Za planinu koja je iznenada postala najviša u Europi mnogi tvrde da uopće nije dio kontinenta. Ne nalazi se u Alpama

Pitate li slučajne prolaznike, ljude nezainteresirane za planinarenje i geografiju, koja je najviša planina u Europi, čut ćete većinom isti odgovor: Mont Blanc. Slavni bijeli div iznad Chamonixa desetljećima nosi tu titulu u javnoj percepciji, na razglednicama, pa čak i u nekim pub kvizovima. Problem je u tome što je odgovor pogrešan. Pravi rekorder i službeno najviša planina u Europi od Mont Blanca je viša za čak 800 metara, ali mnogi joj osporavaju da se uopće nalazi na našem kontinentu.

Mont Blanc, sa svojih 4.808 metara, službeno je zapravo tek sedmi najviši vrh Europe. Pravi rekorder nalazi se tisućama kilometara istočnije, na samom rubu kontinenta. Zove se Elbrus, ima dvije glave prekrivene ledom i nakon desetljeća prijepora priznat je kao najviši europski vrh.

Kako je uopće moguće da postoji zabuna oko najviše planine kontinenta? Odgovor leži u činjenici da Europa i Azija čine jedinstvenu kopnenu masu, pa je granica među njima više stvar dogovora nego prirode. Većina modernih geografskih definicija povlači je duž Urala, rijeke Ural, Kaspijskog jezera i Kavkaza. A upravo tu, u zapadnom dijelu Kavkaza, nedaleko od granice s Gruzijom, diže se Elbrus sa svojih 5.642 metra.

Danas ga većina geografa, Međunarodni olimpijski odbor i alpinistička zajednica smatraju europskim vrhom, pa je upravo on uvršten u prestižni izazov Seven Summits kao predstavnik Europe. Dio zabune stvorila je i povijest. Mont Blanc se dugo smatrao najvišim u Europi, a percepcija se počela mijenjati tek nakon pada željezne zavjese, kada je Kavkaz postao dostupniji zapadnim planinarima i kartografima, objašnjava Geography Worlds.

Kad se jednom prihvati ta granica, slika Europe potpuno se mijenja. Alpe uopće nisu najviše europsko gorje. Kavkaz drži čak sedam od deset najviših vrhova kontinenta, a slavna alpska imena poput Matterhorna i Eigera nisu ni blizu toj listi.

Elbrus krije još jedno iznenađenje. Tehnički uopće nije klasična planina, nego neaktivni vulkan koji stoji nekoliko kilometara odvojeno od glavnog kavkaskog grebena. Ima dva vrha, dvije goleme vulkanske kupole. Zapadni doseže 5.642 metra, dok je istočni tek nešto niži, 5.621 metar.

Impresivno je i koliko se vrh izdvaja od okolnih planina. S 4.741 metrom prominencije Elbrus je deseti najistaknutiji vrh na svijetu. Drugim riječima, ne skriva se u nizu sličnih vrhova poput mnogih alpskih velikana, nego dominira krajolikom kao usamljeni div, objašnjava stranica Live Science.

Zanimljivo je kako ne postoji službeni datum ni godina kad je Elbrus „ušao“ u Europu i postao njezin najviši vrh. Kavkaz se stoljećima smatrao dijelom Azije, a ključna godina za promjenu bila je 1869. Tada je britanski alpinist Douglas Freshfield predložio da granica ide grebenom Velikog Kavkaza, čime sjeverna strana Kavkaza, uključujući Elbrus, prelazi u Europu. To, dakle, nisu učinili ni geografi ni političari, već jedan planinar koji se i sam te godine popeo na Elbrus.

Trebalo je, međutim, proći više od stoljeća da svijet to doista prihvati. Planinarska i alpinistička zajednica od 80-ih godina prošlog stoljeća službeno smatra Elbrus najvišim vrhom Europe. Povod tome bio je prvi ostvareni „seven summits“ izazov: sve najviše vrhove kontinenata obišao je američki alpinist Dick Bass i upravo je on uvrstio Elbrus kao krov Europe.

Elbrus se našao i u grčkoj mitologiji jer je navodno baš na njemu Zaus dao prikovati Prometeja, a planina s dvije glave odigrala je važnu ulogu i u Drugom svjetskom ratu. Prvi ljudi popeli su se na njega davno prije modernog alpinizma. Već 1829. godine kabardinski vodič Killar Khashirov osvojio je niži, istočni vrh, a 1874. balkarski vodič Akhia Sottaiev poveo je britansko-švicarsku ekspediciju na viši, zapadni vrh, piše Live Science.

Do baznih kampova može se doći žičarama, zbog čega Elbrus mnogi podcjenjuju. Visina, ledenjaci i zloglasno promjenjivo vrijeme svake godine uzimaju svoj danak, pa iskusni vodiči upozoravaju da planina nipošto nije bezopasna, što nažalost dokazuju i brojne nesreće. Nijednu planinu ne treba podcijeniti, pogotovo ne onu najvišu u Europi.