U zagrebačkom restoranu, koji je uređen poput malog talijanskog trga, pojeli smo bolje lazanje nego nedavno u Bologni

Italiju često zovu gurmanskom mekom, a kako i ne bi, kad nas ne prestaje oduševljavati pizzom, tjesteninom, pršutom, gelatom, tiramisuom, salatom Caprese, arancinima (pritom ne mislimo na ušećerene korice naranče, već pržene sicilijanske kuglice od riže punjene sirom ili mesom), sirevima, vinima… Popisu delicija nema kraja, no znate li da u odličnoj talijanskoj kuhinji možete uživati i u srcu Zagreba? Za to je zaslužna šarmantna Trattoria Canzona, jedan od onih restorana u metropoli koji traju desetljećima i dalje se uspješno drže na gastronomskoj sceni.

Smješten u Ulici Ivana Šveara 9, vrlo blizu Trga kralja Petra Krešimira IV., otvoren je još 1998., što znači da će uskoro proslaviti veliki 30. rođendan. Pritom je uspio zadržati stabilnost i prije svega prepoznatljivost, a pohvalno je i to što dio osoblja ondje radi već dugi niz godina.

Inspiracija Italijom vidljiva  je u imenu, ali i uređenju interijera. Prostor je zamišljen kao talijanski trg u nekom od pitoresknih gradova u našem susjedstvu. Prozori s teglicama cvijeća, imitacija veselo obojenih fasada kao u Cinque Terreu, pogled na kamenom popločane ulice i more, a dio ”scenografije” je i odjeća koja se ”suši” na štriku iznad stolova.

Tu je i retro ulična svjetiljka za još ugodniju i intimniju atmosferu, a čak je i strop oslikan tako da prikazuje plavo nebo prošarano oblačićima. Iluzija je toliko uvjerljiva da posjetitelji nerijetko u šali znaju zamoliti da se otvori prozor, ali umjesto mirisa mora, u Trattoriji Canzona ipak se uživa u čarobnim aromama talijanskih specijaliteta.

Vlasnici restorana, koji su imali jasnu i snažnu viziju toga kako čitav prostor treba izgledati, uređenje su prepustili ekipi iz legendarnog Jadran filma. Rezultat je interijer prepun detalja. Središnji dio Trattorije Canzona čini bogat stol prepun detalja koji već na prvi pogled asociraju na Italiju: tu su kuharica s receptima koju možete prelistati, ulja, ali i staklenke s proizvodima koje obožavamo te ih rado koristimo i u vlastitim kuhinjama.

Volite li detalje, oduševit će vas i mnoštvo sitnih ukrasa. Tako je, primjerice, prostor blizu šanka ispunjen kamenim figuricama koje potječu iz različitih gradova, a najviše ih je iz Zadra. Ondje se, naime, nalazi drugi, jednako uspješan restoran Trattoria Canzona. Osoblje nam kaže da je vlasnica puno putovala i zaljubila se u talijanski način života, kulturu i gastronomiju, što je prenijela i u lokale koje vodi.

Ambijent je vizualno atraktivan, ali hrana je ono zbog čega je ovaj restoran pravi hit. Kad je riječ o kuhinji, naglasak je na domaćoj pripremi i to gosti najviše cijene. Lazanje se od početka do kraja rade ručno, baš kao i njoki. Umaci, osobito oni na bazi rajčice, pripremaju se u vlastitoj kuhinji, a isto vrijedi i za juhe. Trattoria Canzona u ponudi ima i gablece koji se mijenjaju na dnevnoj bazi pa su stolovi za vrijeme ručka obično puni.

Trattoria Canzona tjesteninu poput pužića, tagliatella i fettuccina nabavlja od domaćih proizvođača koji je ručno izrađuju. Po preporuci, biramo njihove lazanje s mesom (15 eura), jedno od najtraženijih jela. Porcija je izdašna i zasitna, pogotovo zbog umaka. ”Ovo je bolje nego u Italiji”, pomislim, prisjetivši se posjeta Bologni, gdje sam jela suhe i toliko malene lazanje da su mi više djelovale kao predjelo. Prvi dojam: odličan!

”Nakon početnog pečenja, dodatno ih dovršavamo u pećnici uz kombinaciju umaka, vrhnja i rajčice, sve prema želji gosta. Upravo taj dodatni sloj vrhnja i sira daje im posebnu sočnost te punoću okusa. Mnogi se, nakon što ih pojedu, šale da su toliko siti da će morati preskočiti desert”, kaže nam simpatična gospođa koja nas je poslužila.

Zato smo kolega i ja podijelili ove hvaljene lazanje, a morali smo probati i domaće njoke s rezanim beefsteakom u umaku od tartufa (28 eura). Meso je bilo mekano i prefino, baš kao i umak, lijepo začinjen, gust, a opet ne pretežak, što često zna biti slučaj. Naš ručak upotpunili smo miješanom salatom i komotno možemo reći da je bio pun pogodak.

Za desert smo uzeli tiramisu (4,80 eura), također domaći, mekan, sočan i prozračan. I njega smo podijelili jer je prilično velik, ali zbilja nam je došao kao šlag na torti. Neki će za cijene reći da možda i jesu malo više, pogotovo ako se u obzir uzme sve manja kupovna moć Hrvata i rastuća inflacija, ali broj vjernih gostiju koji u Trattoriji Canzona jedu već godinama i uvijek joj se rado vraćaju potvrđuju da kvaliteta ostaje jednako dobra, a to je, na kraju krajeva, uvijek najvažnije. Mi ćemo sigurno opet doći!