Predivna crkva “u oblacima”, stopljena s planinskim krajolikom koji ju okružuje, nekad je služila kao planinarsko sklonište

Izolirana, okružena planinskim vrhovima, i doslovno u oblacima, na visini od oko 2000 metara, stoji jedna crkva. Moćan je to prizor, jedan od najljepših u zemlji poznatoj po upravo takvima, primjerice manastirima isklesanima u živim stijenama i nadnaravno lijepoj prirodi, toliko upečatljiv da se usred sve te silne konkurencije prometnuo u najpoznatiji simbol te države. Ta se crkva zove Crkva Trojstva Gergeti, a dom joj je Gruzija. Zdanje je to koja ostavlja bez daha, dok se oni koji su se vidjeli uživo, stajali kraj nje, usred impozantne pozornice koju je kao baš za nju ‘dizajnirala’ priroda, s pravom smatraju sretnicima.

Crkva Trojstva Gergeti nalazi se nedaleko sela Stepantsminda (dio kojeg je i nekad zasebno selo Gergeti utkano u naziv same crkve), nerijetko nazivana jednom od najljepših nas svijetu, ponosno stoji na nadmorskoj visini od čak 2170 metara, pod padinama pet tisuća metara visoke planine Kazbek. Bez te nevjerojatne kulise možda bi nalikovala na druge crkve u Gruziji, no ovako doista je nešto posebno. kroz povijest se, zahvaljujući toj svojoj nevjerojatnoj poziciji, smatra toliko sigurnom da su se u njoj čuvali neki od najbitnijih simbola vjere u Gruziji – križ svete Nino.

Sa svojom povijesti i lokacijom, piše za nju primjerice Georgia Travel Guide, crkva Trojstva Gergeti “lice je Gruzije – otok kršćanstva u najljepšoj prirodi”. Nastala je u 14. stoljeću, pretpostavlja se, no točni su datumi i godine zavijeni velom tajne. Ne zna se ni tko su bili njezini projektanti, naručitelji ili pak izvođači radova. No, ostala je, usprkos svemu a vjerojatno zahvaljujući svom specifičnom geografskom položaju te izoliranosti, stajati sve do današnjih dana, unatoč svim izazovima. Nekoliko je puta pretrpjela oštećenja, među ostalim gorjela, no svaki puta je preživjela. Danas je jedna od rijetkih crkvi u Gruziji koja je očuvana u svom manje više originalnom, prvobitnom izdanju.

U sovjetsko doba crkva Trojstva Gergeti potpuno je izgubila svoju funkciju – tada je korištena kao planinsko sklonište za planinare koji su naumili ispenjati Kazbek. No, kasnije joj je vraćena vjerska uloga, a 1990. godine tamo je osnovan i samostan. U vjerskom je smislu aktivna i danas i posjetitelje se stoga poziva da to imaju na umu, u smislu odijevanja, ali i općenitog ponašanja prilikom posjete. Do nje je u današnje vrijeme moguće doći i automobilom, i to ‘običnim’, a mnogi se odlučuju pohoditi je pješke. Područje ionako obiluje planinarskim stazama, a ona koja vodi do nje umjereno je teška te uspon iz sela u njezinoj blizini traje maksimalno sat vremena.

Sam kompleks sastoji se od glavne crkve, zvonika, zgrade vijećnice i zidina, koje su u slučaju opasnost čuvale živote svećenstva, ali i vjernika. Glavna crkva dostiže visinu od 18 metara, duljinu od 15,6 metara te širinu od 12 metara. Zvonik, star kao i ona, visok je također 18 metara. Što se tiče ‘vijećnice’, u njoj su se nekada sastajali starješine iz okolnog područja. Danas u njoj žive redovnici i svakodnevno uživaju u nevjerojatnom okruženju – visokom Kazbeku te, nasuprot crkve, oko četiri tisuće metara visokoj planini Kuro.

Što se tiče interijera, crkva Trojstva Gergeti je nakon izgradnje bila ukrašena freskama, no od tih prvotnih nije puno ostalo. No, otkrivene su one koje datiraju iz 16. stoljeća. U crkvi se isto tako nalazi i čudesna ikona djevice Marije, jedina preživjela u požaru koji je svojedobno poharao crkvu – vjeruje se da je sama Marija položila ruku na nju i tako je spasila. Naime, ikona jest oštećena, no Marijina ruka na njoj je potpuno netaknuta. Crkvu karakterizira i velikih prozora ili otvora što je posljedica dizajna prilagođenog tamošnjoj klimi i hladnoći.

Za se crkvu, najvišu kršćansku na Kavkazu, inače koriste brojna imena, no službeni joj je naziv na gruzijskom Gergetis Zminda Samebis Eklesia. Posvećena je Svetom trojstvu, no u njezin je naziv utkana i riječ Gergeti. A tu priča postaje malo kompliciranija. Naime, crkva se nalazi kod današnjeg sela Stepantsminda, koje je dugo bilo poznato i pod imenom Kazbegi, a koje rijeka Terek dijeli a dva dijela – desna strana sela se zove upravo tako, Stepantsminda, a lijeva Gergeti. Ta dva sela spojena su 1966. godine, no sama se crkva nalazi na strani Gergetija, čiji su stanovnici oduvijek bili zaduženi da paze na nju te su ih nazivali i ‘djeca crkve’. Upravo je to razlog zašto ona u svom imenu sadrži i riječ Gergeti.