Kolumbijka Julia na Šolti je od otpada stvorila pravo umjetničko djelo: “Moj cilj nije uljepšati odbačeno, već mu vratiti dostojanstvo”

Otpad je jedna od najvidljivijih posljedica naše odvojenosti od prirodnog svijeta. Kad vidimo plastiku kako pluta morem ili je napuštena u šumi, to nije samo onečišćenje, to je znak dublje krize, istodobno ekološke i etičke. Priroda ne stvara otpad; samo ljudi to čine. Zato vjerujem da umjetnost može biti snažno sredstvo za poticanje svijesti i emocionalnog angažmana u suočavanju s tim izazovima.

Riječi su to Julie Maríe López Mesa, kolumbijske umjetnice svjetskog glasa, koja je nedavno boravila na Šolti. Na otoku, koji se vidi s ponistre, istraživala je odnos čovjeka i prirode, urbanog i otočkog, tradicije i suvremenosti, sve u suradnji s lokalnom zajednicom i šoltanskim umjetnicima. Od odbačenog su otpada stvorili prekrasna umjetnička djela, a mi smo imali priliku kratko razgovarati s njom o njenom radu, boravku na Šolti i dojmovima s ovog divnog dalmatinskog otoka.

Do ove izuzetne umjetničke suradnje došlo je preko projekta međunarodne inicijative OTRart, organizator u Hrvatskoj je Udruga Klub članova Selo, a projekt se provodi uz snažnu podršku lokalnih institucija. Lokalna partnerica bila je umjetnica Milica Krstulović, a u organizaciju se uključio i legendarni šoltanski slikar Vicko Buktenica koji se pridružio kreativnom radu i svoj šareni atelje ustupio za radionice.

„Francuska kulturna organizacija Déchets d’Arts organizirala je šest umjetničkih rezidencija, u Francuskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji i Malti. Za svaku rezidenciju jedan međunarodni umjetnik surađivao je s jednim lokalnim, s ciljem da se istraži tema povezana s ekološkim tranzicijama i otpadom u svakom području,“ ispričala nam je, za početak, Julia više o samom projektu.

Dojmovi su, sad kad je sve gotovo, fantastični. „Susret s lokalnom zajednicom ključan je dio mog pristupa. Surađivala sam Milicom i Vickom s kojima sam radila na finalnoj kreaciji, uključili su se svi stanovnici Grohota, dolazili su vidjeti što radimo, neki su aktivno sudjelovali u stvaranju. Podržavali su nas na svakom koraku, a projekt je postao tema razgovora u kafićima, na ulici, u školi…“ slaže svoje dojmove Julia.

Nas je posebno zanimao njezin dosadašnji rad i način na koji od odbačenih predmeta nastaju umjetnička djela. „Otpad ne vidim samo kao materijal, već kao nositelje sjećanja i povijesti. Napušteni predmeti čuvaju tragove života, upotrebe, vremena. Oni govore o našem načinu konzumiranja, o zaboravu, o onome što ostavljamo iza sebe,“ govori na Julia i nastavlja: „Rad s otpadom omogućuje mi da propitujem te sustave i da ponovno zamislim materiju ne kao nešto „mrtvo” ili „beskorisno”, već kao nešto u procesu preobrazbe, ispunjeno potencijalom i emocijom.“

Posebno ju fascinira i inspirira tekstil. To je materijal, kaže, s kojim smo najviše u doticaju. S njim smo u kontaktu gotovo 24 sata dnevno, osim kad se tuširamo. „Tekstilni otpad nosi sjećanje tijela, njegovu toplinu, pokrete, krhkost. Često koristim te materijale za stvaranje mekih skulptura, instalacija ili performativnih djela koja istražuju teme poput identiteta, roda ili sjećanja.

Tekstil mi omogućuje da propitujem granicu između intimnog i javnog, između brige i napuštanja“ opisuje ova umjetnica i dodaje kako svaki komad tkanine i svaki odjevni predmet promatra kao nositelja povijesti. Na svom tijelu nosimo cijeli lanac proizvodnje i potrošnje, ali tekstil ima i emocionalnu dimenziju koja nas povezuje kao čovječanstvo.

Zanimalo nas je i što je od otpada pronašla na Šolti i kako ga je odlučila iskoristiti. „Ovdje je velik dio gospodarstva vezan uz turizam, što se vidi i na otpadu. Našli smo, primjerice, mnoštvo madraca i namještaja od iverice, kao i ogromnu količinu plastične ambalaže. To je pojava koju viđam u mnogim zemljama, ali je ovdje možda vidljivija jer se radi o otoku,“ primjećuje Julia.

Dodaje kako se u Šoltu potpuno zaljubila. „U ritam života, tišinu, bistrinu mora, velikodušnost njezinih stanovnika, humor ljudi s kojima sam dijelila vrijeme. Prvi sam put posjetila Grohote i Šoltu i cijelo me se područje jako dojmilo,“ niže Julija riječi hvale za dalmatinski otok meda, vina i maslinovog ulja.

Kada bira otpad kojem će udahnuti novi život, vodi se intuicijom i konceptualnim promišljanjem. „Neki mi materijali „govore” svojom teksturom, oblikom ili tragovima koje nose. Drugi se uklapaju u širi narativ koji istražujem, primjerice o migracijama, pripadnosti, ekologiji. Ne biram ih samo po ljepoti, već i prema simboličkom potencijalu,“ kaže Julija i ističe ključno: njezin cilj nije otpad „uljepšati“, već mu vratiti dostojanstvo.

Na Šolti je tijekom rezidencije, u suradnji s umjetnicima i lokalnom zajednicom, Grohote pretvorila u veselu umjetničku oazu punu boja i oblika. Tijekom projekta „S ponistre se vidi Šolta“ izložili su obnovljenu i oživljeni staru šivaću mašinu, koju su uredili Milica Krstulović i Vicko Buktenica, na drugoj su postaju bili izloženi predmeti koje je Vicko pronašao i obojio, a središnja je instalacija bila Julijina Meduza.

„Meduza je sastavljena od najrazličitijih pronađenih predmeta. Neki potječu iz bivše tvornice Jugoplastika, koja je 1980-ih zapošljavala više od 60 posto radno aktivnog stanovništva Šolte. Drugi su predmeti pronađeni na odlagalištu: crveni kanistri za gorivo, plavi kanistri za motorno ulje, posude za ulje za kuhanje, napuštene dječje igračke…

Cijela je instalacija obješena o „tijelo” broda koji više ne plovi morem, već našim sjećanjem. Pipci Meduze prikazuju tragove promjena na Šolti i prijelaz s industrijskog gospodarstva na turističko,“ opisuje ovu inovativnu instalaciju umjetnica.

Julijino gostovanje i suradnja s lokalnom zajednicom oživjela je Šoltu i potaknula razgovor o ekologiji i svijetu koji nas okružuje. „Voljela bih da ljudi osjete neku vrstu povezanosti, s materijalima, s pričama koje nose, s vlastitim sjećanjima ili zaboravljenim predmetima. Ako netko uspije prepoznati poeziju u onome što je odbačeno, možda će i sam preispitati svoj odnos prema potrošnji, prirodi ili vremenu,“ zaključuje na kraju razgovora Julia María López Mesa, talentirana kolumbijska umjetnica koja je i na Šolti ostavila svoj trag.