Andreja i Radmila vode najljepši dućan u Zagrebu u kojem svaki predmet ima svoju priču: “Sve što ne uspijemo prodati, doniramo”

Doživljavate li shopping kao čistu uživanciju ili pravu noćnu moru? Jeste li od onih koji satima mogu prebirati po vješalicama i policama ili odustanete ako u roku od pet minuta ne nađete ono što ste tražili? Jer budimo iskreni, potraga za dobrim komadom odjeće nikad nije bila teža – nove trgovine niču kao gljive poslije kiše, a kad uđete u jednu, imate osjećaj da ste ih obišli sve. U moru artikala koji su si slični kao jaje jajetu, za originalnost se treba vraški potruditi. I tu u igru ulaze dvije itekako kreativne dame, Radmila Grba (45) i Andreja Latinović Kler (44), koje u samom centru Zagreba vode po mnogima najljepši dućan u našoj prijestolnici. Njihov Ulični ormar, najslađi porok svih ljubitelja unikatne vintage garderobe u Hrvatskoj (ali i šire), smješten je u prekrasnom dvorištu u Jurišićevoj ulici na broju 16, ovo ljeto slavi veliki 14. rođendan, a ovo je njegova inspirativna priča.

Sve je počelo 2011. Virovitičanka Radmila taman je dala zadnji ispit na Pravnom fakultetu kad ju je prijateljica Andreja nazvala i entuzijastično pitala: ‘Onda, hoćemo li pokrenuti nešto svoje?’. Odgovor je, naravno, bio potvrdan. Odlučile su – neće raditi u struci, nego se otisnuti u pustolovinu života. I nikad nisu požalile. Radmila je, prisjeća se, istovremeno pisala diplomski rad i s Andrejom, zaljubljenicom u fotografiju koja je u rodnom Zagrebu završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, krenula u otvaranje sad već kultnog dućana.

Dugo su, kaže, mozgale, a onda se, nakon puno ispijenih kava, smijeha i maštovitih prijedloga, napokon iskristalizirala ideja o imenu koje će savršeno pristajati njihovom malom, ali slatkom modnom raju. ”Na Ulični ormar definitivno gledam kao na ostvarenje sna. Danas si mislim, čim smo opstale sve ove godine, mora da radimo nešto dobro”, govori nam Radmila. U kreativni i estetski dio vođenja dućana uključene su obje – zajedno slažu robu, asesoar, uređuju dvorište, cvijeće… No neka zaduženja ipak su podijelile, u čemu im je uvelike pomoglo njihovo formalno obrazovanje. Tako je Radmila glavna za plaće, račune i sve što ima veze s papirima, dok su Andrejina domena društvene mreže.

U vrijeme kad je nastao njihov vintage biznis, u Zagrebu su se, sasvim pogrešno, second handovi još uvijek doživljavali kao dućani za siromašne. Postojali su samo Cool u Frankopanskoj i Šlic u Ilici. ”I nama su u početku znali govoriti: ‘Super da ste u dvorištu, znate, ljudi baš ne vole da ih se vidi kako ulaze na takva mjesta’. No mi smo tome odlučile stati na kraj. Jer nema apsolutno nikakvog razloga da second hand, u našem slučaju vintage, ne bude nešto super, cool, mjesto na kojem možeš izgraditi vlastiti stil i biti jedinstven”, objašnjavaju nam Radmila i Andreja.

Obje su, još kao studentice, vječito kupovale u second handovima i na buvljacima. Naravno, Hrelić im je oduvijek bio hit, a rado ga posjete i danas. Modu nikad nisu doživljavale preozbiljno i smatraju da svatko treba nositi ono u čemu se najbolje osjeća. Slijepog praćenja trendova u vintageu jednostavno nema, što je potpuna suprotnost tzv. fast fashiona ili brze mode. Ona te pak tjera da stalno trošiš, kupuješ novo i rješavaš se starog jer navodno više nije ”in”. ”Mislim da se vintage i novi komadi odjeće mogu super kombinirati. Na kraju krajeva, moda bi trebala biti nešto čime se čovjek poigra, izrazi i pronađe sebe. Ne moramo svi biti kostimirani i izgledati poput klonova, nama je najljepše vidjeti čovjeka koji ponosno kroči u onome što nosi”, slažu se naše sugovornice.

Kad su tek počinjale s Uličnim ormarom, robu su kupovale isključivo vani. Obišle su puno mjesta u Europi, a Beč im je, kažu, bio i ostao posebno drag. ”Ipak je to staro plemstvo. Ne biste vjerovali kakva sve čudesa i dan-danas skrivaju ti stari stanovi! Tri metra visok luster samo je jedan od primjera na koji smo nabasale na jednom bečkom trgu”, otkrivaju nam Andreja i Radmila. Što se pak Zagreba tiče, kažu da bi austrijskoj prijestolnici jako dobro mogao konkurirati popularni Britanac. Iako je prostorno puno manji, ondje se uvijek može pronaći divnih i zanimljivih stvari.

A ovaj vintage raj u Jurišićevoj ima sve – od igle do lokomotive, ali doslovce! Tu su odjeća za djecu i odrasle, asesoar, ukrasi za stan iz 50-ih, 60-ih i 70-ih, staro i unikatno posuđe… I svaki predmet priča svoju priču. Između isprobavanja, razgledajte šibice iz Drugog svjetskog rata ili metalni uvijač za kosu kakav su nekoć koristile naše bake, uživajte u tekstovima i fotografijama iz specijalnog, 72 godine starog izdanja britanskog Voguea posvećenog krunidbi kraljice Elizabete II., prolistajte spomenar koji je jedna profesorica 1893. godine ispunila i darovala svojoj učenici… ”Da nam je dućan veći, možda bismo imale i neke komade namještaja. No nikad se ne zna”, kaže Andreja.

U Uličnom ormaru nerijetko se može pronaći i vrijedna dizajnerska garderoba – Dior, Valentino, stara bolonjska škola šivanja, Keti Balogh, Mirjana Marić, Žuži Jelinek… Kvaliteta neusporediva s današnjom. ”Tad se stvarno proizvodilo da traje. Ljudi nisu masovno kupovali i čuvali su svaki komad. Sve je stajalo pod najlonom, jedan kaput bio je za crkvu, drugi za vjenčanje… Znale smo naići na plisirane suknje kojima su žene nekoć, prije svakog čišćenja, prvo zašivale falde da bi ih poslije iznova rašivale. Danas to više nitko ne radi. Uostalom, vintage stvari treba znati i održavati. I zato smo mi tu. Kad god možemo, rado ćemo pomoći savjetom”, kažu Radmila i Andreja.

A ako ste mislili da u njihov dućan mahom dolaze stariji ljudi, gadno ste se prevarili! Jer najviše ih vole upravo mladi, motivirani reuse-recycle momentom, koji pružaju otpor brzoj modi i imaju razvijenu svijest o zaštiti okoliša. Radije će si kupiti unikatan komad odjeće koji izgleda kao da je nov, a pritom možda i pet puta jeftiniji od nečeg trendovskog iz ”običnog” butika. Solidan postotak kupaca u Uličnom ormaru čine i muškarci. ”Zavire oni često i u ženski dio, kao što i cure vole škicnuti u muški. To nas baš jako veseli! Ma sretne smo svaki put kad neki naš komad bude viđen, fotografiran, kupljen, kad ode dalje šetati gradom… Zbilja možemo reći da smo, kroz sve ove godine rada, odjenule pola Zagreba”, ponosno ističu naše sugovornice.

Apsolutno sve u njihovom dućanu je ”hand-picked”. Ništa se ne uzima na neviđeno, a svaki komad Radmili i Andreji prođe kroz ruke barem deset puta. ”Peremo, peglamo, popravljamo, glancamo… Biramo isključivo one artikle koje želimo imati na polici, iz poštovanja prema tom predmetu, iz nade da će kupci prepoznati i cijeniti njegovu vrijednost. Istina, zarada je ponekad nikakva, zna nam se dogoditi da odemo i u minus, ali to samo dokazuje da iskreno volimo svoj posao”, kažu vlasnice Uličnog ormara, koje brižno paze i na to da cijene njihove odjeće budu prihvatljive klijentima i njihovoj kupovnoj moći. A sve ono što ne uspiju spasiti, doniraju Socijalnoj zadruzi Humana Nova.

Ljubav utkanu u njihov rad prepoznala su i brojna kazališta s kojima često surađuju, a odjeća iz Uličnog ormara može se vidjeti i u televizijskim serijama, filmovima, spotovima, zabavnim showovima poput ”Tvoje lice zvuči poznato”, modnim editorijalima brojnih časopisa… Tako su, primjerice, Andreji i Radmili dva najdraža komada koja su ikad imala u dućanu završila u Hrvatskom narodnom kazalištu – jedan u Splitu, a drugi u Osijeku. ”Riječ je o predivnim šeširima, halbcilindrima s oprugom iz 1880-ih ili 1890-ih godina. Došli su nam u savršenom stanju iz Italije, zapakirani u malim kutijama u kojima se ta opruga skroz skupi. Čak su nam i stari zagrebački obrtnici rekli da ni oni više ne bi znali napraviti takav šešir. Iako smo se teška srca rastale od njih, drago nam je što su oba otišla u dobre ruke”, zaključuju Radmila i Andreja, a dio njihove ponude možete vidjeti i na web stranici trgovine Ulični ormar.