Grad u našem susjedstvu ima čak sedam jezera koja nije stvorila priroda! Ljeti su mnogima savršena zamjena za more

Na krajnjem jugoistoku Vojvodine, nedaleko od granice s Rumunjskom, smjestio se šarmantan gradić koji svakog ljeta postaje prava mala oaza kao stvorena za kupanje i bijeg od vrućina. Umjesto u moru, njegovi stanovnici i posjetitelji osvježenje traže u nizu jezera, na čijim su se obalama tijekom godina razvila kupališta, kampovi, restorani te brojni sadržaji za odmor i rekreaciju. Riječ je o Beloj Crkvi u južnom Banatu, koju su zbog njezinih vodenih površina od milja prozvali ”gradom jezera”.

No belocrkvanska jezera nisu djelo prirode. Naime, početkom 20. stoljeća, točnije 1904. godine, ondje se počeo vaditi šljunak za industrijske potrebe. Iskopi koji su pritom nastajali postupno su se punili vodom, a nekadašnja mjesta eksploatacije s vremenom su se pretvorila u jezera koja danas predstavljaju jednu od najvećih turističkih atrakcija tog kutka Srbije.

Ova jezera, a ima ih čak sedam, poznata su i kao ”biserna ogrlica Banata”. Nalaze se vrlo blizu grada, a svako od njih ima drugačiji karakter. Neka privlače obitelji s djecom, druga ljubitelje mirnijeg odmora, dok su pomalo divlje obale posebno zanimljive ribičima i roniocima. Među najpoznatijima su Gradsko, Vračevgajsko i Šaransko jezero te Šljunkara.

Najviše sadržaja nudi Gradsko jezero na zapadnom prilazu Beloj Crkvi. Ima divnu šljunčanu plažu, a obala mu je prepuna restorana i kafića. Oko jezera uređene su pješačka i trim-staza s rasvjetom, a posjetiteljima su dostupni tuševi, ležaljke, suncobrani, pedaline, škole plivanja i ronjenja…

Ljeti je posebno živahno. Na vodi se održavaju vaterpolske utakmice, jedriličarske regate i plivačka natjecanja, dok oni kojima sport nije na prvom mjestu mogu jednostavno ljenčariti na plaži. U blizini su i teniski i košarkaški tereni te park s dječjim igralištem.

A svega 200 metara dalje čeka vas Vračevgajsko jezero sa šljunčanom plažom te kampovima i bungalovima. Možete unajmiti čamce i pedaline ili zaigrati odbojku na pijesku. Najveća posebnost jezera je zeleni otok s visokim stablima koja za ljetnih vrućina pružaju prirodan hlad.

Blizu je i Šljunkara koja uz glavnu plažu ima i niz manjih, skrivenih uvala pa je idealna za one koji žele pronaći mirniji kutak i provesti dan što dalje od gužve. No vrijedi odvojiti malo vremena i za upoznavanje samog grada. Bela Crkva ima nešto više od 7000 stanovnika, a njezina arhitektura svjedoči o dugoj i multikulturalnoj prošlosti ovog dijela Banata.

Prema povijesnim izvorima, današnje naselje osnovano je početkom 18. stoljeća, a osobito se razvilo u vrijeme Marije Terezije. Na gradskim ulicama isprepliću se barok i bečka secesija, koji Beloj Crkvi daju prepoznatljiv arhitektonski izgled. Dugu tradiciju ima i sad već legendarni Karneval cvijeća, čiji počeci sežu u 1852. godinu.

Ovaj kraj na rubu Panonske nizine nekoć je bio poznat i po vinogradarstvu, a vino, rakija, likeri i konjak iz Bele Crkve izvozili su se diljem Europe. Početkom 20. stoljeća u okolici grada bilo je više od 10.000 lanaca vinograda. Kroz belocrkvansku kotlinu protječu i rijeke Karaš te Nera, koja na jednom dijelu toka čini prirodnu granicu između Srbije i Rumunjske. Nažalost, područje općine Bela Crkva, točnije Deliblatsku peščaru, ovog ljeta zadesila je velika vatrena stihija. Požar još nije u potpunosti ugašen, a ekipe i dalje dežuraju na terenu.