Otkrili smo talijanski grad s kilometrima pješčanih plaža, kanalima poput onih u Veneciji i šarmantnom starom jezgrom

Tražimo parking. Traje cijelu vječnost, no sve su limene kutije ‘ukopane’ na svojim parkirališnim mjestima, opaljene suncem. Nitko se ne miče. Ni centimetar, i definitivno nismo jedini koji kruže i zavidno gledaju ljude kako sjede u kafićima, ukrcavaju se na brodiće u luci ili pak ručnika prebačenih preko ramena odlaze put plaže… I mi bismo isto, pogotovo ovo posljednje. I mi smo došli po mrvicu talijanskog ljeta. I mi želimo komadić Grada za sebe, barem nakratko. No, ne ide nam. Ali ni ne odustajemo. Grado ima ono ‘nešto’.

Poznat je taj grad na sjeveroistoku Italije u regiji Friuli Venezia Giulia po, kako kažu, tri stvari: kanalima nalik na one venecijanske, dugim pješčanim plažama i privlačnom nadimku. Zovu ga Isla del Sole, u prijevodu otok sunca. S kopnom je povezan mostovima i nasipima, a nalazi se u istoimenoj laguni koja mu je oduvijek značila život.

Zanimljiva je priča tog grada u koji se tog dana krajem svibnja, činilo nam se, sjatila cijela Italija, ma cijela Europa, sudeći po jezicima koje smo mogli čuti. Nekada tek ribarsko selo, danas u njemu živi oko 10 tisuća ljudi, a prati ga glas oduvijek voljenog odmarališta. Sama laguna u kojoj se Grado nalazi na najvećem otoku obuhvaća oko 30 otoka. Dio tamošnjeg teritorija ljudskih je ruku djelo, odnosno oduzeto moru.

Kažu da je Grado idealan za opuštajući odmor. Složili bismo se. Jer jednom kad smo se napokon smjestili mogli smo se prepustiti tamošnjem šušuru, šetnici prepunoj ljudi i pijesku pod nogama kojim se taj grad ponosi na svojim kilometarskim plažama. Bacili smo pogled i na tamošnju luku, koju nazivaju ‘gradskim dnevnim boravkom’. Ima ona oblik slova ‘y’, a nekada su u njoj bile vezane prvenstveno ribarske brodice. Danas su to jedrilice i druga plovila namijenjena uživanju…

Bio je nevjerojatno živ taj gradić, dobili smo dojam kao da puca po šavovima. Čekali smo, primjerice, u redu da kupimo kartu za jednu od tamošnjih plaža opremljenih s redovima suncobrana i ležaljki naredanih poput najdiscipliniranijih vojnika. Koštalo nas je to, za cjelodnevnu ulaznicu, 30-ak eura. Da smo pričekali 15 sati cijena bi bila za 10 eura manja, no nismo imali vremena niti smo ga htjeli gubiti. Taj nam je novac omogućio da pratimo ‘beachboya’ koji nas je doveo nekoliko metara dalje do našeg suncobrana i dviju bijelih ležaljki ispod njega. Otvorio ga je i nestao. Dobili smo svoj vlastiti hlad na plažama na kojima je on najveće blago. Naime, na prostranom ga pijesku uopće nema. Naravno, postoje i besplatne plaže.

No, Grado ima mnogo više od 10 kilometara pijeska. Šarmantna je njegova stara jezgra, kažu, u kojoj svako malo provire ostaci nekih doista davnih vremena kada je Grado bilo ulazna luka iz koje se išlo dalje prema obližnjoj Akvileji, danas muzeju na otvorenom i lokalitetu upisanom na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Do nje se iz Grada može doći i biciklom. Tu je i spomenuta ‘nagužvana’ ali opet vrlo šarmantna luka, ali i parkovi, šetnice, vile, hoteli, plaže, restorani…. Sav onaj prijeko potrebni ‘kaos’ turističkog grada na obali, s tim da je taj dan i u samom zraku bilo posebno događanje. Održavao se Grado Air Show radi kojeg su u jednom trenutku ograničili i pristup dijelu plaže.

Za one koji žele više od samog pijeska, a mi taj dan nismo bili jedni do tih, kao jedno od najvrednijih zdanja u gradu navodi se, i to u staroj gradskoj jezgri, bazilika svete Eufemije te, odmah iza nje, lapidarij sa spomenicima i grobnicama. Na trgu Piazza Biagio Marin nalaze se pak ostaci mozaika iz crkve koji datiraju iz razdoblja od 4. do 6. stoljeća. Često se kao ‘must’ navodi i bazilika Santa Maria delle Grazie s prijelaza iz 4. u 5. stoljeće.

Ribarsko mjesto se u popularno odmorište počelo transformirati za vrijeme austrougarske monarhije. Naime, još ga je 1892. godine car Franjo Josip prozvao ‘zdravstvenim odmaralištem’, a narednih je 100 godina bio jedno od omiljenih mjesta na koje su udisati ljekovite morske pare dolazili pripadnici plemstva i tadašnje elite. Slovio je kao najpomodnije odmorište monarhije.

Grado i danas ‘igra’ na tu kartu. Tamo se, primjerice, nalazi morsko termalno kupalište, tamošnji zrak slovi kao posebno blagotvoran, a navodno je u Gradu čak ljekovito i sunčati se. A sve zahvaljujući mikroklimi kojoj kumuju laguna i vegetacija koja u njoj raste. Za one koji nisu ljubitelji različitih spa tretmana i ljekovitih bazena  te više vole aktivni boravak na otvorenom (ili pak te dvije aktivnosti žele spajati), tu je također pregršt opcija. Kao mogućnosti se, uz već spomenuti biciklizam, navode i kitesurfing te windsurfing, ali i općenito istraživanje svih ljepota i prirode tamošnje lagune.