Nedaleko od Lisabona krije se jedan od najljepših malih gradova na svijetu: stoljećima je bio omiljeno odredište kraljeva

Malo koja osoba koja je posjetila Portugal, pogotovo njegov glavni grad Lisabon, nije završila u jednom magičnom gradu u njegovoj okolici. Taj se grad zove Sintra, a mogli bismo ga opisati kao bajku koja postoji u stvarnosti. Razloga je mnogo: nevjerojatni vrtovi okružuju još nevjerojatnije palače i dvorce, povijest je ovdje duga i šarolika, a sve je zajedno ovijeno nekom dozom mističnosti…

U ovom članku držat ćemo se podalje od svjetski slavne palače Pena koja je danas jedan od najpoznatijih simbola Portugala, a definitivno jedna od najrazvikanijih građevina na području Sintre. Pokušat ćemo se u ovom tekstu, iako će biti nešto riječi o njoj, dotaknuti manje znanih činjenica o tom nevjerojatnom gradu uvrštenom na Popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Sintra, koju znaju nazivati najromantičnijim gradom na svijetu, zanimljiva je po mnogo čemu, među ostalim i po svojoj mikroklimi. Upravo je ona odredila sudbinu grada i pretvorila ga u omiljenu destinaciju za odmor portugalskih kraljeva i aristokracije. Naime, čini se da Sintra uvijek uspijeva biti barem pet do 10 stupnjeva Celzijevih hladnija od okolnih područja.

Zahvaljujući toj ‘hladnoći’ njezina jutra često budu ovijena u maglu, a cijelo okruženje pogoduje biljkama koje u ostatku Portugala nemaju baš šanse, primjerice paprati. Zbog njezina mističnog izgleda, kojem je doprinijela i spomenuta magla, još su je stari Rimljani nazivali Mons Lunae, u prijevodu Planine mjeseca.

Sintra je dom nekih doista nevjerojatnih građevina, a među njima podosta pozornosti plijeni jedna koja vodi u utrobu zemlje. Riječ je o misterioznom arhitektonskom čudu poznatom kao Inicijacijski bunar u Quinti da Regaleiri. Iako u svom imenu ima riječ bunar, on s vodom veze nema: pretpostavlja se da se koristio u tajnim obredima inicijacije. I čini se da je on ‘samo’ početak. Naime, Quinta da Regaleira može se pohvaliti vlastitim podzemnim svijetom: labirintom tunela.

Zanimljiv je i Samostan kapucina, u kojem su redovnici svoje odaje oblagali plutom. To su radili zbog izolacije. Samostan datira iz 16. stoljeća, a nalazi se u Nacionalnom parku Sintra-Cascais. Osamljeno je to zdanje, ono predstavlja bijeg od gužve kod najrazvikanijih atrakcija u Sintri, a u toj svojoj osamljenosti i zabačenosti i sam postaje dio prirode…

Sintra se inače nalazi u blizini samog ‘ruba svijeta’. Naime, grad se smjestio u blizini najzapadnije kopnene točke Europe, Cabo da Roca, a tijekom Drugog svjetskog rata ta blizina Atlantiku pretvorila ga je u pravo špijunsko gnijezdo. Tada su se u gradu muvali špijuni obiju zaraćenih strana pokušavajući se domoći informacija o pomorskim aktivnostima.

Sintra je i grad brojnih legendi. Jedna od najpoznatijih je ona o maurskom kralju koji se zaljubio u kršćansku princezu te izgradio Maurski dvorac kao simbol njihove obitelji. Navodno tim zdanjem, još jednom od tamošnjih znamenitosti, luta njegov duh. I to nije jedini duh u Sintri. Duh mlade žene koja je bila ubijena na Quinti da Regaleira pohodi taj kompleks te je se može čuti kako plače u zdencu i tunelima. No, osim duhova, u Sintri navodno žive i vile. Najslavnija među njima je vila Sintra koja, priča se, živi u šumama koje okružuju Sintru te često pleše na mjesečini.

Za kraj, samo nekoliko podataka o kompleksu po kojem je Sintra danas svjetski znana, a to je palača Pena, nacionalni simbol Portugala. Svašta se ‘spojilo’ u njoj: romantički, maurski i gotički stilovi, a ‘naoružana’ je predivnim pogledom i živim bojama. Povijest joj seže u 12. stoljeće, kada je na tom mjestu postojala kapelica.