Tomislav je diljem Zagreba postavio 36 zdjelica za pse: svaka je lancem privezana za javnu pumpu i nazvana po nečijem ljubimcu

Zagreb je prve javne slavine dobio još krajem 19. stoljeća. Koristili su ih stanovnici gradskih četvrti koje još nisu bile priključene na vodovod, a osim za piće, bile su neophodne i za pranje rublja te napajanje stoke. Danas ih od milja zovemo ”Željeznim Francekima” i oni su uistinu simbol naše metropole. Novo ruho već godinama im daju umjetnici iz kolektiva Pimp My Pump, koji su ih oslikali motivima iz animirane TV serije ”Simpsoni” ili likom Dartha Vadera, a odali su i počast kultnim bendovima Azri, Filmu, Nirvani te književnicima Augustu Šenoi, Mariji Jurić Zagorki… A od ovog ljeta, Franceki diljem Zagreba postali su i nezaobilazan dio životinjskog svijeta. Naime, Tomislav Kenjerić kraj njih je postavio zdjelice za pse. Ovo je inspirativna priča o njima!

”Sa svojim psom obično šetam u Sesvetama, gdje i živim, a uz naš potok Vuger nalazi se jedan Francek. Netko je prije mene ondje postavio zdjelicu, no ista je s vremenom nestala. I onda sam si pomislio: ‘Kad već nitko drugi neće, idem ja postaviti novu’. I tako je sve počelo, baš u mojim Sesvetama. Drugu zdjelicu instalirao sam uz Muzej Prigorja, također kraj jednog Franceka, a nakon toga krenuo sam prema istoku grada. Htio sam da u svakoj gradskoj četvrti bude po jedna”, priča nam Tomislav, 54-godišnji inženjer strojarstva.

Lokacije Franceka tražio je na internetu, u službenoj bazi koja nosi naziv Viktorija zdenci i u kojoj su popisane sve javne pumpe s pitkom vodom. Kako bi se spriječile krađe, svaka zdjelica za Francek je pričvršćena lancem, a na svakoj je ispisano i ime jednog psa.

”Na prvu sam stavio ime Nalla, to je bila kujica jedne moje prijateljice, koja je, nažalost, uginula. Na drugoj je ime mog ljubimca, kojeg sam udomio iz Udruge Rocco u Vinkovcima. A onda su mi se ljudi počeli javljati s imenima drugih pasa. Pele je, primjerice, bio propucan, morali su mu amputirati prednju nogu i stražnju šapu. Iako se za njega čak predlagalo i uspavljivanje, on je na kraju izliječen, a postao je i terapijski pas. Išao je u škole i vrtiće te djecu učio empatiji. Nažalost, lani je obolio i uginuo, no uspomena na njega živi, baš kao i metalna zdjelica za vodu s njegovim imenom”, kaže naš sugovornik.

Tomislav je i sam vlasnik sedmogodišnjeg Lavića. Po svemu sudeći, riječ je o bijelom hrvatskom ovčaru. Njega su volonterke iz Vinkovaca pronašle na njivi. Bio je u strašnom stanju, jeli su ga crvi, stradalo mu je i jedno oko, no otkako je udomljen, živi sretno i ljubavi mu ne nedostaje.

Trenutačno na području Zagreba ima 36 zdjelica. Njih 35 krasi ime jednog psa, a 36. je dobila ime po zasad jedinoj mački. Tako novozagrebački kvart Dugave ima zdjelicu posvećenu Tonki, 13-godišnjoj kujici koju su udomili Tomislavovi prijatelji koji inače žive u Sesvetskom Kraljevcu.

Skoro sve zagrebačke četvrti dobile su po jednu zdjelicu, nedostaje još samo Podsljeme. Ondje postoje tri Franceka, ali dva su baš na ulici, dok je treći unutar školskog igrališta. ”Pazim na to da lokacije koje izaberem budu dostupne psima, tj. da zdjelice ne postavljam na mjesta na koja psi ne smiju. Nipošto mi nije namjera provocirati ili stvarati dojam da se ignoriraju pravila”, objašnjava naš sugovornik.

Znalo se događati i da radnici zagrebačke Čistoće pokupe zdjelicu, no Tomislav ne odustaje od svoje misije. Svih 36 zdjelica postavio je o vlastitom trošku (sve je, naime, financirao od vijećničke naknade koju dobiva kao vijećnik SDP-a u VMO Staro Brestje) i to pod geslom ”bolje zdjelica, nego pas na lancu”. Njegova plemenita akcija korak je prema pozitivnim promjenama i osvješćivanju problema neprimjerenog držanja životinja kojem, nažalost, svjedočimo i dan-danas.

A sudeći po dosadašnjim reakcijama, Tomislavove zdjelice oduševile su Zagrepčane. ”Iznenađujuće, ali nisam dobio niti jedan negativan komentar. I dalje mi je neshvatljivo zašto bi netko maknuo ili potrgao zdjelicu, čini se da mnogima psi jednostavno smetaju. Naravno, velik problem su i neodgovorni vlasnici koji ne čiste za svojim ljubimcima pa i to stvara određen otpor kod pojedinaca. Što sam stariji, to mi neki psi koje sam upoznao postaju draži od ljudi”, govori Tomislav.

Zdjelice koje danas možemo vidjeti diljem Zagreba počeo je postavljati u lipnju ove godine. To je, kaže, radio uglavnom subotom, rano ujutro. ”Nisam htio nikome smetati, ljudi danju idu u šetnju, djeca se igraju, špricaju oko česmi… Ovu prvu sezonu završio sam u kolovozu, ali nastavljam već sljedeće ljeto, kad će mi trebati pomoć sugrađana i njihove ideje za imena kojima ću ukrasiti nove zdjelice”, zaključuje.