je jednom i sama objasnila: “Slikam autoportrete jer sam osoba koju najbolje poznajem. Slikam vlastitu stvarnost.” Fridine su slike vrlo otvorene i iskrene, odražavaju njezine emocije, događaje u životu, promjene u osjećajima – bilo dobrim ili lošim. Zabilježila je svoj život u boji.
Frida je živjela svoj život u Meksiku, majka joj je bila meksička katolkinja, a otac njemački židovski fotograf. Bila je lijepa, žustra i odvažna. Bila je ponosna na svoje meksičke korijene i često odjevena u svijetlu, jedinstvenu nošnju Tehuane. Odijevanje je imalo važnu ulogu u njezinoj samoprezentaciji. Njezin meksikanizam ogledao se i u njezinu slikarstvu.
Udala se za Diega Riveru, a njih dvoje su, prema riječima njezinih roditelja, bili poput slona i golubice. Diego je bio debeo, ružan i mnogo stariji od Fride, ali ona ga je voljela i divila mu se. Međutim, često je imao afere s drugim ženama, uključujući Fridinu sestru, što je Fridi nanijelo mnogo boli, ali je ona uzvratila: imala je svoje afere, s muškarcima i sa ženama. Najznačajniji od njezinih ljubavnika bio je Leon Trocki, veliki ruski revolucionar koji je provodio vrijeme s Fridom i Diegom u Meksiku dok je bio u egzilu.
LJUDI SU VOLJELI NJENU LJEPOTU, OSOBNOST I TALENT
Frida je na mnoge djelovala zavodljivo i sve je očarala, ljudi su voljeli njezinu ljepotu, osobnost i talent. Također je bila poznata po svom surovom smislu za humor, često je voljela pričati prljave šale i psovati, a na zabavama visokog društva u Americi pretvarala se da ne zna što loše riječi znače na engleskom. Postigla je uspjeh kao umjetnica na izložbama u New Yorku i Parizu, sprijateljivši se s nadrealistima, a posebno s Pablom Picassom koji je bio veliki obožavatelj njezina rada.
Vjerojatno najutjecajniji događaj u Fridinom životu bio je i najtragičniji. Kad je imala osamnaest godina, doživjela je autobusnu nesreću koja ju je, kako je rekla, slomila, za cijeli život. ”Nisam bolesna, slomljena sam. Ali sretna sam sve dok mogu slikati.” Tijelo joj je bilo gotovo uništeno. I kralježnica i zdjelica bili su joj slomljeni na tri mjesta. Bila je ubodena metalnim rukohvatom koji joj je ušao u bok i izašao kroz vaginu. Doktori nisu očekivali da će preživjeti.
U vrijeme nakon ove nesreće, dok je bila prikovana za krevet, Frida je počela slikati. Slikanje ne samo da joj je utrošilo vrijeme, već je za nju postalo esencijalni emocionalni i duhovni ispušni ventil. Zbog nesreće Frida nikada nije mogla imati djece. Imala je nekoliko pobačaja, zbog čega je bila užasno depresivna, stoga je svoje emocije izbacivala na platnu.
NJENE SLIKE PREDSTAVLJAJU ISTINU O TOME ŠTO JOJ SE DOGAĐALO U ŽIVOTU
Njezine su slike često nasilnog izgleda, krvave i teške, ali one jednostavno predstavljaju istinu o tome što joj se događalo. Budući da nije mogla biti majka, Frida je svoju pažnju posvetila brojnim kućnim ljubimcima: psima, mačkama, majmunima i pticama, kao i svojim biljkama. Njezine biljke i životinje često se pojavljuju na njezinim autoportretima, zauzimajući mjesto djece.
Frida je čeznula da bude dio tijeka svemira, povezanosti života. O tome svjedoči njezina slika Korijeni, koja pokazuje njezinu želju za plodnošću i želju da postane dijelim životnog ciklusa. Njezina najpoznatija slika, Dvije Fride, naslikana je otprilike u vrijeme kad su se ona i Diego razveli. Jedna Frida je voljena, tamnoputa i nosi meksičku haljinu. Drži se za ruke s drugom Fridom, koja je bljeđa, u europskoj nošnji i koja ima slomljeno srce. Njezine iskidane emocije jasno su prikazane na platnu.
UNATOČ TEŠKOM ŽIVOTU, FRIDA JE NASTAVILA SLIKATI
Ipak, godinu dana kasnije ona i Diego ponovno su se vjenčali, no njezina se bol nastavila kako joj se zdravlje pogoršavalo 1940-ih. Imala je brojne operacije, čak njih 35, morala je nositi čelični steznik za podupiranje kralježnice i često je bila u bolnici. Mjesece je provela u krevetu, ali je nastavila slikati.
U njezinom je liku utjelovljen cijeli presjek marginaliziranih skupina — tu su lezbijke, homoseksualci, feministkinje, hendikepirani, komunisti (zagovarala je trockizam i, kasnije, staljinizam), hipohondri, ovisnici o supstancama, pa čak i Židovi jer je unatoč svom autohtonom meksičkom identitetu, ona bila zapravo napola Židovka i samo jedna četvrtina Indijka. Zato kažu da je Frida Kahlo postala politička heroina za svaku ranjenu manjinu…
