Ovaj hrvatski gradić nekad je bio gotovo potpuno napušten, a onda su ga oživjeli umjetnici! Proveli smo u njemu nekoliko sati

Istra je prekrasna u svako doba godine. Ljeti obožavamo more, rado posjećujemo šarmantne obalne gradiće i uživamo u živahnoj atmosferi, a kada se gužve malo stišaju i temperature padnu, u prvi plan nekako nam uvijek dolazi njezina unutrašnjost. Iskreno, koliko god puta posjetili ovaj čarobni poluotok, uvijek se iznova iznenadimo koliko zanimljivih priča ima… Neke su vezane uz bogatu povijest i tradiciju, druge uz vrhunsku gastronomiju, a postoje i one koje dokazuju da je ponekad dovoljno samo malo dobre volje i velika ideja da se sudbina čitavog mjesta promijeni. Jedna takva priča potaknula nas je da tijekom našeg posljednjeg boravka u Istri svratimo u Grožnjan i iz prve ruke otkrijemo zašto već desetljećima nosi nadimak „Grad umjetnika“.

Grožnjan smo nedavno posjetili tijekom našeg boravka u Istri i, moramo priznati, već nakon nekoliko minuta bilo nam je jasno zašto ga mnogi smatraju jednim od najljepših malih mjesta na poluotoku. Ovaj srednjovjekovni ljepotan, smješten iznad doline predivne rijeke Mirne, kao da je stvoren za lagane šetnje i upijanje malih detalja koji čovjeku uljepšaju i najtmurniji dan u životu.

Teško je danas, dok prolazite pokraj uređenih galerija i živopisnih kamenih kuća po kojima je poznat, zamisliti da je Grožnjan sredinom prošlog stoljeća izgledao potpuno drukčije. Naime, nakon Drugog svjetskog rata i velikog iseljavanja stanovništva, ovaj istarski gradić počeo je polako izumirati. Brojne su obitelji odlazile u potrazi za boljim životom i napuštale svoje domove. Do 1965. godine u Grožnjanu je ostalo svega 70-ak stanovnika, čak dvije trećine zgrada bile su napuštene, mnoge u lošem stanju, a neke i potpuno devastirane.

Činilo se da mjesto koje je stoljećima živjelo na svom brežuljku polako odlazi u zaborav, a onda se dogodio preokret koji će mu zauvijek promijeniti sudbinu. I to zahvaljujući ljudima koji su u napuštenim kamenim kućama vidjeli nešto što drugi možda nisu… Priliku za stvaranje, rad i novi početak.

Za ovu inspirativnu priču posebno je zaslužan kipar Aleksandar Rukavina, koji je početkom šezdesetih godina pokrenuo inicijativu da Grožnjan postane mjesto okupljanja likovnih umjetnika. Ideja je u to vrijeme bila prilično revolucionarna. Naime, napuštene kuće trebalo je dati na korištenje umjetnicima koji bi ih obnovili i pretvorili u prostore za život i stvaranje.

Tijekom 1965. godine umjetnici iz Hrvatske i Slovenije počeli su dolaziti u Grožnjan. Dana 2. svibnja te godine otvorena je prva likovna izložba u nekadašnjoj školskoj zgradi, a Rukavini su simbolično predani ključevi grada. Grožnjan je tada započeo novo poglavlje svoje povijesti i stekao naziv po kojem ga poznajemo i danas, grad umjetnika.

Taj umjetnički duh danas se osjeti čim zakoračite u njegovu povijesnu jezgru. Ono što je najljepše u cijeloj priči jest činjenica da je Grožnjan danas jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj u kojem umjetnost ne živi isključivo iza vrata muzeja. Ona je ovdje dio svakodnevice, gotovo ravnopravna s kamenim ulicama, ljudima koji u mjestu žive, starim fasadama i cvijećem koje krasi prozore. Tijekom šetnje obišli smo nekoliko galerija i ateljea, a svaki nas je oduševio na svoj način. Slike, keramika, skulpture i različiti predmeti izrađeni rukama umjetnika toliko su lijepo uklopljeni u ambijent da ponekad imate osjećaj kao da je cijeli gradić jedna velika galerija na otvorenom.

Ako nas pitate što obavezno vidjeti u Grožnjanu, odgovor možda neće biti onakav kakav očekujete. Naravno, tu su njegove stare crkve, povijesna jezgra, galerije i brojne slikovite ulice, ali nama se čini da je najljepši dio posjeta bila upravo spontanost. Skrenite u ulicu koja vam se učini zanimljivom, zavirite u galeriju koja vam privuče pogled, zastanite pred starim kamenim vratima i pronađite svoj omiljeni kutak s pogledom na istarski krajolik. Grožnjan je dovoljno malen da se u njemu ne možete izgubiti, ali i dovoljno zanimljiv da vam se stalno čini kako iza sljedećeg ugla čeka nešto novo…