Bajkoviti mađarski gradić ima palaču na jezeru, najviši vodopad u zemlji, viseće vrtove i tajnovite špilje

Ako ste avanturističkog duha i volite boraviti na svježem zraku, gradić Lillafüred u susjednoj Mađarskoj pravi je izbor za vas! Udaljen svega 15 kilometara od četvrtog najvećeg mađarskog grada Miškolca, 170-ak kilometara sjeveroistočno od Budimpešte, u okrugu Borsod-Abaúj-Zemplén, ovaj skriveni turistički biser oduševit će vas spojem povijesti, prirode i romantike. Šarmantan i bajkovit, grad Lillafüred leži u dolini okruženoj planinama Bükk i prepun je fascinantnih atrakcija koje možete obići pješice. Jedan od najljepših hotela u Mađarskoj, slikovito jezero Hámori, viseći vrtovi, tajanstvene špilje… Ovaj gradić ima apsolutno sve!

Kad je grof András Bethlen, bivši mađarski ministar poljoprivrede, 1890-ih odlučio sagraditi mondeno lječilište i odmaralište za bogate goste u blizini jezera Hámori, nazvao ga je po svojoj nećakinji Erzsébet ”Lilli” Vay. Grad Lillafüred tako je dobio velebni Hotel Palace (Palotaszálló) izgrađen je između 1925. i 1930. godine u neorenesansnom stilu, a jedan od njegovih restorana nosi ime kralja Matije. Osim uživanja u blagodatima planinske klime, posjetiteljima su na raspolaganju bili i tretmani blatom, ljekovite kupke, organizirani izleti, lov, jahanje, ljeti su se u jezeru Hámori mogli kupati, a zimi u okolici sanjkati i skijati.

Osim toga, Hotel Palace (ili Palota) svake godine bio je domaćin tzv. Anninog bala i nekoliko istaknutih događanja, poput prvog Tjedna mađarskog filma (1931.) i Tjedna pisaca u organizaciji Poslovne udruge književnika (1933.). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je vojna bolnica, a nakon toga pretvoren je u odmaralište Zemaljskog saveza sindikata.

Danas je pak prava wellness oaza koja ispunjava želje i najzahtjevnijim gostima, a najpoznatija je po veličanstvenim vitrajima koji prikazuju dvorce povijesne Mađarske. Čitav hotel okružen je velikim parkom s rijetkim biljkama, što ga čini jednom od najpopularnijih atrakcija koje krije grad Lillafüred.

Ispod hotela, između potoka Szinva i Garadna, nalaze se viseći vrtovi s tematskom stazom koja je podijeljena na devet postaja. Na istom mjestu pronaći ćete i najviši, 20-metarski vodopad u Mađarskoj. Zimi kad je zaleđen, ovaj ljepotan svijetli u različitim nijansama plave boje i iznimno je popularan kao savršena lokacija za fotografiranje. A samo dno vodopada tvori impozantnu Aninu špilju, koja u svojoj unutrašnjosti skriva vrijedne biljne fosile sačuvane u vapnencu.

Osim nje, u neposrednoj blizini možete razgledati i prirodne pećine sv. Stjepana te Szeletu. Prva je stalaktitna, ukupne dužine 1043 i visine oko 94 metra, dok su u drugoj pronađeni ručno izrađen alat i vrhovi kopalja još iz doba paleolitika. Szeleta je ujedno i mjesto prvih mađarskih špiljskih iskapanja.

Jezero Hámori, koje predstavlja značajan element vizualnog identiteta koje njeguje grad Lillafüred, zapravo je umjetno pregrađeni dio potoka Garadna. Nastalo je početkom 19. stoljeća, dugačko je 1,5 kilometara, a ljeti se na njemu mogu iznajmiti čamci i pedaline.

A mađarski grad Lillafüred može se pohvaliti i šumarskom željeznicom, jednom od najljepših uskotračnih pruga u Mađarskoj. Ista prolazi strmim padinama, kroz tunele i posebne mostove u dolini, a jedna od stanica joj je i uzgajalište pastrva, gdje možete kupiti svježu, pečenu ili dimljenu ribu. Vožnja ovim vlakom definitivno je iskustvo koje se pamti, baš kao i vožnja sedežnicom Lillafüred. Spomenuta žičara dugačka je skoro jedan kilometar i prevozi putnike sve do Jávorhegyja, koji je dio Nacionalnog parka Bükk i uzdiže se točno iznad grada Miškolca.

Šetajući se Lillafüredom, naići ćete i na Memorijalnu kuću Otta Hermanna, izgrađenu između 1898. i 1903. godine. Zapravo je riječ o malom muzeju posvećenom tom poznatom ornitologu i polihistoru.

I za kraj vam ostavljamo impozantnu Mlinarevu stijenu, čudo prirode i popularan vidikovac smješten u planinama Bükk. Postoje dvije različite lokalne legende koje objašnjavaju zašto se na vrhu stijene nalazi raspelo. Prema poznatijoj verziji, kći bogatog mlinara skočila je s litice sa svojim ljubavnikom, mlinarevim siromašnim šegrtom, jer joj roditelji nisu dopustili da se vjenčaju.

A druga legenda kaže da je stari mlinar skočio sa stijene nakon što je saznao da ga mlada žena vara. Ova druga verzija, iako manje poznata, spomenuta je u jednoj od knjiga mađarskog romanopisca i dramatičara Móra Jókaija. Inače, u dolini ispod Mlinareve stijene tijekom oba svjetska rata još su radile dvije vodenice, no u međuvremenu su, nažalost, izgubile svoju funkciju.