PROSLAVA U SPLITU
Umjesto kupaca njegovim hodnicima vlada glazba: kako su bendovi preuzeli nekada najpopularniji trgovački centar u Portugalu
Nedaleko od turističkog središta Porta nalazi se neuobičajeni trgovački centar. Preuzeli su ga bendovi, pa umjesto kupaca njegovim hodnicima vlada glazba. Zgrada komercijalnog centra Stop, danas svojevrsnog sjedišta glazbene scene Porta, prvo je bila garaža na tri kata. U trgovački centar pretvorena je 1982., kada su u drugom najvećem, ali neki kažu najšarmantnijem portugalskom gradu, počeli nicati shopping centri u vremenu konzumerističke manije koja je zarazila državu nakon pada Druge republike. No, došle su devedesete kad su se takvi centri počeli seliti u predgrađa, a s njima i sve veći broj stanovnika – mall je počeo propadati.
HEAVY METAL, ROCK I PUNK BENDOVI OŽIVJELI SU NEKADAŠNJI TRGOVAČKI CENTAR
Skupina prijatelja tada je odlučila unajmiti jedan od poslovnih prostora u centru kako bi imali probe za svoj bend. Bio je to početak transformacije. Niska renta i bujajuće kreativno okruženje privukli su i druge glazbenike u taj kompleks smješten u rezidencijalnom dijelu Porta. „Bendovi su došli tu jer je bilo jako povoljno”, kazao je za Guardian glazbenik i producent Nuno Mendes.
Na početku „nitko nije htio doći tu jer su hodnici bili puni narkomana, prvo je sve bilo jako underground. No ljudi su došli jer su mogli raditi buku”, rekao je Mendes čija je prostorija na drugom katu. „Bilo je to ludo, s mnogo heavy metal, rock i punk bendova. Zgrada se tresla. Bilo je čudno jer bi vam uši pucale od vašeg susjeda. Poglasnite se, pa se vaš susjed poglasni. Poput rata – tko će svirati glasnije”.
GRAFFITI I BUKA UMJESTO BRENDOVA I DUĆANA
Danas u Stopu djeluje nekoliko stotina glazbenika u oko 150 prostorija. Umjesto slavnih brendova, u mračnim, ali muzikalnim koridorima Stopa sada se nalaze graffiti – A.C.A.B., portret Nelsona Mandele, karikatura bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa kao Hitlera ili stihovi slavnog britanskog anarhističkog benda Crass. „Fuck cancer”, piše na jednom od izloga bivše poslovnice.
U Stopu djeluju glazbenici iz raznih svjetova – oni profesionalni i oni amaterski, svirači jazza, dancea ili heavy metala. Stanari zgrade cijene tu raznolikost koja boravi pod istim krovom te se iz nje rađaju nove ideje i projekti. Stop je tako stvorio i svoj orkestar, nazvan StopEstra. Sastav je svirao diljem Porta kako bi širio sliku o kreativnoj sili koja nastaje u bivšem trgovačkom centru koji je u konstantnoj borbi za opstanak. Na nekim koncertima StopEstre sviralo je i do 100 ljudi, a nastupala je i na prvom izdanju slavnog festivala Primavera u Portu.
SUDBINA CENTRA I DALJE VISI O KONCU
Stop se godinama spori s vlastima koje smatraju zgradu ilegalnom jer nije nikad bila namijenjena za glazbu, pa ne odgovara ni sigurnosnim standardima. To priznaju i sami glazbenici, no trošak renovacije je daleko iznad budžeta alternativnih bendova. „Mi tu vježbamo, improviziramo. Bila bi šteta kad bi se zgrada srušila kako bi postala samo još jedan hotel u Portu”, rekao je jedan od glazbenika.
Susjedima pak smeta buka koja dolazi iz Stopa, pa su njegovi stanari pristali da neće svirati bubnjeve u kasnim satima, a bučniji bendovi prebačeni su u unutrašnjost kompleksa. Sudbina ovog kulturnog centra, kojeg na životu održava i nejasan pravni status zgrade koja nema vlasnika, danas i dalje ostaje nesigurna. Stop nije turističko odredište, štoviše, njegovi stanari smatraju kako je u Portu, gradu pod sve većim pritiskom turista koji potiskuju stanovnike, on jedno od njihovih posljednjih utočišta. Ipak, svatko je slobodan prošetati hodnicima i prisluškivati probe bendova.
U prizemlju se nalazi manji kafić „Vitamena”, mjesto za druženje u kojem svatko može popiti pivo ili pronaći informacije o underground koncertima u Portu. U kompleksu se nalazi i Retro City Porto, velik second hand dućan s bogatom ponudom vintage odjeće. Ironično, prvi susjed Stopa, underground sjedišta Porta, vojni je muzej.
