Prije 100 godina ovo mjesto bilo je puno života, a danas izgleda kao džungla! Priroda je progutala sve što je čovjek izgradio

Napuštena mjesta oduvijek su fascinirala ljude. Neka su sablasna i zastrašujuća, no ima i onih koja postaju prave turističke atrakcije. Jedno takvo nalazi se u nama susjednoj Italiji, točnije u gradu Sorrentu, koji gleda na živopisan Napuljski zaljev, a poznat je po proizvodnji limoncella, tradicionalnog talijanskog likera od limuna, ali i brižnom njegovanju tradicije izrade keramike te čipke. Upoznajte Vallone dei Mulini, mjesto na kojem je priroda ponovno zauzela davno zaboravljen stambeni prostor i pretvorila ga u jednu od najfotografiranijih lokacija u regiji Kampaniji, smještenoj daleko na jugu talijanske ”čizme”.

Vallone dei Mulini (ili ”Dolina mlinova” na hrvatskom jeziku) ime je dobila po starim mlinovima u kojima su se nekoć mljele žitarice. Naime, Sorrento su u dalekoj prošlosti presijecale čak tri doline, koje su međusobno bile spojene mostovima, no s vremenom su zatrpane kako bi se napravilo mjesta za izgradnju cesta i zgrada. Tako je sudbina ovog mjesta ostala jedan od najupečatljivijih primjera toga kako ljudska intervencija može utjecati na krajolik.

Što se tiče same doline, ona je nastala prije otprilike 35.000 godina, kad je silovita erupcija vulkana Campi Flegrei krhotinama prekrila čitavo okolno područje. Ovaj događaj, u kombinaciji s erozivnim djelovanjem vode iz dvaju potoka, Casarlana i Sant’Antonina, uvelike je pridonio stvaranju brazde, tj. maloprije spomenute doline.

Na području grada Sorrenta u 16. stoljeću izmjenjivale su se dvije moćne obitelji, Tasso i Correale. Ova druga na dnu doline, točnije na mjestu na kojem se danas nalazi sorentinska Marina Piccola, odlučila je izgraditi luku Capo Cervo. Mlinovi su ”došli” tek u 17. stoljeću, a pratile su ih pilana za obradu drveta trešnje, masline i oraha te javna praonica, što je nedvojbeno ubrzalo razvoj mnogih lokalnih obrta.

Uz sve navedeno, padine ove veličanstvene doline na jugu Italije nekoć su se koristile i kao kamenolomi tufa (vrsta sedimentne stijene vulkanskog podrijetla poznata i kao pršinac), koji se kasnije koristio za izgradnju zgrada u Sorrentu. Istodobno, špilje koje su nastale iskopavanjem istog, pretvorene su u bunare za sakupljanje vode.

No sve se mijenja 1866. godine, kad je izgradnja Piazze Tasso, glavnog trga u Sorrentu, uzrokovala potpunu izolaciju ”Doline mlinova”, koja je prilikom zatrpavanja doslovce prepolovljena. S jedne strane ostao je izlaz prema moru, a s druge industrijski kompleks, koji svoju funkciju gubi početkom 20. stoljeća jer je umjetno zatvaranje klanca rezultiralo nakupljanjem bujičnih voda i poplavama te stvaranjem močvarnog okruženja.

Osim što je postala nepodnošljiva za radnike, stalna vlaga oštetila je i mlinove, koji su prestali raditi 1940-ih. Od tad je čitava ova lokacija trajno zatvorena, a sve što je ostalo od nekadašnjeg kompleksa svodi se na ruševine obrasle vegetacijom. Naime, na dnu ovog klanca vlada uistinu jedinstvena mikroklima, sjenovita i s visokim udjelom vlage (oko 80 %), što je biljnim vrstama, među koje ubrajamo i mesožderke, grmove kapara te paprat Phyllitis vulgaris (jelenjak ili jelenji jezik), omogućilo da brzo napreduju i potpuno prekriju stare zgrade.

Danas svatko tko posjeti Sorrento dolazi vidjeti ovaj čaroban prizor. A Vallone dei Mulini najspektakularnije izgleda s trga Piazza Tasso i ograde na ulici Via Fuorimura, koja slovi kao najbolje mjesto za snimanje savršenih fotografija. Još kad bi iste mogle dočarati kako je nekoć izgledao život u ”Dolini mlinova”! Za to ćete ipak morati upotrijebiti maštu…