Šuma u obliku srca jedan je od posljednjih netaknutih komadića naše obale. Mještani se sada bore da ga sačuvaju

Na području grada Zadra, tik uz obalu, nalazi se poseban komadić prirode koji lokalno stanovništvo poznaje pod nekoliko imena. Neki ovu borovu šumu, prema malenoj staroj crkvici koja se ondje nalazi, zovu Sveti Petar, dok drugi jednostavno kažu da idu u Peruštinu. Za mnoge je ona mjesto na kojem mogu pobjeći od gužve te uživati u debelom hladu i bistrom moru. Ipak, njezina se najveća posebnost najbolje vidi iz zraka. Ovaj zeleni komadić jadranske obale, smješten između Dikla i Kožina, ima oblik srca!

No, Sveti Petar ili Peruština, to ‘zeleno srce’, ovih je dana nerijetko predmet razgovora u kojima se postavlja pitanje njezine sudbine. Konačnih odgovora nema, u zraku je određena neizvjesnost, no mještani Kožina su, čini se, prilično ujedinjeni u svom stavu: područje žele zaštititi kao park-šumu. Odlučili smo doznati detalje oko toga zašto smatraju da bi ona trebala nositi taj status te smo se za pojašnjenje obratili Vanji Sabiću, organizatoru online peticije pod nazivom ‘Inicijativa za proglašenje Park-šume Kožino/Zadar!” Peticiju je dosad potpisalo više od tri tisuće ljudi.

Što je to dakle šuma Peruština? Vanja Sabić je opisuje različitim nazivima. Zove je zelenim srcem Zadra, referirajući se na njezin oblik. S druge strane naziva je i posljednjom centurijom, vraćajući se u vremena nekadašnjeg rimskog katastra u sklopu kojeg je šire područje bilo podijeljeno na centurije, dimenzija 710 sa 710 metara. Mlečani su ga nazivali, dodaje, Giardino di Adriatico, a njemu osobno ta šuma predstavlja mir i ljepotu.

Naime, Vanja Sabić živi u mjestu Kožino. Inače rođeni Zadranin, za sebe u šali kaže da je doseljenik s Voštarnica koji je u Kožino doselio u vrijeme pandemije, a 10 je godina živio i u Rotterdamu. “Dugo vremena sam živio vani, otišao sam zbog studija i ostao raditi u kazalištu. Onda sam natrag došao samo na jedno ljeto, malo da vidim, pa se zalomio neki period…”, govori uz smijeh.

No, Peruština je, kaže, još i više od svega što je prethodno nabrojao. Ova borova šuma, ističe, jedino je veće netaknuto područje prirode uz obalu u Zadru te posljednja netaknuta šuma u tom području. Dodaje kako je ona prirodno, ali i povijesno važna ne samo stanovnicima Dikla i Kožina, nego i Zadra općenito.

Šuma Peruština prostire se na 100 tisuća metara četvornih na području između spomenutih mjesta. Područje je to koje Zadrani, kaže se, čuvaju za sebe. Uz šumu se nalazi i prirodna plaža, a njezini borovi daju debeli hlad. Kada ste tamo imate dojam kao da ste na otoku, i to nekom pustom, reklo bi se. Tu nema barova ni glasne glazbe, a more je onakvo kakvo se pamti iz djetinjstva.

Puno se pričalo o sudbini šume i upravo je to Sabića potaknulo da djeluje i pokrene digitalnu peticiju. “Svaki kraj ima svoje ljepote… Lijepo je ići daleko, tisućama kilometara, no svaki kraj ima neku svoju ljepotu do koje možeš doći pješke”, govori on. Šuma Peruština je upravo to i u budućnosti bi je trebalo valorizirati, a ne eksploatirati, a na njezinu pošumljavanju se radilo još, podsjeća, i u bivšoj državi.

Sabić također dodaje kako je šuma vjerojatno iznimno vrijedna i u povijesnom smislu i kako bi je valjalo dublje i pomnije istraživati jer ona skriva slojeve povijesti. Na njezinu su području pronađeni veliki rimski kompleksi vila rustica. On je sam, jednom kada su kopali, prisjeća se, naišao na niz vrijednih nalaza, među ostalim opeku iz radionice cara Nerona o kojoj su obavijestili i nadležno ministarstvo.

„Tko zna što sve još ovo područje skriva”, kaže i dodaje kako bi bilo lijepo kada bi ta povijest jednog dana bila vidljiva svima koji posjete tu šumu. Uostalom, poručuje, “mi nismo ovdje ni prvi ni zadnji, mi smo samo u prolazu i odgovorni smo za ono što smo samo posudili od budućih generacija“.